Nemate inspiracije, kao da ste zapeli ili osjećate neugodan nemir? Prošećite prirodom.

Nemir, tjeskoba, nedostatak ideja, pravca ili inspiracije neka vas odvede u obližnji šumarak. Boravak u prirodi znanstveno dokazano liječi psihu i tijelo, danas nam to govore znanstvenici diljem svijeta.


Ljudi od pamtivijeka raspravljaju o dubokim i snažnim utjecajima koje dobivamo iz prirode‘, kaže dr. David Strayer sa Sveučilišta Utah te nastavlja, ‘a sada napokon vidimo promjene koje se događaju u mozgu i tijelu, koje nam govore da smo psihički i fizički zdraviji kada smo u nekakvoj interakciji s prirodom.
No, svejedno, dok znanstvenici i istraživači vjeruju i svakodnevno dokazuju koliko je jak pozitivan učinak prirode na naš well-being, živimo u društvu u kojem ljudi sve više i više provode vrijeme unutar svoja četiri zida ali i online – pogotovo djeca.

Istraživanja koja nam dokazuju kako priroda poboljšava rad našeg mozga daju legitimnu važnost ulaganju još većeg truda u očuvanje urbane i divlje prirode, ali isto tako daju važnost povezivanju prirode sa zdravijim, kreativnijim i sretnijim životom.

BORAVAK U PRIRODI REDUCIRA STRES
Koliko znate točno o stresu? Jer, da bi pokušali uspješno upravljati stresom, moramo biti upoznati sa čitavim procesom stresa. Da li uopće postoji život bez stresa? Malo stresa dobro je za nas, održava nas budnima i spremnima, no tanka je, ali i osobna granica koju sami postavljamo kada biramo što znači za nas normalan stres. Uzmemo li u obzir ostale brojne faktore, koji nemilice utječu na naše ponašanje iz situacije u situaciju, granica kada nastupa veći stres nestaje, a nama i našem tijelu ostaju sve te silne reakcije koje je prouzrokovao.
U takvim slučajevima, jasno nam je da nam najbolje odgovara fizička aktivnost, kako bi se uopće riješili tog osjećaja – tempirane bombe, ali ako spojimo fizičku aktivnost s prirodom, učinak bi mogao biti višestruko snažniji. U jednom japanskom istraživanju, sudionike istraživanja su zamolili da jedan dio njih hoda kroz grad, a drugi kroz obližnju šumu ili gradski park s drvećem (svi ispitanici su imali identičnu kilometražu i opterećenje). Također, za čitavo vrijeme eksperimenta, ispitanicima su mjerili jačinu i broj otkucaja srca te krvni tlak, a prije samog početka eksperimenta, ispitanici su morali ispuniti upitnike o svojem raspoloženju, nivou stresa te drugim psihološkim mjerama. Rezultati su pokazali da su oni ispitanici koji su hodali kroz šume ili gradske parkove s drvećem, imali značajno nižu frekvenciju i ritam srca (što znači veću opuštenost i manji nivo stresa) te su u izvještaju opisali bolje stanje raspoloženja od onih koji su hodali urbanim dijelovima grada. Vježbanje je zdrav odgovor na stresne situacije – kada se dogodi stresna situacija i osjetite da vam krv ubrzava, a srce počinje jače tući – izaći na ulicu prošetati je puno zdravija odluka nego ostati sjediti za stolom. No postoji i dodana vrijednost takvom otpuštanju stresa koju nam daje boravak i šetnja kroz prirodne krajolike, koju ne smijemo zanemariti. Velik broj ljudi ograničen je mjestom gdje stanuju te su osuđeni na obližnje parkove između stambenih kompleksa, no, oni mogu biti dobra tampon zona, barem dok ne dođe vikend, kada ljudi imaju više slobodnog vremena.

Fotografija: John Towner / Unsplash



U jednom od eksperimenta dr. Rogera Ulricha (Texas A&M University) koji već duže od 30 godina promatra utjecaj prirode na well-being čovjeka
(s naglaskom na istraživanja koja dovode u korelaciju prirodno okruženje bolnice i brži oporavak pacijenata), rezultati su pokazali da ispitanici koji su prvo pogledali film koji je uključivao stresne i uznemiravajuće scene, a odmah potom bili izloženi scenama (s video i audio zapisom) prekrasnih prirodnih krajolika, su se puno brže oporavili od netom proživljenog stresa, za razliku od ispitanika koji su nakon proživljenog stresa, gledali scene urbanih sredina.

PRIRODA NAS OSLOBAĐA OD KREATIVNOG UMORA I NEDOSTATKA KONCENTRACIJE
Danas živimo u uskoj simbiozi s tehnologijom koja nam konstantno odvlači pažnju, velik je broj znanstvenika koji čvrsto vjeruju kako naši mozgovi nisu stvoreni za takvo bombardiranje informacijama – one prebrzo umaraju naš mozak. Zamislite kao kada potrčite, koliko ubrzavate svoj ritam srca. Bombardiranje informacijama to isto čini našem mozgu. Posljedično, pažnju raspršujemo u sto smjerova, osjećamo zamor, a takva dugotrajna stanja mogu dovesti i do burnouta organizma. Dr. Strayer jedan je od znanstvenika koji vjeruju da priroda vraća iscrpljene centre za pažnju u optimalno stanje.

‘Kada koristimo mobitel na primjer pa tipkamo, razgovaramo, slikamo, ili što god već radimo s njime, podražujemo prefrontalni korteks mozga koji kao posljedicu ima smanjenje kognitivnih resursa.’

Dr. Strayer

Laički? Kognitivne funkcije zadužene su za pamćenje, razmišljanje i rješavanje problema, a to su funkcije koje ne želimo umarati jer su nam potrebne za pregršt svakodnevnih aktivnosti. U studiji koju je proveo s kolegama, 2012. godine, pokazao je da su rekreativci koji su bili na četverodnevnom planinarenju riješili značajno više puzzle slagalica koje su zahtijevale aktivnost kreativnih procesa, u odnosu na kontrolnu grupu koja je čekala da krene na isti taj put, i to za visokih 47%.
‘Ako ste koristili svoj mozak za multitasking, kao što ga velika većina nas danas i koristi, ali ste nakon nekog perioda odlučili ići prošetati, bez svih gadgeta, dopustili ste svom prefrontalnom kortekstu da se rekuperira, a tada vidimo promjene u kreativnim procesima, rješavanju problema i općenito dobrog osjećaja well-beinga.’ – objašnjava dr. Strayer