kako si pomoći?

‘Jesen stiže’ (part II) – na što još možemo utjecati da se osjećamo (barem malo) bolje?

Pokrili smo barem okvirno smjerove kada su u pitanju doktori za glavu.
A to je samo vrh sante leda.
Danas idemo u svim drugim smjerovima koji mogu olakšati izazove ove godine, odnosno, izazove vaše percepcije prema ovoj godini.

Da bi vam psiha bila jaka u vrijeme koje izaziva vaš razum na dvoboj, potrebno je raditi na više elemenata koji su pod vašom kontrolom.

KRENIMO SA ČITANJEM (UGLAVNOM) DNEVNIH MEDIJA
Najbolje sam sama osjetila na svojoj koži – što znači ponovo uploviti u mašinu negativnih vijesti kojima ne znamo rasplet, kada je počeo Covid_Kaos, i kada nas je streslo u Zagrebu.
Kakav je to nalet emocija bio – promatrala sam vlastiti strah kako divlja na momente, a kako utjehu nalazi u prividnoj percepciji da ja imam kontrolu – tako što sam čitala dnevne medije jako, jako, jako puno da, kao, ‘znam’.
Što god.

Doslovce sam uzimala mobitel u ruke, automatizmom paleći browser, dok si govorim – kako si jadna, kako si uvučena u kotač, jadnice.

Dva tjedna sam turirala svoju aplikaciju ‘Digital Balance’ do kraja – minimalno 6h dnevno sam provodila na mobitelu. Ne samo mediji jasno, u to ulazi streaming Youtubea na televiziju, ali… svaku večer sam završavala s produljivanjem vremena određenim aplikacijama – browser za vijesti i društvene mreže (za uglavnom fake news).
Pre. Jadno.
Morala sam donijeti svjesnu odluku da to tako više ne ide, jer sam fizički mogla osjetiti porast tenzija nakon čitanja dnevnih vijesti.
I onda sam počela smanjivati.
Kao da je droga u pitanju, strateški sam morala pristupiti odluci i provedbi, jer sam znala da me na kraju one druge strane, čeka anksioznost (u najboljem slučaju).
Ono što me potpuno izvuklo iz ludila bili su odlasci na more ovo ljeto. Kada sam minimalizirala input medija u sebe, ali i ono što sam u sebe ‘upila’, sam unaprijed odlučila da me neće trigerirati na nikakvom nivou, pa APP.

Ozbiljno me ne zanimaju detalji kataklizme u kojoj se nalazimo iako sam ih svjesna koliko mogu i umijem. Virus je tu – biram paziti se, jasni su mi požari na jednom kraju svijeta, pješčane oluje na drugom i sve pet – doveli smo postojanje svega u pitanje.

No, jedino na što mogu utjecati je na kvalitetu svog života i života ljudi koji su u njemu, u ovom trenutku.

Što uključuje, automatski, popriličnu zahvalnost jer živimo u zemlji koja ima ovakvu prirodu kakvu ima i da možemo udisati svježi zrak te da su oluje koje nas pogode, još stvarno minorne u odnosu na druge vremenske pomahnitalosti – simptoma čovječanstva.

Vratimo se na modus operandi dnevnih medija
Današnji impuls preživljavanja u digitalnom, medijskom svijetu, pogotovo onom koji se obavezao izvještavati opću situaciju svake minute, jeste samo klik. One portale čiji je impuls ostao ‘novinarski gen’ i misija u smjeru istine, vrlo vjerojatno klikate, samo ako vam netko pošalje neki link ili vas podsjeti na društvenim mrežama – a to nije dovoljno da novinarstvo preživi u obliku u kojem je stvoreno – uvijek okrenuto prema objektivnoj, tvrdoj i provjerenoj istini.
Stav i kritika koji dolaze iz vjerodostojnog izvora su danas raritet. A mediji danas imaju ozbiljan problem s predstavljanjem vjerodostojnih likova, kojima automatski daju medijsku vjerodostojnost i natpis ‘opinion maker’ na leđa. Bilo da se radi o ekonomiji, zdravlju, modi, influencerima i poduzetništvu, hrani i vili u Istri.

A ono što nas čitatelje iz pećinskih razloga ‘obavezuje’ na taj klik, jeste negativna konotacija vijesti ispod tog klika. Strah, negativnost i što veći šok. Ne kažem da se nema pročitati nešto zabavno, informativno možda, ali generalni trend jeste ovo prvo.

Ono što morate imati u pozadini ovih razmišljanja je također i prodaja – jer novinarstvo je plemenita misija, izazvana trendom verbaliziranja svake misli izrasle na par lajkova i to nije nešto čemu se trebaju veseliti oni koji teroriziraju izraz ‘sloboda govora’.  
Uzmete li u obzir, ne baš idealnu marketinšku situaciju kod oglašivača u ovom trenutku, budgete koji su se pošteno rezali u jednom trenutku ovog shitstorma u kojem se nalazimo, morate biti svjesni i kapaciteta redakcija koji uvelike ovise o likvidnosti svojih oglašivača odnosno budgeta, koji su u trenutku dogovaranja za tekuću godinu, iznosili puno, puno, puno više nego što bi bili da su znali da slijedi… ‘2020’.
Idemo, rez. Prvo marketing i oglašavanje – ingenioznost na djelu.
Dakle, jednostavno, to znači, da sve što pročitate na takvim medijima, morate držati u zagradama svojih misli – znati da su danas vijesti pisane za što više klikova, i vječito potpisane političkim djelovanjem, da li u jednom ili drugom smjeru, svejedno je – moraju izazvati reakciju duboko u vama, onu o kojoj ne razmišljate.
Slike novinarstva koje uglavnom, čitatelji i populacija generalno, imaju, su duboko ucementirane u slike iz filmova i život prije Interneta.
Puno ljudi poznajem koji rade u dnevnim medijima, često se spomene tema nekad / danas i smisla svega, a zaključak je uvijek isti – to je danas daleko od onoga što je novinarstvo u samoj svojoj ideji i konceptu, etičkom, prije svega, a onda redom po ostalim vrijednostima nekog zvanja…

KAKO?
Ako i ne možete odrezati alarmantnu negativnost koju mediji siju pred čitatelje, odjednom (razumijem, to jest kao droga), onda se barem obvežite sami pred sobom, da ćete pogledati te adrese jednom na dan. JEDNOM NA DAN. Možda uskoro i tri puta na tjedan, a onda u jednom trenu – gledat ćete kroz vijesti i uzimati svjesno samo ono što želite, ako želite. Kao što su pravila ponašanja s virusom ili upute za ponašanje u potresu ili požaru, ili kako je Nanobit postigao nevjerojatan uspjeh, ili ne znam – što god htjeli da ostavi nekakav emotivni trag u vama – pažljivo posloženom namjerom među redovima u tekstu.
Pomognite si nekom aplikacijom – pas čuvar vašeg ekrana. Iako je uvijek tu, i čovjek se navikne na njezino postojanje na ekranu, nakon nekog vremena sat koji se smanjuje, izazove negdje u mozgu jednu malu reakciju u smjeru’ – danas si pretjerala… malo sad dosta mobitela u rukama‘ i sl. izjave koje mi kaže ‘netko’ izunutra.
Zapamtite, grabite mobitel kada vam je dosadno.
Prepoznajte impuls i recite si – I don’t need that shit.
Pametnije puno je na primjer, da si odaberete adrese na kojima čitate nešto novo, da nešto naučite, nešto kreativno, nešto iz domene vaših interesa i hobija. Puno smireniji i ‘targetiraniji’ medij. Kad već upijate, da upijate nešto od čega vam mozak bolje radi.

Ionako imate previše svojih problema, da se trujete nečim na što baš nikako ne možete utjecati.

U ovo sve bi ja ubacila i društvene mreže jer su one postale medij, kojem najviše vjerujete, a taj nema urednika ili ostatka redakcije. Jedino tko je ostao u tom lancu je ‘grafički dizajner’ – koji ovisi o vašem levelu snalaženja s filterima i općenitom kreativnošću, za koju su nekada bili zaduženi art direktori – genijalni trendsetteri s vizijama.
Opasna je ideja da se svačije mišljenje uzima u obzir u smjeru utjecanja na nečije ponašanje ili stavove. Ubijte me, ali ja sam vam tabor – Facebooku i svima sličnima gdje se izražava mišljenje pojedinaca, nedostaje glavni urednik ozbiljno visokih moralnih standarda da može reći – ‘Buraz, ovo ne smije ugledati svjetlo dana, a kamoli da se netko složi s tobom. Novu priču molim, i ovaj put da je napisana s mozgom!’

Kontrola korištenja svih njih, prepoznavanje momenata kada scrollate kao da vas na kraju duge čeka zlatni kovčeg… i gašenje te radnje. Ako su slike na Instagramu – one utječu na vašu percepciju vas, vašeg izgleda i ostatka bića u ovom svijetu, a ako je Facebook u pitanju, tek tamo nasjedate na fake shit news, a vi vrlo vjerojatno niste istrenirani profesionalac koji može prepoznavati činjenice od laži, kada su jako dobro zapakirane.

Osobna mišljenja su samo to, ne znače doslovce ništa u konačnom poretku – da li je nešto istina ili ne. To su samo mišljenja, nastala u tim kičmama, koje su probale do ovog trenutka svoj neki maksimum.

A to nije moj maksimum. Ili vaš. To je samo nečija ideja da je važno njegovo/njezino mišljenje. To je ‘Kraljevina Ego’, a sugovornik u ovom kontekstu je krucijalan. Kada upalite aplikaciju, upalite i svjesnost o njoj, nema druge. Pregledajte feedove kroz jedno oko, polajkajte što morate, dignite sliku koju znate zašto dižete i idemo dalje s pravim životom. Ako već sudjelujete u igrokazu, razmišljajte o konačnom dojmu, kojeg ostavljate na druge, razmislite o svojoj vjerodostojnosti, probajte. Možda baš i ne trebate svaku misao digitalno verbalizirati, hm?

(Držite distancu, nosite masku gdje morate) i trudite se živjeti život, ne samo čitati o tome kako netko drugi živi svoj život. Doslovce je tako jednostavno.

kako si pomoći
Fotografija: Tonik / Unsplash

PREHRANA, IMUNITET I ODRŽAVANJE MAŠINE ZDRAVOM
Dizanje imuniteta i zadržavanje zdravijih navika je osnova. S Madhavi sam započela suradnju baš iz tog razloga – da nekako povežemo sami sa sobom činjenicu da je naše tijelo vaš jedini alat za rad, i da ti naši organi koje uzimamo zdravo za gotovo, baš kao i bliske osobe koje nas vole bezuvjetno – moraju od nas dobivati dobro da bi bili dobri.
Organi imaju svoje funkcije i mi smo nikakav faktor u odluci da mijenjamo njihove zadaće, ili umanjujemo važnost neke.
Više poštujemo vlastite automobile nego vlastita tijela.
Nažalost, dugotrajni stres i sve emocije koje ćete proizvesti u takvoj fazi će ozbiljno opterećivati rad organizma i davati mu drugi fokus ili otvorene fronte, a prihvaćanje situacije kakva jeste može samo značiti početak promjene, nikako letargiju.
Zapamtite, pećina u vama ne voli promjene i ako je ugoda u pitanju, vi ćete se podsvjesno kretati prema zadržavanju navike koja stvara životnu ugodu – nevezano uz vašu dugotrajnu sreću ili osjećaj ostvarenja i ispunjenja. U to ulaze i negativne prehrambene navike koje su uvijek ‘lakše’ za izabrati od onih pozitivnih, zdravih.
Jebiga, tako je kako je‘ stav može ići u dva dijametralna smjera – rad na sebi i rast u nekom smjeru ostvarenja s vlastitom odgovornošću za rezultat, ili gutanje govana i polako umiranje od te radnje – s vlastitom odgovornošću za rezultat.
Vi birate što radite.
Vi birate što jedete.
Vi birate scenarij organa koji su direktno prikopčani na vaš well-being, i možda nose genetske predispozicije za određene bolesti.
Ne želite li da su jaki?
Odlučite da želite imati jak imunitet, ali i napravite korake prema tom cilju. Nemojte samo maštati i misliti da ste u stanju manifestirati zdravlje iz ničega. Iako smo svi manifestatori na određenom stupnju, ne znači da ste u stanju odraditi session kao duhovni učitelj s Tibeta ili iz džungli južne Amerike, koji to vježba samo 15 godina. To su ipak druge sfere svjesnog bivanja na zemlji, za to je potreban mega-rad.

‘Zapravo sam kroz sve ove godine shvatila da su najbolji svjesni manifestatori upravo uzemljene osobe.
Svi smo mi manifestatori, samo je pitanje koliko svjesno to radimo.’

Ivona Kovačević

Također bitno. Nemojte iz vlastite komocije slušati o rješenjima, koja nude express oporavke bez uloženog truda – doktori postoje s razlogom, i nitko ne može bolje pročitati stanje vašeg organizma nego krvna pretraga ili obavezni scan na rendgenu. Fizička oboljenja su fizička, a iako vjerujem u iscjeljivanja, različitih vrsta, nikada ne bi zaobišla stručnjaka s diplomom koji zna gledati moje tijelo i sve organe u njemu da mi postavi objektivnu i realnu dijagnozu, crno na bijelom, kao dio spektra mišljenja i nalaza koje trebam da donesem bilo kakvu odluku.  
Nakon toga, ja biram što ću. Isto kao i vi. I živim s posljedicama svojih izbora, baš kao i vi.
No, ne brinite, ne bi preporučila Madhavi da me nije hranila u par navrata i tako vrhunski zadovoljavala moju najdražu ugodu, jedenje fine hrane.
Sigurna sam da su organi sretni kad jedemo Madhavinu hranu.

Fotografija: Slaven Djurakovic / Unsplash

HOBIJI, AKTIVNOSTI, SPORT
Kada sam aktivno išla na psiho terapiju, na tjednoj bazi, moj omiljeni psihijatar je završavao razgovor s – ‘dobro Selma, zapamtite, samo crtajte, stvarajte (tada sam stvarala neki kreativni projekt i bila zadužena za izgled proizvoda), tu ste doma…’

Bilo mi je jasno, generalno, da mi govori da je bitno raditi ono u čemu uživam, ali ono što sam poslije sama (bez depresije u glavi i srcu) osjetila/osvijestila je taj flow u kojeg sam ulazila kada sam crtala ili pisala, odnosno mogla sam vidjeti razliku između poslova koji mi donose novac, i onih kreativnih aktivnosti u kojima su sati prolazili, a da nisam imala pojma.
Šarala sam po crtanju, pisanju, naprijed nazad, odricala se i jednog i drugog i vraćala se pokunjena istima. Bolan period.
S puno meditacije sam se vratila u svoj kreativni mode, i bolno si, opet, priznala svoju brzopletost i neprihvaćanje odgovornosti za sebe, a onda i za svoju sreću. Kada sam promijenila temu pisanja, svaki dan vježbala svoj fokus, ušla sam u trajni flow svog stvaralaštva u kojem sam i danas.
Meni je to pisanje, nekome je to nešto drugo ili treće. Sadnja cvijeća, yoga, plesanje, boks, čitanje knjige…
Otkrijte svoju strast u sebi, koliko god ‘dječja’ bila, i peglajte po tome u slobodno vrijeme. Onda kada grabite mobitel da škicate tuđe živote, e tada bi bilo najbolje.
Jednom kada otkrijete svoju malenu strast, ne treba vam potvrda drugih, to radite za sebe, što god netko mislio o tome. Who gives a fuck – to je vaš život, a mišljenje je kao dupe – svatko ga ima.  
Šetanje, hodanje, brzo hodanje, trčanje, bicikliranje, jedrenje kao potpuni antiseptik životnom intenzitetu… što god pokretalo vaše tijelo, a ako možete spojiti s prirodom – jackpot! I nikad ne stati, dokle ide, do kraja priče. Pogledajte stare ljude oko sebe – one koji su aktivni i oni koji to nisu, tko odlazi prije?
Budući da ‘duh’ voli hodanje, to je moja aktivnost, koja neki put postane brzo hodanje (pogotovo ako je Miško in the mood) ili trčanje po šumi (kada sam pred imploziju u prsima).

Fotografija: Privatni album

Sve to pokušavamo odraditi maksimalno ispod krošanja – jer, ‘šumska kupka’ / ‘Zapela sam, ne mogu dalje!’ / ‘Walk&Talk’.

Bitno. Nas su roditelji furali na ramenima po planinama i razvlačili po palubama i kabinama brodova – od kad smo bile male. Ni sestra ni ja nismo prestale s naučenim ponašanjem cijeli život, moje dijete šeta non stop, a jedrenje je njegov zen. Djelujte – roditelji i ostali odgovorni.

MINDFULNESS, MEDITACIJA, SJEDENJE NA KLUPI U PARKU I GLEDANJE U JEDNU TOČKU…
Kako god to nazvali, počnite.
5 minuta – 5 minuta.
Meditacija odnosno mindfulness odnosno svjesno disanje će jačati vaš ‘mišić’ fokusa. (Ne postoji ‘mišić za fokus’, ali da vam bude lakše.)
Vježbat ćete koncentraciju, a ne samo distrakciju (što vježbate aktivno čitav svjesni dio dana: di-stra-kci-ju), a s vremenom ćete lakše ući u poziciju promatrača, u kojoj je poželjno biti i bivati. Kažu stari mudraci s Istoka, ne ja.
Na jednom od svojih genijalnih predavanja, Jordan B. Peterson, pokušao je pobliže objasniti ‘nas’ kao bića – u kontekstu radnika i poslodavca pa je rekao;
‘Zamislite vaše tijelo i vaš unutarnji glas kao odnos poslodavca i radnika. Vaš unutarnji glas je vaš poslodavac, koji jasno vidi raspodjelu poslova pred sobom, a vaše tijelo je vaš radnik. Vaš poslodavac vam uvijek govori onako kako jeste i u kojem smjeru se trebate kretati, ali vaše tijelo će uvijek raditi ono što mu je lakše i ugodnije u tom trenutku – u konačnici, vi ćete uporno ignorirati i odbijati taj teži put koji vam je potrebniji. Vi ste ustvari u užasnom radnom odnosu, sami sa sobom. I to morate promijeniti ako želite biti sretni.

E, pa vježbanje vašeg uma – meditacijom, će vas brže dovesti u položaj boljeg radnika. Samog pred sobom. Jer kada vam šef unutra kaže da je neki put ispravniji od onog kojim ste krenuli, znat ćete udahnuti, izdahnuti, pod ručnom stati i promisliti o tome. Vaša prva reakcija neće biti odbijanje zadatka (ili glavom kroz zid bez promišljanja), bit će slušanje i promatranje. I još samo jedna stvar – s meditacijom dugo se možda neće događati ništa što vi očekujete (jer ste puno toga već pročitali negdje ili slušali o tome – stvorili ste određena očekivanja o toj radnji)… ali onda samo odjednom, nekad, nakon puno vremena koje ste proveli u borbi s mislima, vi ćete osjetiti – aha. Ovako izgleda promatranje sebe. Ovako izgleda promatranje emocija i reakcija koje su nekad bile prvi poriv, a danas su zaustavljene za promatranje.
Jedan prijatelj mi je rekao jednom na kavi; ‘Znaš kak sam ja otkrio da meditacija pali? Nisam mogao zaspati od misli ‘što sve moram’, a onda sam samo počeo slušati svoje disanje… i zaspao sam odmah. Potpuno sam se smirio.’ Svakome njegov -aha dođe kad treba!
‘Samo’ disanje. Pa zaspali – zaspali. To samo može značiti da ste… umorni i da vam to sad treba.
A onda će uslijediti i ostatak discipliniranijeg života, od kretanja do prehrane – potpuno prirodno vama. Sve što neće biti u skladu s time, više nećete toliko htjeti. Zdravo nam je prirodno, sve drugo – toksično na nekom nivou.

DRUGI LJUDI U VAŠEM ŽIVOTU
Toliko toga će ovisiti s kakvim ljudima provodite svoje dane i noći, a još više da li spadate u ljude koji su (super) osjetljivi ili ne, a najviše da li možete svoju osjetljivost kontrolirati, odnosno, paziti da ne upijate tuđa ‘sranja’ u sebe.
Bez puno filozofije i mudrosti – birajte ljude koji vam krase život i vaših 24/7, one zbog kojih ćete se osjećati dobro. One koji vas nasmijavaju, koji vas inspiriraju, koji su ‘vaši’ i s kojima je i tišina ugodna.
Ako morate imati posla s nekim koga ‘ne volite’ ili koga osjetite da vas crpi – upalite svjesno disanje na vrijeme, odradite što morate i ne dopustite da se zbog drugih osjećate kao iscijeđena krpa. Prošećite taj dan do doma, ne razmišljajte o takvim osobama onda kada nema za tim potrebe.
Simple as that.

Radite na imunitetu, radite na svom fizičkom tijelu, radite na mislima, radite na emocijama. I budite zahvalni ako spadate u dio svjetske populacije koja ima krov nad glavom, hranu u frižideru i pećinu opskrbljenu digitalnim imputima.
I svježi zrak na prozoru.

Mnoge druge čeka puno teža jesen nego nas – pomaknite se s mjesta, to je privilegija.

“If you fulfill your obligations every day you don’t need to worry about the future.”

Jordan B. Peterson