Što trebam ovdje napisati da počnete disati na ispravan način?

Disanje je, baš poput misli, toliko automatiziran proces u našem tijelu, da ne obraćamo ni najmanju pozornost na njih dok se vrte kao pozadinski procesori, dok smo mi zauzeti važnijim stvarima…
A sad ponovo, jer se čitali unaprijed i samo na pamet pročitali, bez da ste razmislili o tome što sam napisala. Disanje je, baš poput misli, toliko automatiziran proces u našem tijelu, da ne obraćamo ni najmanju pozornost na njih dok se vrte kao pozadinski procesori, dok smo mi zauzeti važnijim stvarima.

A to je, prijatelji moji, strašno.
Baš strašno.

Jedino kada smo ustvari, baš jako svjesni disanja i svakog daha te zahvalni na svakom idućem, jest ako potrčimo van vlastitih mogućnosti, pa osjećamo vatromet težine u plućima dok lovimo isti u borbi za preživljavanje. Zar ne?
Jer, koliko puta ste se danas sjetili svog daha i provjerili koja mu je dubina ili plitkost? A jeste li možda razmišljali o tome što se događa kada ti procesi imaju svoj život – kad ovise isključivo o emocijama koje nas savladaju u sekundi? Naravno da niste, jer tko ima vremena za razmišljanje o vlastitim udisajima ili prepoznati suludi brzi vlak misli koji nam tutnji cijelim tijelom u trenutku dok manijakalno juri? Možda je vrijeme da pospremimo izjavu ‘ono što ne razumijem me ne interesira’ duboko u ladicu prošlosti neadekvatnih obrazovnih sustava i obratimo pozornost na najjednostavniju tehniku spašavanja vlastitog života – svjesno disanje.

PLITKO I NERVOZNO DISANJE – opasno po život!
(Da, napisala sam to. Što sve pišu po Internetu, pa neka i ovo piše.)
Previše puta negdje je nešto napisano, na gosimple.hr, o utjecaju emocija na tijelo, svjesno ili nesvjesno, da sada opet opisujem kako dolazi do ubrzanih lupanja srca (u najboljem slučaju). Uostalom, vi to najbolje znate.
Problem je uočavanje, zar ne? Kada uočiti misao koja će pokrenuti navalu različitih simptoma… da li je to moguće uopće? (Disanje.)

Stresne situacije, kojima smo u današnje vrijeme izloženi 24/7 aktivirat će naš simpatički živčani sustav, a taj dio našeg živčanog sustava uspješno nam spašava živu glavu još iz doba pećina.

On je odgovoran za fight or flight reakciju, na čijem popisu simptoma se nalazi i plitko disanje. Sve do zadnjeg atoma u našem tijelu treba kisik kao dio normalne (po život potrebne) regulacije izmjene kisika i toksina koje izbacujemo izdasima… da li trebamo više pričati o običnom dahu, što nam čini i kako bez njega, doslovce nemamo šanse za preživjeti?
Zašto je tako teško osvijestiti, odnosno, pardon, koliki su jaki naši podsvjesni obrasci ponašanja (95% našeg dana mi provedemo uljuljani u te obrasce) da prođe i cijeli dan, a da nismo pošteno udahnuli, iz trbuha?
Ulovim se da čovjeku koji prolazi gadan razvod, a uz to i osvještavanje barem dijela sebe i koliko vrijedi i sve što ide uz to; – samo diši, buraz.
I jasno, naletim na pogled dostojan ku-ku leta.

Zvuči pre, pre, prejednostavno s obzirom na zadatak, a pogotovo ako je cilj tog zadatka – proći što smirenije kroz razvod u kojem su uključena djeca… ali, konkretno, može li on utjecati na podivljalo emotivno stanje drugog bića u ovom slučaju? Na toliko faktora ne možemo utjecati, a jedino na što možemo je vlastita reakcija na takve situacije. Simplificiranije i učinkovitije rješenje doslovce ne postoji, disanje jest univerzalan lijek za baš sve probleme. To ne znači da sjednete na terasu i dišete 24/7 čekajući da se problemi (računi, zagađeni odnosi, krediti i ostali benefiti života) riješe sami od sebe. Ali, kada vas život krene valjati, a popis stvari na koje realno ne možete utjecati počne živjeti svoj život, s vama kao promatračima… stop! Udahni, izdahni. Iz trbuha. Ponovi.

Pričam o tome da disanje vraća u centralnu poziciju s koje ćete lakše moći početi razvrstavati smeće koje ste nagomilali po glavi, tijelu i životu.

Nešto kao kada očistite sunčane naočale pune soli i kapljica, dok ležite na plaži. Vidjeli ste sasvim solidno i do tad, ali sad je slika puno ljepša, čišća i ugodnija. To nama, našem duhu i tijelu, radi svjesno disanje – čisti nam pogled.

POMOZITE SI VOĐENOM MEDITACIJOM
Pojam meditacije, prema hinduizmu i budizmu je puno kompleksniji od shvaćanja i relativizacije tog pojma ovdje kod nas, na (relativnom) zapadu i neću sad prosipati vašu cijenjenu pažnju na tu temu. I sama kompleksnost pojmova koji koketiraju s religijskim shvaćanjima učinila je to da moderan čovjek, koji iako bi možda pokušao smiriti um jer osjeća da uskoro počinje pucati po svim šavovima, jednostavno ne zna gdje i kako početi. I da li je to u redu s obzirom na Isusa Krista. (Da, u redu je jer Isus Krist je svjesno disao dok je hodao kroz pustinju, sigurna sam. Nije razmišljao o hrpetini zadataka ili mogućih scenarija, koji su pred njime, toliko znam.)

Ali razumljivo je biti zbunjen čak i za one koji razumiju da je meditacija i svjesno disanje tehnika, a ne religijska izdaja.

Sjećam se sebe. Na prvu zainteresiranost oko meditacije, ja sam sjela na pod, navinula alarm na 5 minuta i pokušala biti tu i sada. To nije bio pokušaj meditiranja, to je bila borba nadobudnih, mladih lavova željnih dokazivanja, u mojoj glavi. Ako ste ikada dospjeli pod iglu koja tetovira, osjećaj u početku pokušaja meditiranja je bio nešto kao mentalno tetoviranje. Nije bolno, ali osjećam nelagodu u području mozga.
Kako ne, kada je odjednom došla jedna svjesna misao o zaustavljanju divljeg vlaka. Tko to može iz prve zaustaviti? To ni Dalai Lama ne bi mogao zaustaviti odjednom. Ali, želja za smirivanjem misli mora biti veća i jača. Jer, ako su drugi uspjeli smiriti misli i slušati svoj dah i tako dobili kontrolu (mir) nazad u svoje ruke…

Među najzapaženijim ranijim istraživanjima, kada je u pitanju meditacija i ono što radi mozgu, ono je i neuroznanstvenika, dr. Zorana Josipovića, nagrađenom, 2010. za istraživanja na polju svjesnosti. Godinama je promatrao mozak budističkih svećenika koji su provodili sate i sate u meditativnim stanjima, a rezultati su bili zapanjujući, pogotovo za to vrijeme, kada je s istraživanjima i počeo, 2008. godine.

‘Uporna meditacija razvija vještinu pažnje i upravo ta vještina pomaže u postizanju mirnijeg i sretnijeg načina života.’

dr. Zoran Josipović

Možda najfascinantnije u svemu tome što nabrajaju ti predani znanstvenici jest otkriće sposobnosti mozga da se mijenja i optimizira na način na koji dotad nije smatrano mogućim. Kada osoba opuštanjem ulazi u tzv. ‘jedinstvo sa svijetom’ – kada svjesno dišemo, mi jedino što smo u stanju tada jest promatrati taj trenutak, niti jedan drugi. Znanstveno rečeno – živčane mreže kod iskusnih praktikanata meditacije i svjesnog disanja mijenjaju se, dok se postepeno smanjuje psihološki zid koji ih dijeli od okoline – oni nisu više svoje misli, oni samo dišu i tako su jedno sa svime. Mi udišemo ono što drveće ispušta – koliko racionalnih dokaza nam točno treba? Dr. Josipović osvrnuo se u svojim zapažanjima i na već spomenutu default mode network koja postaje aktivna kada smo mi u prividnom miru, ali neka i to bude tema za drugi put. Laički rečeno, ta reorganizacija, koja se dogodi u mozgu onih koji dugo i pravilno i puno meditiraju, dovodi do duboke harmonije u njima, istovremeno i harmonije s okolinom. Harmonija neka znači ‘lakši život’ u modernom vol 2019 rječniku pojmova – lakše živimo sami sa sobom i s drugima. Zato, neka najlakši prijelaz u neke nove tehnike i metode budu vođene meditacije. Jer, realno, ako sjednete i krenete disati par minuta duboko, duboko, bez ikakve kontrole, postoji velika šansa da padnete u nesvijest. Krenite s vođenim glasom i tehnikama, pa koliko vas i što zakači, idite u tom smjeru.

Svi ljudi koje poznajem, a da prakticiraju nekakvu vrstu svjesnog disanja i opuštanja ili meditiranja, ne opterećuju se kada je vrijeme za disanje, idu za svojim vlastitim kompasom. Nitko ih za to ne ispituje, a pogotovo ne kritizira. Vođene meditacije nešto su što aktiviram s vremena na vrijeme u životu. Ne znam o čemu ovisi želja i potreba da se prešaltam iz svoje meditacije i svjesnog disanja u onu u kojoj mi pomaže neki glas, ali ne opterećujem se. Smiruju me. Puno ljudi me pita koje da meditacije probaju, s obzirom na životni tempo, jer ne da se svima ići na yogu, ili izdvajati bilo kakvo dodatno vrijeme za tu ili sličnu aktivnost ili ne vole ideju velikih grupa, a pogotovo tražiti parking. Ali sreća je u ovoj, nama ljudima, bazičnoj tehnici, da je ona stvorena upravo kako bi ju prakticirali kroz čitav dan kada smo budni.

Dan započinjem s meditacijama od 10-20 minuta i ovise isključivo o vokalu koji ju priča, a onda i tempo kojim izgovara rečenice. Stavit ću par svojih brzinskih, a ako ne odgovaraju vašem senzibilitetu, isprobajte druge. Jednom kada krenete s tom aktivnošću, vaš mega ubrzan mozak, koji radi pod strahovitim pritiskom jako će brzo krenuti s navalom misli – od dnevnih zadataka koji su pred vama, od nekih jučerašnjih situacija, novih računa za platiti, raspored dječjih aktivnosti i sve ostalo što krene kada smo u mirnoj fazi, ali u tome bi vam mogli pomoći glasovi koji dolaze iz zvučnika slušalica. Svu snagu koncentracije uperite u glasove i pokušajte dan za promjenu početi s običnim disanjem.

Kunem se, ući će vam u krvotok – na svim mogućim nivoima, a to će biti najbolja stvar koju ste mogli napraviti za svoj mozak, tijelo i duh.

Ako vas posao opterećuje, dišite. Ako vas suludi tempo ubija, dišite. Ako je u nekom odnosu situacija napeta, dišite. Jako. Ako vas klinci izluđuju, dišite. Tek onda dišite – oni uče od vaših reakcija. Ako osjećate pritisak od svega, dišite. Samo dišite. Disat ćete tako jedan period, naučit ćete dahom smirivati svoje vlastite živce, i onda ćete samo shvatiti, kako dok svjesno dišete kroz dan, sve, ali baš sve je drugačije. Zanimljivo je da sada dok čitate, sigurno je simplifikacija napisanog stavljena u ladicu predrasude. A možda i u ladicu Ane Bučević i vortexa. Jer ništa nije tako jednostavno, i lako je drugima pričati. No, ovdje ne pričamo o ‘zakonima privlačenja i vibracija’ već o tehnici na kojoj se mora raditi. Činjenice mogu biti činjenice, ali vaša emotivna povezanost s vašim životom je ipak malo jača od racionalnog na ekranu, i to je legitimno. Molim vas u tom slučaju da pročitate sve dva do tri puta (ne preskačući linkove!). I nemojte ponavljati da vi to ne možete, jer da, ne možete sada, isto kao što ne možete obuti svoje starke i pretrčati maraton iz prve.
Ponavljajte baš suprotno.
Fake it ’till you make it!

‘When you are able to preserve a clear state of awareness, you see thoughts arise; you let them pass through your mind, without trying to block or encourage them; and they vanish without creating many waves.’

Matthieu Ricard (nekad molekularni biolog, danas budistički svećenik)