TikTok odgaja generacije djece, a koji je vaš stav o tome, roditelji?

Nevidljive opasnosti, ne samo TikToka već svih ostalih društvenih medija u kojem su koautori svi redom, ne samo kompetentni, nešto je na što smo morali obratiti pozornost prekjučer, ne jučer, ne danas. Taj alarm odavno zvoni. No, za to je potreban svjesni klik u glavi roditelja, a na taj klik utječu informacije i znatiželja. Stoga ako izgovarate ovu rečenicu pod automatizmom, bez da stvarno znate što se događa: ‘ma samo gleda, ne snima sebe ili nešto slično’, fokus.

---

Majstori makljaže/ubijanja slobodnog vremena, naša djeca provode enormne količine vremena spojeni na Internet i neku od društvenih mreža, a vrlo vjerojatno TikTok. Pitanja za vas, roditelje – znate li išta drugo o tom svijetu potpuno nevjerojatnog sadržaja, znate li koliko vam dijete provodi vremena spojeno na svijet bez pravila i najvažnije, možete li pretpostaviti iz koje percepcije vaše dijete sudjeluje u društvenim mrežama? Upravo je zadnje pitanje ono odakle trebate krenuti ako vas brinu digitalni trendovi ovakvih vrsta. AKO želite da dijete odraste donekle normalno, stabilno i donekle otporno na ludnicu intenziteta života.

Ako imate djecu, onda vjerojatno imate i razgovore o mobitelima i da li i ako i kada se smiju i za što koristiti. I uglavnom vi ‘ništa ne kužite’, oni okreću očima na svako pitanje, a vi osjećate da ste izgubili bitku koju niste smjeli.

Kako bi bilo divno da im možemo uvaliti staru Nokiju 3310, bez kamere i čija baterija je držala preko 50 sati na stand byu, pa da imaju za poziv i poruku. A za emojije moraju naučiti koristiti interpunkcijske znakove. (uskličnik i zagrada)

No, to nećemo učiniti, jer nam je previše stalo da nam dijete ne iskače od ‘standarda ponašanja’ vršnjaka, te da mu ne nabijemo još jedan u moru osjećaja manje vrijednosti naspram drugih. Iako svi osnivači i kreatori digitalnog svijeta kakvog ga danas znamo, svojoj djeci ne daju blizu smartphoneovima.

Možemo se potruditi onda ako ništa drugo saznati sve što možemo o tom svijetu, na nivou doktorata i uvijek biti u korak s potomcima. Ako ste sretni, bit ćete samo ‘korak iza’. Dok ‘korak ispred’ dolazi s istraživanjem psihologije, emocija i svega onog baznog što pokreće i održava na multimilijunskim ciframa digitalne medije, društvene mreže, internetske servise, i sve ono što nam je ušlo u naviku ponašanja, mnogima i preživljavanja, baš kao i disanje.

Alarmantno velik broj stručnjaka govori istu stvar

Društveni mediji nisu dobri za djecu. A niti tinejdžere. Ma, svi znamo hrpu odraslih koji ne bi smjeli blizu tom vrelu informacija i emotivnih reakcija… Pa zašto onda djeca pobjeđuju u ovim temama?
Evolucijski gledano, s točke razvoja mozga i ponašanja koja dolaze s tim razvojem, današnje generacije širokog dobnog spektra djece neće biti u prilici razviti neka neophodna ponašanja onako kako bi to učinili da svoje odnose ostave u offline modeu.
Na primjer; nikad prije nije postojala takva opasnost kao danas, da čitave generacije djece od malena ne uče kritične društvene skillse, upravo zato jer je njihova komunikacija svedena na online komunikaciju. Ako ne pazimo, djeca će nam odrasti sa svojevrsnim poteškoćama, među ostalim, u području govora tijela; izraza lica ili ostalih najmanjih detalja u ponašanju, za koje su zakinuti u online komunikaciji. Ako pričamo o uspješnoj komunikaciji, bilo da je ona privatna ili profesionalna, za čitav dojam o osobi, mi koristimo sva osjetila plus ono snažno osjetilo u želucu, koje bolje radi ako dobije čitav paket informacija iz svih ostalih osjetila. A što će jednog dana koristiti klinci kao svoj filter u prosudbi rečenica, osoba ili situacija? Potražit će odgovor na nekom servisu pretpostavimo.

‘Znati kako izreći neki osjećaj, iako znamo da se možda nećemo slagati sa suprotnom stranom je emotivno riskantno.’

Dr. Catherine Steiner-Adair

Dr. Steiner-Adair dalje navodi primjer prijateljstva, odnosno sklapanja prijateljstva, koje je neophodno za razvoj pojedinca, kako ono zahtjeva određenu dozu preuzimanja rizika, bilo da se radi o novom prijateljstvu ili samo održavanju starog. Kada u odnosu nastane neki problem, maleni ili veliki, potrebno je hrabrosti i iskrenosti ako želimo da taj odnos nastavi u dobrom tonu, a onda nakon toga je potrebno i slušanje druge strane o tome kako se osjeća u tom problemu.

To su prava prijateljstva, a savladavanje ovakvih osjećaja i situacija su neophodni koraci u izgradnji samopouzdanja. No kada se prijateljstvo gradi online, klinci danas ne snose toliki rizik kada je iskrenost u pitanju. Puno je lakše stvarati sliku o sebi dok tipkamo o sebi, a imajući samo našu percepciju prema dojmu kojeg ostavljamo na van, nego što je dok pričamo o sebi uživo, stvarajući sliku u real timeu. Manje je toga na riziku.

Znaju li klinci kakav učinak imaju njihove riječi na sugovornika, baš do kraja? Nemaju pojma. Jedino čuju svoj glas u glavi koji im pomiče prste na ekranu ali ne i sve one druge nijanse koje odaje druga strana svojim ponašanjem. Dodatna olakotna okolnost je i to što si svaka strana može uzeti neko vrijeme za odgovor. Koliko klinaca ima naviku nazvati nekoga kada nešto treba, a koliko tipka? Pogledajte svojeg klinca ili klincezu, koliko ih se zna razgovarati na telefon, nešto što će jednog dana vrlo vjerojatno i dalje koristiti u profesionalnom smislu. Razgovor s klijentima, kupcima, nadređenim, partnerima, prijateljima… basic razgovor.
Ovo je samo jedan od primjera drastične promjene ponašanja između samo dvije generacije ljudi, koje je u svojoj knjizi obradila Dr. Catherine Steiner-Adair, psihologinja i autorica knjige ‘The Big Disconnect’.

A gdje je na sve to još #cyberbullying…

Drugi veliki problem koji nam donosi dječja, online komunikacija bez nadzora i pravila jest ta što klinci postaju okrutniji puno lakše i brže nego prije.
Djeca šalju porukama najnevjerojatnije sadržaje, izjave i rečenice koje si nikad ne bi rekli uživo. Dr. Donna Wick, također psihologinja, napominje da primjećuje kako je to češća situacija s djevojčicama nego dječacima. Cure se ne vole ‘ne slagati’ s nekim popularnim mišljenjem ili osobom u stvarnom životu – to nije tako jednostavno u tim godinama.
Djevojčice su u potrazi za vlastitim identitetom puno otvorenije prema uspoređivanju s drugim ljudima, pa su tako i izloženije nevidljivim opasnostima. Prihvaćanje okoline je posebno izraženo u tinejdžerskim godinama, jer nam je to potpuno uvjetovano ponašanje, a tada tinejdžer brine o svom imageu kao političar u kampanji, samo bez znanja i skillsa profesionalnog PRovca. A pravi i jedini dokaz da je image ‘na dobrom putu’ je opcija like. Što je naravno na apsolutno drugom kraju od ‘ispravnog’. Tko ne želi ispasti najbolje na fotkama, pogotovo ako znamo da idu na Internet?

Nadamo se da ćemo odgojiti djecu koja neće imati problem reći da se ne slažu s nečim, bez da ugroze taj odnos, no društveni mediji ih uče da mogu biti potpuno okrutni u svojem neslaganju s nekim, a to ozbiljno narušava odnos. To je ustvari potpuno suprotno od onog što želimo naučiti vlastitu djecu.

Dr. Donna Wick

Nedostatak samopouzdanja je glavni problem, a ne smijemo zaboraviti da je agresija u odnosima (bilo psihička, verbalna ili fizička) posljedica nesigurnosti i osjećaja da se osjećamo loše, pa ustvari želimo i da se druga strana osjeća loše, kako bi se mi osjećali bolje.
Nekad smo se jako zgražali nad fotošopiranim modelima u časopisima i što su napravile ere supermodela curicama, a što radimo sada, kad je isfotošopirano ili još gore, isfilerirano+isfilterirano lice djevojke koja glumi let prvom klasom u improviziranom interijeru privatnog aviona, koji se renta na sat? To je realnost o kojoj ne trebamo educirati djecu? Ili koliko djeca postaju pretila, a zbog manje kretanja? Ali kad su pravi top-modeli hodali pistom… Ustanak!
Dok se djevojčice i djevojke bacaju u anksioznost birajući sliku na kojoj su svi elementi onako kako je vidjela negdje na nekom trećem accountu, dečki se natječu s drugim dečkima za preostalu pažnju pretjerivanjem u nekoj drugoj aktivnosti. Što u konačnici stvara izokrenutu atmosferu odrastanja. Da, i prije su se tinejdžeri ponašali, svakako – to nam ide uz razvoj mozga ali s digitalnim mehanizmima, današnji klinci koriste istu opciju, samo turbo. Puta 100.

TikTok nije samo nedužno gledanje videa

TikTok ili bilo koji društveni medij to odavno više nije nisu odrasloj osobi. Danas se za svjesno promatranje treba uzeti u obzir puno parametara, kao što su na primjer, zašto je nastao ovaj sadržaj – kao prvo pitanje, pa dalje tko ga je napravio, koji je background te osobice, što je komunicirano tim sadržajem, plus još par obaveznih disclaimera prije svakog novog scrolla/accounta. No, to nije lagani skill. A ja jedino što čujem je da danas nitko nema vremena za ništa, kud još i ovo.
Kako alarmi za društvene mreže ne bi bili usamljena prijetnja, onda se samo trebamo prisjetiti povremenih naslova iz medija o nekom suludom trendu ponašanja klinaca jer je to novi challenge na TikToku.

Ovdje je popis samo nekih od osnovnih problema koje je nedavno komunicirao GDPR Hrvatska na svojim društvenim kanalima koje bi trebali imati na umu kada čujete izraz Tik Tok;

‘Službena dobna granica djece koja smiju koristiti TikTok je 13 godina, no, TikTok ne provjerava starost djeteta niti zabranjuje mlađima da postanu korisnici.
700.000 djece starosti od 6 (šest!) do 14 godina koristi TikTok, iako bi TikTok za djecu mlađu od 16 godina morao tražiti pristanak roditelja.
U siječnju 2021. 10-godišnja djevojčica umrla je pokušavajući tzv. TikTok “Blackout Challenge” gušenjem remenom, isto tako 9-godišnji dječak s Trinidada i 13-godišnjak iz Kanade.
Ovaj izazov gušenjem, koji može uzrokovati smrt ili odumiranje moždanih stanica, nastavlja se na TikToku i pod drugim nazivima ‘Passout Challenge’, ‘The Game of Choking’, ‘Speed Dreaming‘ ili ‘The Fainting Game‘.
Novi izazovi, vrlo opasni za lako povodljivu djecu, dolaze pod nazivima ‘Skull Breaker Challenge’ koji dovode do vrlo ozbiljnih ozljeda, ‘Blue Whale Challenge’, koji navodi na samoubojstvo, ‘Benadryl Challenge’ koji navodi na predoziranje lijekom protiv alergije i smrti.
TikTok je prepun zlonamjernika koji ciljaju na malodobnu djecu razmjenjujući eksplicitne poruke s njima, tražeći njihove fotografije.
Jednom kad se uđe u TikTok, aplikacija počinje pratiti sve aspekte života, od lokacije do svih ostalih detalja, a pri tom iste nije moguće ili je vrlo otežano isključiti.
Otkriven je i način na koji TikTok može doći i do naših lozinki koje koristimo za druge aplikacije.
Otkrivene su sigurnosne rupe u aplikaciji kojima se lako mogu poslužiti hakeri i preuzeti podatke o maloljetnim korisnicima.
Svi podaci, fotografije i zapisi praćeni su od strane kineskih tvrtki koje izrađuju biometrijske profile.
Podaci korisnika dijele se s Googleom i Facebookom bez pristanka korisnika.’

Za kraj, ako se zgražamo nad prodavačicama u kiosku koje prodaju alkohol i cigarete bez traženja osobne, ali toliko da ih se Facebook linčuje… Zašto nad ovim digitalnim preporukama, a koje se dotiču mentalnog i emotivnog dijela zdravlja djece, ne trznemo očnim živcem, a kamoli nekim misaonim?

Gdje je problem toj činjenici? Samo priznavanje postojanja mentalnog i emotivnog dijela nas, koje je daleko iza svjesnosti o samo fizičkom ili nedovoljna pa čak i nikakva zainteresiranost za učenje o društvenim medijima, a samo zato jer mislimo da ako imamo account i koristimo ga na jedini način kako ga znamo koristiti, da je to jedini način na koji se digitalni medij koristi?

Krivo. Nitko odrasle nije učio kako se oni koriste i još važnije nisu učili kakve posljedice ostavlja na ponašanju. A to je učenje koje bi trebalo biti u rangu matičnog jezika u školama. Jer online komunikacija je za našu djecu više matični jezik nego što je to stari, dobri hrvatski jezik.

Promatrajte svoje potomke i interesirajte se za digitalni svijet u kojem sudjeluju, možda ih sustignete još. I nikad ne zaboravite, da su njihovi osjećaji pravi kao i vaši, odrasli, izmučeni osjećaji. Kad klincu i klincezi pristupate s poštovanjem i naoružani argumentima koje oni mogu emotivno razumjeti, bez obzira na temu koja je u fokusu, otpor se otopi, poneka informacija onda čak može i ući u mozak, a ponavljanjem i u ponašanje.

I pazite da svojim primjerom ne kontrirate onome što njima predbacujete. Kako da dijete ozbiljno shvati roditelja, koji je zalijepljen za mobitel 24/7 dok isti drobi o štetnosti non-stop blejanja u mobitel? Vjerujem da nijedan prosječni majmun to ne bi shvatio ozbiljno, pogotovo ne današnji superpametni klinci.