‘Seks nije događaj. Seks je mjesto na koje idemo.’ – Razgovarajmo o seksualnosti s Tanjom Jurin

U drugom dijelu intervjua sa znanstvenicom, profesoricom i seksualnom terapeutkinjom, doc. dr. sc. Tanjom Jurin nastavljamo razgovor o široj slici naše seksualnosti, ali i o tome što ona znači za pojmove kojima smo olako zamijenili taj izraz, onima poput ‘seks’, ‘orgazam’, ‘seksualne igračke’ ili ‘seksualna pomagala’. Također, Tanja napominje kako je iskrena ali i pažljiva komunikacija između partnera kao i ona prema djeci ključna u razvijanju vlastite seksualne svjesnosti.
I još puno toga.

Fotografije: Martina Kenji

---

S. Krenimo s orgazmima. Imam osjećaj da žene, koje nisu odrastale s brzim Internetom i sve što nosi sa sobom imaju još više tegoba nego prije. Jer tema seksualnosti te interesira, imamo taj klitoris kojeg znamo/ne znamo ‘koristiti’, odrastamo s tom nekom skrivenom seksualnošću možda, onda dođe Internet, seks je na svakom koraku, hiperseksualnost i orgazmi su u prvom planu, tj. ako pričamo o ženi koja je svjesna da nema orgazme… Mislim da je takvim generacijama žena možda još teže. Kao ‘znala sam da postoji to nešto, taj neki feeling, postoji ‘čarobni gumb za orgazme’, možda sam i pronašla lokaciju, ali nisam sigurna u njega. Prijateljice nemaju orgazme ili ne pričaju o tome, a još kad upalim društvene mreže i sve pršti od seksa ali i informacija koje mi potvrđuju da sam cijelo vrijeme u pravu, ali isto tako da ništa ne znam i tek sada neću ništa isprobavati da se ne osramotim. To sve radi nesigurnosti, neznanja, čega već… ‘Toliko je to sve sad normalno, a ja ništa. Bolje da ne ulazim u tu temu uopće…’ 

T. U takvim situacijama se ustvari zbog straha ‘stišče kočnica’ – kad pričamo o isprobavanju te se ono izbjegava. Na primjer, ako pričamo o pornografiji, žena koja ne može niti pomisliti da bi joj takav sadržaj mogao biti uzbudljiv i da je ona vjerojatno po nečem nemoralna i ‘jadna’ ako gleda takav sadržaj teško da će uopće probati ili ako i proba bit će joj sve neprihvatljivo i neuzbuđujuće.

S. Aha, tek tada sam ‘jeftina’ ako to gledam? 

T. Tako je. Ili žena koja si ‘sirota’ mora pomoći prilikom penetracije, tako da stimulira klitoris i doživi orgazam. A sve za vrijeme seksa s frajerom. Ona misli da nije dostatna, on misli da nije dostatan i nastaje ogroman nesporazum koji se ne komunicira.

S. Nedobog da netko kaže nekom drugom, nešto… 

T. A to su duboka vjerovanja koja nastaju iz čega? Vrlo vjerojatno iz romantiziranih filmova ali isto tako i iz pornografskog sadržaja koji isto na ‘krivi’ način prikazuje stvarnost. Pornografski film je nečija fantazija na najjače, koja je ‘prepjevana’ u film i koja hoćeš/nećeš će izazvati neki osjećaj uzbuđenja… 

S. Kako onda takva fantazija utječe na state of mind ovog gore, imaginarnog para? 

T. Utječe na odnos prema ženama, na primjer. U pornografiji nema nikakve romantike… Nije to ‘ta’ ljubav…

S. Aha, nije me dotaknuo nježno i krenuo ‘ka meni’, kao u filmu…

T. Da, i šaptao mi na jastuku nježne poruke ljubavi … Onda je to dio one priče‘ što ako me TO uzbuđuje? Ta jedna animalnost, lišena romantike? I što to onda govori o meni? A onda niti neću gledati to. Što govori o meni uopće ideja da posjedujem nekakav vibrator? Jesam li normalna ili nisam i ako nisam koliko nisam normalna?’

S. Kakva je perspektiva ‘prosjeka’ prema vibratorima iz tvoje pozicije? 

T. O njima se priča kao da su ‘pomagala’. Da, okej… ‘pomagalo’, ali ‘pomagalo’ je i penisna pumpa, koja pomaže ljudima koji nikako ne mogu postići erekciju radi nekakvih organskih razloga da i taj penis nabrekne, pa se stavi penilnoskortalna gumica, koja omogućava zadržavanje krvi u penisu što produljuje trajanje erekcije penisa – to je ‘pomagalo’. I da, vibrator onda može biti neka vrsta pomagala, ali je puno bolji i vjerodostojniji izraz ‘igračka’. Pomagalo znači da pomaže u nečem što je problem, ako koristimo vibrator da bi dodatno uživali, onda je to dodatak užitku. 

S. A gdje je problem s riječi ‘igračka’?  

T. Ne znam, ne bi trebao biti problem. Možda neke asocira na nešto ‘kinky’, ali zapravo su igračke nešto sa čime se igramo. A seksualnost  je zapravo u srži ‘igra’. Strani seksolozi puno pričaju o tim izrazima, o tome da je ključ zadržavanja seksualne želje i interesa osobito u dugim vezama ideja da seks postane i ostane playfull. Možemo to usporediti s osjećajem zaigranosti koju smo imali kao mali.

Išli smo više manje u isti park i igra je bila šarolika unatoč istom parku, istim spravama i istom djecom i zaigranost je postojala. Tako bi trebalo biti i sa seksom. Puno igranja i iščekivanje užitka. 

S. Odrasli koji se ne bave svojom seksualnošću ustvari seks stavljaju u raspored ali na način da bude ‘mir u kući’, da se zadovolji neka norma… U pitanju su očekivanja koja nas ustvari još više udaljavaju od partnera ili nas samih?

T. Tu ima nešto točno i dobro i netočno i štetno. Da se razumijemo seks treba staviti u raspored. Ne uništava seksualnu želju raspored. Uživamo mi u puno stvari koje su nam u rasporedu. Nije kriv raspored, nego činjenica da seks koji iščekujemo nije nešto čemu se radujemo jer je dosadan, nezanimljiv, minimalno uzbudljiv. Kada stalno idete na mjesto koje vam se ne sviđa, ne želite tamo ići. A kad to stavite u raspored samo vam je još gore. Kada znate da ćete ići na zanimljivo i lijepo mjesto, doživjeti užitak, onda raspored može samo pomoći jer ćete iščekivati dobar provod. 

S. Možemo li onda usporediti taj ‘ishodni smisao seksa’ s jednom objavom na Instagramu, na primjer? Žena koja kuha, pa skuha, pa slika, pa digne fotku, pa ima lajkove i komentare i ustvari je kuhanje dobilo svoj ishodni smisao, s kojim je krenula na početku… ? 

T. Da. Seks ne bi trebao imati nikakav ishodni smisao, a to je teško. Jer čovjek se ustvari mora znati igrati, zaigrati i prepustiti igri, i tek tada ustvari seksualnost počinje. Bez toga, izgubimo želju, bacamo se u automatizam i predvidljivost.

S. Malo što od naših akcija na sebi ne nosi očekivanja, a tek seksualna igra to ima na svojim leđima…

T. A seksualna igra je nepredvidiva! Njoj kada se prepustimo, ona nas nosi u različitim smjerovima. Ovo je okej, ovo nije, ovo mi paše, ovo ne… I ne treba ta seksualna igra svaki put imati neku ‘temu’; tipa da je danas lateks, sutra bič, preksutra nešto treće, četvrto… ne, nimalo!

Ali to neko iščekivanje seksualne igre, mozak je taj koji će stvarati iščekivanje, a iz iščekivanja će rasti žudnja… ‘što bi ja mogla, da bi nešto dobila i u konačnici što ću s time sad raditi…’

S. Što to govori o nama? 

T. ‘Neću gledati pornografiju, neću koristiti vibrator, neću istraživati vlastito tijelo i koji dodiri mi pašu…’ Rad na vlastitoj seksualnosti se smatra vlastitim neuspjehom. Jer mislimo da je to prirodno i nagonski i da bi svatko od nas, ‘seksualnost’ trebao znati – prirodno. Ako ne ide prirodno, onda nešto ne valja s nama ili s partnerstvom.

S. Pa prirodno u tome svemu je kada dođe do skorog čina, kada je penis dignut i u vlažnoj vagini, ispusti spermiće i oni oplode jajašce. To je jedino prirodno u tome. 

T. Da, tako je. Ali prirodna nam je i bazična potreba za povezivanjem. To nam je nagonski od rođenja, tako preživimo. 

S. Okej, ali smo onda dakle to, gore spomenuto jedino prirodno oko seksualnosti – prirodnom iz pećine, ‘prirodno’ dodali ono što smo sve upili u sebe iz holivudskih filmova. Prirodno je da se, kao Kim Basinger valjam u hrani ispred frižidera, imam istu želju koja ona pokazuje, i da, naravno, imam devet orgazama nakon toga… 

T. Točno. I možda bi ja to htjela… Neku ženu može mučiti da ne izgleda tako, nema takve noge ili lice… A niti možda samopouzdanje u seksu općenito. To može donijeti niz nesigurnosti oko izgleda vlastitog tijela, katkada osobito oko izgleda vulve, kako će izgledati tijekom seksa ili kakve zvukove, kakve izraze lica će imati. Neke vjeruju da njihovo tijelo ne zaslužuje takav tretman. I to je prepreka u uživanju u seksu, nažalost.

S. ‘Slika’ koju gledamo i upijamo kroz život je drugačija, potpuno je savršena ustvari. 

T. Slažem se. Filmovi koji nas educiraju o seksu ne vidimo ništa, niti komunikaciju, niti nesigurnosti, niti pripremu. Puno toga je iskrivljeno i lažno prikazano, filmski; i to nije realno. Ako je to ono na što se usmjeravamo mislim da imamo problem. 

S. Ono što vidimo jest to da je žena doživjela i to kakav orgazam, kakav se rijetko viđa, i to nakon samo četiri ulaska penisa u vaginu. Što mi radimo sami sebi ustvari, mislim na to da (ako) žena ima ‘gumbić za užitak’, a ne koristi ga? Je li moguće da je žena ustvari povezala klitoris = užitak, s penetracijom partnera, a tu se događa neki psihološki trik? Mi koristimo dakle, isključivo taj neki pećinski alat/prirodni instinkt za stvaranje djece u kombinaciji s instinktom za privrženošću, a očekujemo užitak iz svega toga, samo zato jer se može… 

T. Seksualnost je kod nas najvećim dijelom smještena negdje u područje biologije i tjelesnog. Dakle, to nisam ‘ja’, to je ‘biologija’ tijela i nešto se mora dogoditi mimo mene. Tako vrlo često i muškarci i žene imaju ideju da se želja ili motivacija pa i uzbuđenost događa sama od sebe i ne razumiju koliko mogu sami doprinijeti tome. Najčešće objašnjenje je da se želja javi kad se ovulira, ili kada partner učini nešto. Utjecaj na želju za seksom se pripisuje vanjskim faktorima pa se onda i očekuje od partnera da učini nešto što će probuditi želju. To je nažalost ograničavajuće.

S. Pa da, ‘dobro on zna kaj mene pali…’ 

T. I zašto to on sada ne radi? Ali doslovno je na svakome od nas da se uzbudimo i u tome nam može pomoći razmišljanje, fantaziranje tj. maštanje npr. dok idemo s posla i pomislimo ‘danas bi mogla malo uživati i što bi mi danas bilo lijepo da si priuštim od uživanja u seksualnosti‘… To mora biti neki zadatak, jer za velik broj ljudi, ta napaljenost i seksualnost neće doći samo… Život je toliko brz da ako nema svjesnog zadatka, ne stižemo, imamo drugog posla… To je isto kao da odlučim da se moram zdravije početi hraniti, ali apsolutno ništa ne napravim po tom pitanju. A trebalo bi smisliti namirnice, otići u dućan, raditi na tome aktivno da bi ja zdravo jela. 

S. Tko još ima vremena razmišljati o seksualnosti nakon što ide s posla? Gdje su tu djeca, dućani, čišćenje, umor… Još ako me partner jučer naživcirao, ja neka sad razmišljam kako ću ga vezati? Aha… 

T. Tako je, ali tu se provlači još jedno pitanje… Kada mi zaslužujemo imati taj dio vremena za sebe, za uživanje? 

S. Nakon što ‘operemo sav veš’…

T. Da, ako je na primjer subota neki dan za uživanje… do te subote navečer ja sam skuhala, odnijela, donijela, ovo, ono, lijevo, desno, umorna sam za poludjeti i sad bi se trebala ubaciti u neki feeling i nešto izigravati – sutra ću. I onda taj sutra ide na preksutra, dan poslije, tjedan prođe, mjesec… Kao i na svemu u partnerstvu je potrebno raditi na seksualnosti, seksualnoj žudnji. 

S. Pa da, TO nije najvažnije! 

T. Da, TO je samo uživanje. Seks se mora staviti u ‘raspored uživanja’. Kada to kažem ljudima koji mi dođu na terapiju kažu mi da to nije seksi. A ja kažem da je to jako seksi. Jer ideja o ‘spontanom seksu’ nije baš spontana ustvari.

S. Može biti spontani full, ako se sretnete u garaži svoje zgrade na primjer, nakon što je tvoj muž bio vani, ti vani, pa ste došli u istom trenutku doma, i niste se mogli suzdržati na tom parkingu jer se dogodila želja… bez razmišljanja o izgledu ili nečem trećem… 

T. Ali ako ćemo čekati takve trenutke imat ćemo vrlo malo ili nimalo seksa. S druge strane, možda postoje trenuci kada bi spontano bilo jako dobro (kao bez puno dogovora, u trenutku), no znamo to ne prepoznati ili čak namjerno stisnuti kočnicu jer postoji neki ali baš sad možda… Ne mislim da će biti seksa, idemo na neku zabavu, oboje popijemo, ja plešem, on me gleda, idemo doma, u liftu on pokuša nešto jer sam ga napalila na tulumu, ali ja sad više nisam tako sigurna u sebe, sjetim se svojih dlaka, izgleda, pogledam svjetlo u liftu… Tako ubijemo spontanost. Za onog tko inicira seks najčešće to nije spontano, nego je u njegovoj ili njezinoj glavi to već  ‘planirano’… To ne dođe od nikud. A pogotovo ako ljudi ne žive zajedno. 

S. O da. Ta ‘spontanost’ pripremanja traje 4 sata prije izlaska… 

T. I svih četiri sata si u tom filmu, jer znaš da ide prema seksu… 

S. To je onda jedna vrsta seks drivea, zar ne? Taj jedan suptilni nalet osjećaja kojeg dobijemo kada razmišljamo o nečemu… A što je s, na primjer, kada koristimo fraze da je nešto ‘bolje od seksa’? 

T. Na primjer, kada netko nakon bungee skoka kaže da je ‘ovo bilo bolje od seksa’. 

S. Ili neki drugi adrenalinski rush?

T. Ne znam je li ‘bolje’, ali je sigurno drugačije… Taj rush kojeg spominješ… Ljudi koji uspoređuju takva iskustva sa seksom, zapravo opisuju rizik, avanturu, pustolovinu, novo, to je ono što nas drivea, nešto što smo ustvari samo zamišljali kako će izgledati, to zamišljanje tog skoka, kakav će biti, pa kada juriš prema dolje kako će biti, kako ću se osjećati nakon… wow! Nije li to opis jednog, dobrog seksa? Onog kojeg želiš ostvariti, a ustvari ga nisi još doživio.

S. Da li bi sad ja strpala recimo muškarce u jedan negativni kontekst ako kažem da sam čula više frajera nego žena da izgovaraju ovakve izjave?

T. Jednako negativni stavovi oko seksualnosti su i prema ženama i prema muškarcima, da ne bi bilo… Muškarci se, na primjer, gledaju kao ‘životinje koje goni neka spontana glad za seksom’, oni se ne mogu suzdržati, opisuje ih se kao da pristupaju ‘seksualnosti’ bez mozga. Puno muškarca se muči sa stvarima koje isto muče žene; izgled tijela, seksualna želja, veličina penisa, seksualna izvedba… A tome svemu, što stoji kao predrasuda oko seksualnosti, još su društvene mreže napravile svoje. 

S. Na koji način? 

T. Pa nedavno je bila neka priča s nekom ‘influencericom’, njezin post je dalje prenio jedan dnevni medij, a išlo je nešto u stilu kako je ta ‘influencerica’ otkrila zašto penis ide u lijevo ili desno… 

S. Zašto? 

T. ‘Zato što masturbiraju na krivu stranu. Pa si ga iskrive sami.’ O kako strašno krivo.

S. … Okrenu si ga u desno jednom dok se samozadovoljavaju, pa tako ostane? 

T. Valjda, ne mogu razumjeti tu ideju do kraja. 

S. To je ustvari super humoristično… da ostane na kavi između prijateljica kao fora ili samo neznanje neke osobe koje se zadrži između dvije osobe. Ali kada to prenese medij… 

T. Tako je, nije problem što netko nešto misli i kaže to, no problem je kad to objavi na nekim donekle renomiranom medijima. Većina ljudi to neće preispitivati je li zaista to tako, nego će se rukovoditi takvim dezinformacijama kao istinom, opterećivati se nepotrebno.

S. Ali, to je sve feminizam, zar ne? Odnosno, sve što trpamo u taj izraz, naravno i seksualnost. A koja je glavna odgovornost društva kad pričamo o seksualnosti i ženama?

T. Društvo se mora pobrinuti da se osnažuju djevojčice. Jer moje pravo jeste da ja kada idem na neki važni sastanak, da se igram bojama i stilom odjeće za kojeg znam da izgledam dobro u tome. Ali ja to biram. Znam koja je posljedica moguća ako obučem predekoltiranu majicu na primjer. Netko će buljiti u moj dekolte. I nemam pravo onda reći kasnije da je netko gledao ‘samo’ u moj dekolte, jer sam ga izbacila na stol, a bila sam pritom i jako pametna. Ako sam s tog sastanka izašla zadovoljna nekim poslovnim rezultatima, onda šutim i idem dalje.

Znam što sam napravila, nosim svoju odgovornost u tome svemu. I to je feminizam.

S. Da, feminizam je također svjesno nošenje vlastite odgovornosti. Tko nosi odgovornost za dobar, ‘ispunjavajući’ seks?  

T. Po mom mišljenju, najbolji seks imaju muškarci i žene koji se međusobno uvažavaju, poštuju, koji su pažljivi jedno prema drugome i ustvari oni koji su spremni pokazati svoju ranjivost drugome. Koji znaju da se ništa neće dogoditi ako smo ‘ranjivi’. 

S. Ali riječ ‘ranjivost’… to je tako ‘slaba’ riječ. 

T. Ali ranjivost ustvari znači da ja imam neke svoje nedostatke, da smo različiti i da je to ‘moje’. Dokle god ja to skrivam iza neke ‘bolje da te odmah odbacim, prije nego ti meni pokažeš ili kažeš nešto zbog čega ćeš me ustvari odbaciti… A što je ustvari baš zbog tih nekih nedostataka, u mojoj glavi. No, bazno gledano, ljudi se povezuju upravo zbog ranjivosti. Ljude će uvijek privlačiti kada je netko samopouzdan, ali ne i kada je arogantan i bezobrazan… I nekada se želimo osloniti na takve, jake i samopouzdane ljude. Ali ustvari ljudima je najljepše i najugodnije u društvu nekoga tko nema problem s izgovaranjem svojih emocija, ‘mana’ i problema. 

S. Primjer iz stvarnog života te molim, za bolje emotivno razumijevanje…

T. Pa nedavno me zvala žena koja mi je pričala kako joj je njezino, jedino dijete nemoguće… Kad je krenula s pričom je rekla ‘ma joj, što se ja Vama žalim, Vi imate troje…’  A ja sam joj onda ‘objasnila’ da sam ja sa svojim prvim djetetom bila sto puta očajnija nego što je ona. Meni je prva beba bila tsunami, imala sam post porođajnu depresiju, koma… Ona je na to rekla ‘A joj, hvala što ste to rekli’… Isto tako sam mogla reći, kao što čujemo najčešće od super-mama ‘ Ma, sve se da, kad se čovjek dobro organizira!’ To je opće poznata istina za sve, ali to nije point! Ljudi na mene stave tonu nekih superlativa, kada me vide, čuju, pa još troje djece…  A kada me pitaju kako uspijevam, odgovorim da imam mamu i tatu koji obožavaju svoju unučad, imam dadilju, imam tetu koja mi čisti i sprema i hvala bogu da si mogu priuštiti takvu privilegiju, imam partnersku punu podršku i pomoć, imam i drugu didu i baku, imam brata koji nema svoju djecu i može uskočiti kad treba, imam tri prijateljice koje će pokupiti djecu iz vrtića kada ja ne stignem, uzet ih doma, nahraniti, igrat se s njima dok ja ne dođem… 

S. Djecu odgaja selo. 

T. Da! Nikad ne bi ‘išla’ na troje djece, da nemam takvu socijalnu podršku niti da imam posao kakav imam. To su sve okolnosti oko odgoja naše djece. I kada netko na prvu kaže ‘gle nju kako je wow, uz sve još pomaže ljudima…’ Nisam wow. Svi bismo profotirali i bolje se osjećali da iskreno kažemo da se bojimo, da nam ne ide, da nam se ne da, da griješimo, da se sramimo, da imamo nedostatke. Ne lažno nego iskreno. 

S. Ali, mene, na primjer, iskreno smetalo, kada bi priznala kako sam mogla raditi u tempu kojem sam radila onda prije, čuti ‘e, lako tako’. Nije ništa ‘lako tako’ – neke poslovne pozicije nose svoju težinu na sve ‘te privilegije’… 

T. Ima dana kada bi iz kože iskočila, zbog svega i svih, koliko mi bude naporno sve zajedno, bez obzira na ‘selo’. Kad se sjetim lockdowna, tri klinca; 1,5 godina, 3 godine i 8 godina. Posao u dnevnoj sobi, klinci doma, nema sela. Bilo je dana kada sam mislila da ću na živce ispaliti. Mogla sam pričati da je bilo super i easy, i da se sve da i preživi, ali to ne pomaže nikome. 

S. To je dobar primjer kako se može razgovarati i s psihijatrom/psihologom kada čovjek dođe olakšati si, potpuno je legitimno reći ‘e pa ja sam jučer svoju ženu, muža, djecu, psa, mačku, kosilicu htio baciti kroz prozor koliko su mi svi išli na živce nakon posla…’  Ali zatomljujemo iskrenu emociju pa i tamo gdje smo sigurni od bilo kakvih posljedica… Isto je i s iskrenom komunikacijom s partnerima, neće reći iskreno kako se osjećaju… 

T. Da, ali tu je i drugi problem. Kada partner kritizira nešto što je nepromjenjivo. Ljudi nemaju pravo na stvari koje nisu promjenjive. Ili možda toj osobi još nisu promjenjive. Na primjer, kritiziranje tipa ‘kako ti se dupe trese, kako si debela nakon poroda’ i slični komentari na izgled… To su jako povređujuće rečenice. Može se nešto reći pažljivo ‘meni se nešto ne sviđa’ ali i to je sklisko. A pogotovo ako pričamo o seksualnosti. 

S. Kako se ljudi razgovaraju međusobno, odnosno kako percipiraju određene izazovne situacije u seksualnosti?

T. Pa, na primjer, žene znaju erektilnu disfkunkciju često pripisati sebi, jer da su dovoljno privlačne, misle one, on bi sigurno bio uzbuđen i ne bi imao problema s erekcijom. To nema veze s njom! To ima veze s njegovim dojmom oko vlastite manjkavosti da neće ispuniti očekivanja, da neće biti dovoljno dobar, da neće uspjeti zadovoljiti, da je čitava odgovornost oko seksa na njemu. U svojoj praksi nerijetko vidim žene koje se izrazito ljute na svoje partnere zbog toga i kažu ‘imala sam puno razumijevanja za to ali sad mi je već pun mi je kufer!’ Iako naravno, ima situacija u kojima muškarce privlači nešto drugo, a ne ta partnerica ili seks s tom partnericom, ali to je onda druga priča. Kako možemo znati o čemu se radi jest tako da komuniciramo, često i puno, ali jednom kada nam partner kaže svoje viđenje ili razlog, jednostavno moramo tome vjerovati da je tako. 

S. Uf. To udara jako. 

T. Tu se radi o tome da njezina povrijeđenost rezultira ljutnjom i da onda ona želi povrijediti. Ako netko stvarno to i misli, to svakako nije način da se to komunicira jer je jako povređujuće i ružno. To ukazuje na neke dublje probleme između dvoje… 

S. Ljudi ne paze na riječi, ne postoji sredina, samo radikalni krajevi… 

T. Katkada da. Ima i obrnutih situacija kada muškarci jednako tako budu ljuti, frustrirani seksualnim odnosom s partnericom pa zaista neprimjereno komuniciraju ili imaju zahtjeve koji su pomalo nerealni. No zato se očito i javljaju u terapiju jer nemaju načina da to sami riješe. Nedavno je jedan muškarac vrlo ljutito rekao da mu se seks ne sviđa jer ne vidi da njegova partnerica ne uživa na vrlo intenzivan način, u seksu s njim. 

S. Kao u porniću pretpostavljam? 

T. A ona sjedi, gleda u mene i pita ‘A kako se to radi? Meni je lijepo…’ Kad njega pitam kako će znati da ona uživa, on ne zna baš točno… Takva komunikacija nije dobra. Ali tu ključno povjerenje. Jer ako njega, na primjer, zanima kako je njoj, on nju može i pitati u seksu ‘je li ti lijepo, je li uživaš?’ Pa će ona odgovoriti nešto. On, čini se, ima neku ideju kako bi ona trebala neverbalno pokazati visoku razinu uzbuđenja. No, ako je njoj lijepo, pitanje je što on treba u seksu da njemu bude također. 

S. U tom trenutku, to što je netko iskreno izgovorio bi trebalo biti bez ikakve osude. 

T. I tome vjerovati. Točka. Možemo poslije seksa razgovarati o tome što je rečeno, ali moje pitanje je ustvari ‘zašto vama toliko treba njezin užitak? I u čemu ga vidite? Je li vama potrebno da se ona napaljuje, da se glasa, da zabacuje glavom… što vi trebate vidjeti na svoje oči da vas napali? Pitanje je ‘Što ona želi od tog seksa? Potvrdu da je poželjna, da je nekim dominirala ili da ju je netko dominantnije usmjeravao u seksu, da se dobije novac, status, što?…’  Čemu je poslužio taj seks? Možda je poslužio da se sutradan može pričati o nekom ludom iskustvu i hvaliti se iako je možda bilo bezveze skroz. 

S. Ovo me podsjeća na onaj dio kada pričaš o mlađim generacijama koje su odrastale na brzom Internetu, koje sve znaju napamet, terminologiju plus poze, a uživanje, znanje o vlastitom tijelu pa i orgazam izostaju… 

T. To je zapravo copy-paste .

Copy-paste pornografskoj sadržaja. To je tim generacijama, učenje po modelu, nažalost. Ali ne znaju prepoznati svoje osjećaje, komunicirati, izgovarati rečenice…

A istovremeno odrastamo s idejom da je seksualnost toliko prirodna, da ako sam match made in heaven s nekim, nemamo mi što razgovarati o tome… to mora ići samo po sebi. 

S. Kako se cure ponašaju?

T. Pa na primjer, cure od srednje škole pa na dalje, popularnije možda, koje su kroz takav mehanizam suočavanja krenule vidljivije pokazivati svoju ‘seksualnost’, pa se onda dogodi da u razredu izgovaraju izjave tipa ‘kužiš, trebaš znati jesi li sub ili dom…’ – a tada 70% razreda ‘uvene’ jer čuju riječi koje ne razumiju, čak ih malo i plaše, i možda ne bi voljeli biti ‘ta cura’, ali se pitaju gdje su oni u odnosu na nešto ‘tako napredno’, što nosi sa sobom niz drugih pitanja o sebi. 

S. Kako neće preispitivati, jer na svoje oči vide kako lajkovi ispod takvih seksualiziranih, copy-paste objava rastu… 

T. Da, to je prodaja vlastite seksualnosti za lajkove. A to je ujedno i razlog zašto se sve više i više djece srami, zbog tako jake polarizacije. Nekad, kada prije ovakve poplave društvenih mreža, uspoređivali smo se s nekim iz razreda ili nekim iz nekog drugog razreda, uglavnom svoje bliže okoline. Danas se svi uspoređuju s milijunima drugih od kojih, naravno da će netko iskočiti, jer je predivan, seksualan, fotogeničan, ali to je to što znamo o životu te osobe, to je samo jedan kadar… to nije uzor te vrste.  

S. A muškarci, što na njih može utjecati iz tog copy-paste momenta? 

T. Čuje se nerijetko da mlađi muškarci imaju recimo problem s stavljanjem kondoma… Nije problem u kondomima nego ideji da postoji opasnost da izgube erekciju jer dok stavljaju kondom nema stimulacije… To smatraju velikim rizikom, ali onda ja kažem da je jedini izlaz iz te situacije, da od stavljanja kondoma napravimo seksualnu zanimaciju, da se poigramo stavljanjem kondoma, tipa da on kaže partneru ili partnerici ‘stavi mi ti!’ Ili da on kaže njoj, dok stavlja kondom ‘e sad što te čeka, kako ćemo uživati…’ 

S. Sve može biti seksualno ako želimo. 

T. Da. Seks je u glavi. Seksualni odgovor će možda i izaći iz nekakve fizičke stimulacije genitalija, i to je okej… ali ako se seksualnost bazira samo na tom, fizičkom dijelu, onda imamo potencijalno jako puno slijepih ulica u kojoj će ta seksualnost biti ugrožena… ako nešto ne funkcionira. Osim toga, raznih fizičkih stvari se možemo zasititi, nisu nam više napete, uzbudljive za probati jer smo, mislimo, sve probali… Ali ako zamišljamo, ako si dozvolimo iščekivati…

S. … Sve je u glavi.

T. Da, seks nije događaj. Seks je mjesto na koje idemo. I nije point da ne možemo ići na ista mjesta, ali kad imamo drugačiji pogled na to ‘mjesto’, ono je uvijek drugačije iskustvo pa onda na to mjesto rado možemo poći iz različitih perspektiva. Naša perspektiva se zasniva na ideji da bi se nešto moglo dogoditi, pa sve i da se ne dogodi, opet ostavlja prostor za zamišljanje. To je kao moj odlazak u London u kojem sam bila puno puta. Znam da postoje dijelovi Londona koji će me raspametiti uvijek iznova, jer svaki put kada dođem u London ja sam još malo drugačija osoba nego što sam bila zadnji put kad sam bila tamo. Sad me uzbuđuju mjesta na kojima sam već bila, ali London je mjesto… to nije event!