Intuicija postoji i dio je nas. A što ćete sad s ‘osjećajem u želucu’?
‘Definirana’ kao mogućnost razumijevanja ili poznavanja nečega ili neke situacije odmah i sada, bazirano isključivo na osjećaju koji nam dolazi ‘iznutra’ – intuicija je naš alat kojim dolazimo do odgovora bez prevelike analize – koja se pak oslanja na miks informacija koje imamo pospremljene u ladicama prošlosti i očekivanja u budućnosti (i emocija koje te iste informacije su izazivale u nama tada i danas izazivaju u nama). A što je s osjećajem kojeg osjećate sada? Što kada taj osjećaj govori samo vašem tijelu razumljiv jezik i kada kroz cijelo biće znate pravi odgovor? Slušate li se?
‘Intuitivni um je sveti dar, a racionalni um je vjerni sluga. Stvorili smo društvo u kojem štujemo sluge, a zaboravili smo na dar.’
Albert Einstein
‘Donositi odluke prateći osjećaj intuicije, jedini je ispravni način življenja života.’ (S.)
Znam. Napisati ili reći da se trebamo oslanjati isključivo na intuiciju, u današnjem, modernom i kapitalističkom svijetu zvuči suludo. Znam.
God damn hippies, jel’? Znam.
‘Jer držati emocije pod kontrolom’ moto je zapadnjačkog svijeta.
Jer visok intelekt znači bolji (i uspješniji?) život, a ‘izbacivanje’ emocija spada u ‘niže strasti’ i uglavnom ulazi u negativan kontekst ponašanja. Oni koji pokazuju ljubav su osjećajne šmizle, a oni koji iskreno komuniciraju imaju sigurno neki poremećaj ‘živčanoće’. BS.
No, mi ljudska bića, sastojimo se od tijela, misli i emocija, a donositi odluke isključivo iz bunara misli i analitičnog, zaobilazeći onu osnovnu emociju kao dio jednadžbe, odvodi nas ustvari daleko od onoga što našem biću treba. No, ne brinite, vi ste već donijeli odluku na nivou emocija, prije nego ste krenuli u analizu podataka umom. I to par sekundi prije. Pa čak i kada ste donosili zaključke dok ste čitali ovih prvih par rečenica teksta. Ili mi vjerujete jer:
a) mi inače vjerujete pa nastavljate čitati
b) sam napisala nešto sa čime ste se mogli emotivno povezati na neki način, a u želucu vam je zatitrala intuicija da sam u pravu.
c) kategorično gasite link – jer nisam pogodila target (oglašavanja) teksta.
Ili… samo još možda nije vrijeme.
Istraživanja nam pokazuju da odluke ‘vadimo’ iz miksa emocionalnih i intelektualnih dosega našeg mozga – ne samo grandioznog intelekta.
Sve što smo ikad osjetili kroz naša sva osjetila,
pospremljeno je u memoriju mozga u odgovarajuću ladicu.
Nešto kao današnja cache memorija koju moramo čistiti iz smartphonea koji je nakupio svega i svačega dok smo ga koristili. Aparate moramo čistiti jer imaju svoja ograničenja, ali mozak ne; on samo sprema i sprema. Veličanstveni mozak to sve čuva i koristi kao kamen temeljac za sve buduće odluke, što god vi mislili o tome, sjećali se ili ne.
Kada je situacija za donijeti odluku, mozak je već dobio čitavu tonu informacija iz cijelog tijela, signalizirat će tijelu da li je to dobra ili loša odluka, na temelju svega što zna dosad (misaono i emotivno). Naša protočnost će odigrati veliku ulogu, a na nama je da li ćemo ju čuti. I vjerovat ćemo joj, nema brige. Ali u kojem ćemo smjeru krenuti… pretpostavljam u suprotnom.
KAKO POSLUŠATI INTUICIJU, KADA JE SVE ZAKOMPLICIRANO DO DASKE?
Razmislite. Bez da ulazimo u konkretne podatke o tome koliko stvarno svjesno i nesvjesno primamo informacija samo u toku dana, jer nalazim različita mjerenja (posljednje vjerodostojno je 95%-5% u korist nesvjesnog), no zajedničko je svima da su to visoke brojke i postoci. Jer, jako je maleni otvor kroz koji svjesno gledamo na lokalnu stvarnost oko nas, a kako bi ‘preživjeli’, naš mozak selektira ‘važne’ od ‘nevažnih’ informacija u datom trenutku, kako bi mi mogli reagirati na one najvažnije, koje se tiču, pogađate – egzistencije.
Životne situacije i norme, koje stalno pokušavamo sustići, dovele su nas do otupljivanja osjećaja, koji nam govori da li je nešto ispravno za nas ili ne, zbog čitavog spektra megalomanske količine razloga. Strah kao veliki pokretač skoro svakog od tih razloga.
Odluke o poslu kojeg ne podnosimo više, partneru koji nam realno ide na živce svakim svojim udahom (situacija je i obrnuta, sigurna sam), ali je ‘otac naše djece’ ili se ona ‘raspadne’ na sam spomen prekida, ili sve obrnuto, o odgoju djece, izboru poslovnih suradnika ili partnera, sve važne odluke koje jako utječu ili će utjecati na naš well-being spadaju u ovu domenu.
I upravo su zato i tako jako teške, jer smo u sve te situacije dosad uložili neizmjerno puno emocija i misli (= ‘trud’). Kada krenemo analizirati situacije, zapnemo u vlastitom kaotičnom krugu prošlosti i budućnosti, ignorirajući pritom jedini trenutak u kojem živimo život, onaj sada. No, kada u jednom trenutku intuicija počne signalizirati da je nešto krivo, vrijeme je za rekapitulaciju, a ne ignoriranje.
INTUICIJA U STVARANJU
Nekako imam osjećaj da smo toliko razgradili taj pojam u svakodnevnom razgovoru i izribali samu riječ do neprepoznavanja, kao da smo ju dovoljno isprostituirali da smo joj oslabili sam korijen, a da naravno, nismo ni svjesni da smo time oslabili korijen sebe. Ako pričamo o intuiciji u stvaralaštvu – najveći umovi stvarali su oslanjajući se na instinkt i osjećaj da je to jednostavno tako kako jeste, no nisu sjedili u svojoj stolici cijeli dan i čekali znakove. Intuicija nije izjava – imam osjećaj da ću dobiti na lotu. To je, također, BS.
Kada za osjećajem intuicije ‘ide’ inteligentan čovjek, znatiželjan i u stalnoj potrazi za novim znanjima, on širi svoje vidike, ali još važnije, ‘širi’ svoj mozak, a to je plodno tlo za rad intuicije. Tada intuicija pokazuje svoje pravo lice stvaralaštva. Kada je um miran, a mi ga hranimo novim informacijama, kada smo u flow načinu rada, instinkt i osjećaj nas mogu odvesti daleko. U poslovnom svijetu, ako pričamo o high performerima, veliki je broj visoko pozicioniranih ljudi koji se u svojim odlukama vode prvim instinktom ili intuicijom, kojoj je naknadno dodana težina ili slabost značenja tog impulsa, analitikom uma.
‘Imajte hrabrosti slijediti svoje srce i intuiciju. Oni nekako već znaju što istinski želite postati.
Steve Jobs
Sve ostalo je sekundarno.’
3 ZAŠTO I 3 ZATO
1. Intuicija je ‘ukodirana’ u naš mozak kao mreža misli i osjećaja
Ona povezuje vaše tijelo, um i duh te je upravo zato uvijek vaša intuicija bolja od savjeta drugih. Ili savjeta isključivog i analitičnog uma. Intuicija povezuje cijelo tijelo i sve što ulazi u njega u svim aspektima, a još važnije, ona ‘ima uvid’ u sve što se dogodilo u prošlosti – u svim dijelovima tijela; uma i osjećaja i to koristi prilikom svakog novog podražaja u stvaranju novih pretinaca. Ako se sjetimo da svjesno registriramo minimalan broj podražaja, intuicija zato ne propušta niti jedan!
2. Intuiciju oblikuju prošla iskustva i sadašnja znanja koja ste prisvojili upravo radi tih iskustava
Što ste iskusniji u domeni u kojoj odlučujete, to vam vaša intuicija može ponuditi najoptimalnije rješenje. Naravno, savjeti i sve ostalo što trebate uvijek dobro dođu kao alat, ali na kraju krajeva, vaše srce zna najbolje. Vi ste ti koji ste živjeli (ili još niste ni počeli?) svoj život, i vi ste ti koji ste prošli sva svoja iskustva (znate li što ste naučili iz svakog?) što vas čini najboljom osobom za donijeti odluku.
3. Intuicija povezuje sve živčane stanice u vašem tijelu
‘Leptirići u trbuhu’ ili gut feeling – koji se dogodi na spomen neke važne odluke ili situacije je rezultat osjećanja milijuna živčanih stanica u tom predjelu. Vrlo laički objašnjeno – podsvjesni dio nas šalje signale stanicama u trbuhu da se tako osjećaju. A koji je bolji indikator za donijeti odluku od onog kojeg nam daje cijelo tijelo, a ne samo um?
KAKO JU ČUTI?
Sigurna sam da ju osjećamo stalno, ustvari. No, ne i baš koliko smo svjesni značenja.
Kako bi bar malo došli bliže osluškivanju sebe, mi se moramo smiriti.
Bukvalno – smiriti.
Nedavno sam imala jednu poslovnu situaciju koja me, najblaže rečeno, zbunila. Više je bio osjećaj kao da mi je netko izmaknuo stolicu na kojoj sjedim, ali sam si u duhu svoje ‘udahni-izdahni’ mirnoće, dala neko vrijeme da mi sjedne što se dogodilo, bez ikakve reakcije dok ne budem sigurna. Kada je ‘sjelo’, ono što sam i sama osjetila kao zvono za alarm, imala sam što za promatrati. Moje tijelo je dalo sve do jednog, poznatog mi znaka da ovo nije optimalna okolnost za mene. Znakovi su krenuli od jako poznatog osjećaja zatupljujuće boli u području između lopatica, koja se selila na područje prsa, a kada je osjećaj kretao prema grlu, bilo je kao da mi fizički nešto stoji u jednjaku – dakle, depresija ili sjećanje na nju kucaju na vrata. Misao o njoj bila je dovoljna da se sjetim da odem meditirati, jer nisam znala što drugo. U danima nakon, dokle god ja nisam situaciju znala točno definirati što je i kako je, počeli su napadaji panike, intenzitetom kao nikad prije. Što se događa?!
Ali. Chill. Ovaj put sam sve znakove ekspresno poslušala.
A u trenutku kada sam ispoštovala sebe, moje tijelo se smirilo u potpunosti.
Razlika je ta što sam mogla jasno usporediti svoje ponašanje nekada i danas. Mogla sam jasno usporediti stanje organizma nekada i danas.
Mogla sam ga promatrati, racionalno. Mogla sam jasno povezati fizičke simptome s mislima, a to je bilo sasvim dovoljno za prihvaćanje istine, koju mi je intuicija cijelo vrijeme šaptala.
Kada je u pitanju bila na primjer, neka privatna odluka, emotivno puno intenzivnija od poslovne, situacija nije bila tako jednostavna za riješiti.
Baš zbog količine svega što sam od sebe dala u taj odnos. Za tu količinu emocija i eliminiranja subjektivnog iz jednadžbe, ipak nije bilo dovoljno ‘samo’ prepoznati. Situacija je trajala puno duže od ove poslovne za početak, i ja sam ju prepoznala davnih dana u konkretnom slučaju. To je bila moja intuicija, u koju danas znam uprijeti prstom, ali sam pustila godinama da prođu prije nego sam reagirala na simptome, koje sam dobivala od svog tijela. Ovu situaciju sa znatiželjom promatram danas, jer ako odvrtim sve trenutke kada sam ‘znala’ što mi je činiti, ali sam pod različitim subjektivnim pritiscima i mislima koji su rezultirali daljnjim emotivnim zapetljajima, ostala u istom filmu usprkos osjećaju ‘iznutra’, vidim kako je sve ipak došlo na onaj isti početni osjećaj – ovo nije ono što trebaš… Postojali su već i obrasci ponašanja, situacije koje su se ponavljale kao da su zadani način rada i svaki put se mogu sjetiti osjećaja koji je u meni govorio – ovo nije ono što trebaš… Dok jedan dan (puno kasnije nego sam htjela, doduše), nije postalo kristalno jasno, da mom biću treba potpuno drugi input, druga energija. I tada sam to morala izvesti najbrže što sam mogla.
MINDFULNESS, MEDITACIJA I SVJESNO DISANJE
Iščupati sebe iz situacije u kojoj nam vlastito tijelo (mozak) daje signale da moramo promijeniti nešto, sve je samo ne – lako. A signali koje dobivamo su neprimjetni i podložni velikom analiziranju. Nekad je to samo misao, možda i slabašna, blic misao, nekada fizička reakcija, nekada samo snažniji otkucaj srca ili osjet snažne energije, fizički osjetne energije… danas sam uvjerena u ispravnost smjera, kojeg mi je sugerirao taj impuls.
Ni ne znajući u tom trenutku kada sam odlučila zaroniti u svijet mindfulnessa, meditacije i svjesnog disanja što ću sve činiti svom tijelu, učinila sam nešto baš jako dobro. U mojoj glavi, vizualna slika disanja djeluje kao snažni akcelerator našoj, vlastitoj energiji da kola našim tijelom potpuno prohodno.
Tamo gdje moj dah slabi, tamo je najpotrebniji, jer su tamo misli zapetljanije.
Sviđa mi se jako ideja jednog znanstvenika, da intuicija nije naše ‘šesto čulo’, koje samo pojedinci mogu koristiti, već da je ona naše ‘prvo čulo’ na koje se vežu sva ostala. I da svi možemo pristupiti tom izvoru, vježbom i osluškivanjem.
‘Većina znanstvenika će vam priznati nakon dvije ili tri pive, i na samo, da je nemoguće otkrivati novo i nepoznato bez osjećaja intuicije.’
Dean Radin, viši znanstveni suradnik/IONS
Za kraj, sad kad možda mislite da ste na korak oslobođenja svih analiza uma jer imate svog malog vodiča po svijetu i prije nego objavite svijetu da vas od sad pa na dalje vodi – intuicija, stanite i razmislite. Razlikovati impuls misli koji dolazi iz smjera analitičkog (a možda i depresivnog) uma i impuls, koji stiže kao odgovor kojeg jednostavno znate, je ključna vještina. Impulzivno postupati u jeku depresije moglo bi vas odvesti u velike probleme, a sve pod opravdanjem intuicije… big no.
Da bi to bili u stanju, možda bi prvo trebali um i tijelo dovesti u balans, što sam sigurna da trenutno niste baš u stanju. Krenite s odlukom, a onda sa svjesnim disanjem, pa vidite kuda će vas odvesti predana navika smirivanja misli, jer …
‘Intuicija ne dolazi nepripremljenom umu’
Albert Einstein
