Nedjeljom kupanje! U šumi!
Kad se sjetim situacije od prije par dana, kojoj sam svjedočila na zapadnim obroncima Medvednice, prosječnom Hrvatu jedino što može pasti na pamet jest da je šuma puna luđaka. No, boravak u šumi liječi. I to liječi na onom dubokom nivou, upravo onom gdje nas stres gricka svakodnevno.
Šumska kupka je na redu! Zvuči da, malo hippie, ali ovo su neka od najboljih istraživanja, kada je u pitanju priroda i ono što nam daje.
(A o čemu uopće ne razmišljamo!)
Iako je nekome ovaj napad proljeća došao kao melem na ranu, a nekome kao testiranje granica imuniteta, ustvari je pravo vrijeme za planiranje novih proljetnih vrludanja.
A skroz na vrijeme da pročitamo što nam znanstveno dokazano radi sam boravak u šumi.
EKO TERAPIJA
‘Šumska kupka’ izraz je za boravak u prirodi, u svrhu opuštanja, ne u svrhu tjelovježbe i kretanja. I to u trajanju od svega 30-ak minuta. Bitno je da vam je ugodno, i da su vam nad glavom krošnje (što gušće to bolje).
Divni Japanci prvi su koji su pristupili ovom fenomenu na terapijski način,
i to davne 1982. godine, dok su na znanstvena istraživanja ovog fenomena, u periodu od 2004-2012. potrošili preko 4 milijuna dolara kako bi došli do odgovora u čemu je tajna djelovanja prirode na ljudski organizam.
Ono što su otkrili jest da stabla ispuštaju spojeve fitoncide (kojima se brane od nametnika), a ti spojevi kod ljudi djeluju blagotvorno na dišne puteve i poboljšavaju imunitet (blago rečeno). U svega 30 minuta u miru sa samim sobom, djelovanje šume pozitivno će utjecati na kompletno stanje vašeg tijela (i uma); smanjit će razinu kortizola, usporiti srce i regulirati tlak.
No, ono što je otkrio PhD Qing LI u istraživanju iz 2009. danas bi trebalo zavrtjeti glavom svakoj osobi koja je izložena stresu (jesmo već na 95% svih ikad?) Dr. LI je, naime, poslao svoje ispitanike u šumu, 3 dana, 2 noći – nakon što im je izmjerio različite parametre u urinu i krvi. Nakon što su se ispitanici vratili, ponovo je izmjerio isto i otkrio veliku razliku u broju tzv NK stanica – ‘natural killer cells‘, koje prve reagiraju kada neka infekcija ili tumor napadnu organizam te kao takve su moćni saveznici u anti-tumorskom i anti-virusnom djelovanju. Povećan broj NK stanica bio je aktivan u cijelom tjednu nakon posjete šumi, a ostali pozitivni efekti (srce, tlak, kortizol, itd…) djeluju i do mjesec dana nakon posjete šumi.
Danas kada kao da se cijeli svijet pita odjednom, zašto ljudi gube kompas u svojem ponašanju, kada se ne zna zašto odjednom raste nezaustavljivo broj moždanih i srčanih udara među sve mlađim stanovnicima, kada se bilježi rast agresivnih tumora među sve mlađom populacijom… kao da nitko ne pomisli na činjenicu da mi, živa bića, stvorena na goloj Zemlji ne provodimo dovoljno vremena u svom najprirodnijem okruženju i da pritom toliko jako gušimo mozak nevjerojatnim količinama informacijama?
Mi, koji nismo isprogramirani na i za toliko multitaskinga, ne možemo pratiti vlastite zadatke kroz dan. Naše tijelo i prije svega um, još su navikli na mirise pećina i nepreglednih divljina, a mi smo ga zatvorili u tonu betona i uslijed sustizanja života, smo zaboravili da smo s prirodom jedno. Ako i postoji način ‘normalnog’ funkcioniranja u modernom svijetu, jednom primatu kao što je čovjek, onda je on zasigurno usko vezan uz prirodno okruženje. U svemu tome, priroda nam je ponovo dala puno više nego što mi njoj dajemo, zašto ne iskoristiti priliku? Još uvijek ne košta ništa.
NO, STVARI SE MIJENJAJU
Da li zbog trendova sa zapada, dostupnosti informacija, samim time i istraživanjima etabliranih imena… nije bitno. Promjene su bitne.
Dogodilo se nedavno, u nekoj od mojih ophodnji šumama iznad Zagreba, kada sam se ciljano išla liječiti od nagomilane vreće dreka taj dan. Ciljala sam na puteve gdje možda neću sretati ljude, da mogu odmoriti u miru gdje se svidi psu ili meni. Šuškali smo po lišću, vrludali, popikavali se, kada sam ugledala, malo dalje, čovjeka koji jako polako hoda. Znate ono, kada odmah detektirate da je nešto ‘drugačije’. No, nama nema druge, nego proći jedno pored drugoga, jer bilo bi čudno da skrenemo naglo, baš sada… Približavamo se, ja vidim, čovjek u rukama nosi tenisice, a on bos bez čarapa polako gazi lišće pod sobom. Susreli su nam se pogledi uz kratki – dobar dan, a on je uz pogled dao i onaj jedan, znate koji, smiješak – kada vidite nekoga na cesti tko se popiknuo, na primjer! Znate ono, ‘neugodno mi je jer je tebi neugodno’. E tako je mene pozdravio čovjek, vjerojatno misleći da ću o njemu misliti svašta. On je prakticirao Grounding!
E pa gospon, moram vam reći – bolju publiku od mene niste mogli sresti!
A šuma je ionako puna luđaka, it’s ok!
Uostalom, prava istina je daleko, daleko od predrasude prema ljudima i načinima kako se opuštaju – bez da drugima štete. Koliko god, čovjek bez cipela možda mislio da mi je neugodno vidjeti ga bez cipela kako korača hrvatskim, šumskim puteljcima, ja sam baš sretna jer se netko taj dan pošteno relaksirao na najprirodniji način! Gosimple man!
