Sanja Buterin

Kad napraviš neku grešku, naučiš nešto iz nje i ideš dalje – Intervju Sanja Buterin

Budući da u posljednje vrijeme kroz priče provlačimo vrhunske high performere, onda je možda red da i predstavimo jednu takvu; jednu od vodećih stručnjakinja u zemlji kada je u pitanju marketinška i PR strategija – Sanju Buterin.

Da smo u Americi, Sanja bi bila jedan jako bogati freelancer, pretpostavljam. No, sreća po hrvatsko tržište, što je Sanja unazad više od dvadeset godina odlučila svoje znanje, vještine i iskustvo usmjeravati u leđa poprilično impresivnim kompanijama koje posluju na našem tržištu. Tipa. Marketing & PR menadžer – Škoda; Direktorica marketinga – Croatia Osiguranje; Direktorica marketinga regije – Valvoline; Voditeljica prodaje i prodajnih kanala Centralne i Istočne Europe, kao i Voditeljica marketinških aktivacija, digitalnog i online marketinga (a gdje ste vi bili 2008-e, digitalno?) – Nokia; Voditeljica online prodaje kao i Izvršna direktorica – Atlas; Marketing & PR menadžer – Star Import / Daimler AG; Generalna direktorica – Carat agencija za medijsku strategiju… i posljednje, šećer na kraju, Direktorica marketinga, prvog našeg Unicornea, jedne od najbrže rastućih svjetskih kompanija s našeg terena – Infobip. Razina profesionalnog stresa s kojim se nosi Sanja, sigurna sam, nepojmljiva je veeeelikom broju ljudi. Što iz krive percepcije o samim titulama, što iz komocije vlastitih uvjerenja ili poimanja stresa. No, konstantna komunikacija s megalomanskim količinama ljudi, manevriranje između odjela i održavanja zajedničkog jezika među svima, na donekle razumljivom nivou, polaganje ‘računa’ različitim karakterima generalnih ili generalnijih direktora u tom trenutku, od osobe zahtjeva ogroman broj skillsa, koji nadilaze samu stručnost i znanje o načinu funkcioniranja marketinga nekog brenda, a Sanja ih sve posjeduje. I iako Sanja sama priznaje, da za nju nema spasa trenutno, jer je vječito spojena na digitalne kanale, i ona ima svoj san o svom miru i guštu. Jednog dana, Sanja će biti vlasnica super uspješnog bed&breakfasta, i sigurna sam da ćemo čitati i o tom uspjehu, kao što smo mogli čitati o dosadašnjima! Pet godina brzo prođe…

Kada si ušla u marketinške vode?
Skoro pa odmah nakon što sam završila Ekonomiju u Zagrebu.

Koji je bio tvoj prvi posao?
Moj prvi posao je bio osobna tajnica Ivice Todorića, što sam započela na zadnjoj godini faksa i ostala na tom poslu 3 godine. Nakon tog perioda sam dobila priliku započeti uobičajeni đir svakog pripravnika u koncernu Agrokor – đir po akvizicijama. U doba mog prvog zaposlenja, pojma nisam imala tko je Ivica Todorić, tako da sam umrla od straha prvi dan na poslu kad sam naknadno shvatila o kome se radi. Agrokor je tada bio tek u prvoj fazi rasta, ali i to je bilo dovoljno impozantno za nekog tako friškog s faksa.

Da li si počela ‘s poda’?
Pa, pretpostavljam da ima gorih načina započinjanja karijere od početaka u Agrokoru, ali da sam započela nisko: jesam!

Koliko je važno da zaposlenik poznaje čitav sustav poslovanja pa makar radio u odjelu koji nema veze sa samim postrojenjem ili developmentom?
Izuzetno važno, pogotovu za marketing. Jer, ukoliko ne poznaješ dobro procese, proizvod ili usluge koje marketiraš, ako ne pričaš redovno s kolegama iz razvoja ili prodaje, onda ne možeš to kvalitetno i jasno objasniti niti svojim kupcima. Marketing mora poznavati sve procese tvrtke, tu nema kompromisa. Inače, prodaješ fluff ili maglu.

Ti si prošla različite industrije i branše, koliko si, na primjer, znala o automobilima kada si počela raditi u toj industriji?
Moj prvi doticaj s automobilskom branšom bio je u Porsche Croatia (tada PZ Auto) tako da sam imala prethodnog znanja za Mercedes, ali kad sam započinjala u PZ-u, nisam imala pojma. I danas se sjećam da sam čitala hrpetinu brošura, uputstava za uporabu.. i sad ti mogu ako želiš, odmah objasniti kako funkcionira Haldex spojka!

A o mobitelima i kako funkcioniraju kada si otvarala tržište za tržištem ispred Nokie?
Jaoo… e to mi je bio najveći (i najslađi!) challenge u dotadašnjoj karijeri; ne samo da sam učila sve o telekom industriji, nego smo u to doba bili pioniri i digitalnog marketinga i počeli smo raditi na razvoju vlasitih aplikacija.
Tako da sam u isto vrijeme učila 3 ‘jezika’- telekomski, digitalni i developerski. To je bilo zakon iskustvo!

Kako su išli procesi učenja u tvrtkama u kojima si radila?
Evo najsvježeg primjera i najboljeg procesa onboarda koji sam prošla u dosadašnjoj karijeri: Infobip Akademija. Budući da smo svjesni činjenice da je posao kojim se Infobip bavi dosta kompleksan i nije ga jednostavno shvatiti na prvu, Infobip je uveo učinkovitiji sustav onboardinga novih ljudi; putem Akademije, kroz koju prolazi svaki novi Biper, minimalno jedan tjedan, a ponekad i dva. Kroz to vrijeme, mentori/predavači upoznaju nove Bipere sa svim produktima, procesima unutar tvrtke, pojasne im kako funkcioniramo… dajemo uvid u naš globalni footprint. U drugom tjednu fokus stavljamo na prodajne procese. Ta dva tjedna ujedno služe i za networking, jer tu su Biperi iz cijelog svijeta i odmah se rađaju nova prijateljstva, učimo jedni od drugih, upoznajemo nove kulture… Super cool!

Koliko si učila – na različitim područjima, dok si bila zaposlena kroz godine?
Uvijek! U marketingu nema stajanja, jer se naše okruženje mijenja tolikom brzinom da si nitko tko se ozbiljno misli baviti marketingom ne može dozvoliti da se svakodnevno ne educira.

Kakve tečajeve i edukacije si upisivala? Koliko je važno, iz tvoje današnje perspektive, razvijati svoje skillse za cijelo vrijeme radnog vijeka, pogotovo danas kada je dostupno bezbroj online edukcija…
Jako puno sam učila, da. Prošla sam cijelu sales akademiju, leadership edukacije, prezentacijske vještine… a na Udemyu sam potrošila popriličnu svotu novaca. I visim na Googleu stalno, naravno. Sad su mi podcasti totalno cool – dok vozim u autu, lijepo si slušam neki i educiram se.

Poslovi koje si odrađivala izuzetno su teški i naporni. Jasno nam je da to sve na jednom ‘popisu’, Linkedinu ili intervjuu izgleda impresivno i vrlo impozantno, ali nekako imam osjećaj da ljudi kada čitaju tako nešto vide samo najljepše od tih poslova – atraktivnost pozicije (što radi filmova, što radi mašte), velike kompenzacijske pakete, službene automobile, blještavilo evenata…znamo svi što je lako u takvim poslovima, a što je teško u takvim poslovima? Misliš li i ti da ljudi vide samo ‘lako tako’ moment u takvim poslovima?
Pretpostavljam da je to u ljudskoj prirodi, uvijek stremiti prema nečemu što nemaš, ili gledati kako je trava zelenija kod susjeda. Možda netko i gleda na ovaj naš posao kao ‘jao, da mi je malo zujati po aerodromima i eventima’, a meni neki put dođe da kažem ‘jao, da mi je imati vikend samo za sebe, da ne moram opet raditi’. Nikad sretni valjda.

Također, ono što drugi ne vide je onaj dio tvog posla u kojem ti, iako si na visokim pozicijama, poput direktorice marketinga, polažeš svoje rezultate – nadređenom. Što nije uvijek pjesma, pogotovo kada su u pitanju ogromni budgeti, i enormna količina odgovornosti prema tom novcu. Kakvi su bili tvoji nadređeni kroz karijeru, što si naučila od njih u svojih 25 godina radnog iskustva? Tko je loš, a tko dobar generalni menadžer?
Jao, tu bih mogla esej napisati… o lošim i dobrim menadžerima…
Problem je da, kad se baviš marketingom, svatko misli da ima potrebna znanja i vještine da ocjenjuje tvoj posao i osjeća se pozvanim da daje komentare u stilu ‘sviđa mi se’ ili ‘ne sviđa mi se’.
Neki put sam imala takve menadžere da sam znala gubiti živce objašnjavajući najosnovnije stvari; da je važan kupac i/ili ciljna skupina te da li je komunikacija pogođena za njih, a ne za management board.

Ne vjerujem da itko direktoru računovodstva govori kako da nešto kontira… ali eto, svi su marketinški stručnjaci. (I nogometni izbornici, naravno)

In general, naučila sam da je dobar generalni menadžer onaj koji razumije da je zaposlio stručnjaka da obavi posao, pa ga onda pusti da taj posao i obavi. Ja sam oduvijek bila veliki pobornik donošenja zaključaka na temelju podataka – volim znati da li to što moj team i ja radimo, ima stvarno utjecaja na poslovanje tvrtke, tako da su Excel i dashboardi moji najbolji prijatelji te uvijek dolazim oboružana podacima kojima mogu dokazati našu učinkovitost. Dobrom menadžeru treba samo to, kako bi donio neki zaključak, a loš menadžer će se loviti za sve sitne stvari, od veličine fonta do boje logotipa, zanemarujući pritom bitno. No, sad kad podvučem crtu, sretna sam jer ipak mogu reći da sam imala više dobrih nego loših menadžera.

Trenutno radiš kao direktorica marketinga Infobipa – surađuješ i vodiš timove ljudi diljem svijeta. Primjećuješ li neke razlike na prvu, u radu sa strancima i domaćima na sličnim pozicijama?
Pa, ne mogu baš generalizirati, no ono što stvarno primjećujem jest taj jedan, naš, tipično hrvatski i kritički (ponekad i negativan) stav prema svemu, kao i strah od pravljenja grešaka. Recimo, vani je skroz OK da, kada i napraviš grešku, iz toga nešto i naučiš, razviješ, zapamtiš za sljedeći put, i ideš dalje. To se u Hrvatskoj ne uči – od malih nogu je tako.

Kakvi su naši radnici u odnosu na stručnjake diljem svijeta, u IT branši?
Imamo odlične stručnjake u IT branši, i to je stvarno nešto s čime se (konačno!) možemo ponositi. Naši developeri rade s najvećim svjetskim brendovima poput Ubera, WhatsAppa, Vibera i svi su oni impresionirani nivoom znanja naših ljudi, ali i onog posebnog ‘go the extra mile’ stava.

Što ti je najvažnije kada odlučuješ koga ćeš primiti u svoj tim s kojim ćeš usko surađivati?
Kada eliminiram ono osnovno: ima li osoba znanja i vještina za posao koji treba obavljati, jako gledam da li je ‘culture fit’. Naime, Infobip ima vrlo izraženu kulturu, i poznat je po njoj – po dobru, tako da želimo da se i novi ljudi dobro uklope, ali isto tako se veselimo što svaki od njih donosi i neki svoj doprinos razvoju naše kulture. Mi smo multikulturalna tvrtka i otvoreni smo za sve raznolikosti.

Koliko si davala od svog slobodnog vremena poslu kroz godine i da li se to promijenilo s iskustvom? Da li si tip koja s dolaskom kući gasi mobitel i ne gleda e-mailove do drugog jutra ili si uvijek na standbyu? Bojim se da meni nema spasa, nema to veze s godinama i iskustvom. Ili se dajem 100% ili ništa, nema sredine za mene. Nikad ne gasim mobitel, uvijek sam online, ne sjećam se da je prošao vikend, a da nisam radila. I, ne, nemam pametne isprike, jednostavno sam u toj fazi života da tako funkcioniram!

Što te najviše prazni i iscrpljuje?
Kad trošim vrijeme na rasprave o sitnicama koje na kraju ne pridonose poslovnom uspjehu tvrtke nego samo bez veze crpe energiju i motivaciju, dok zanemarujemo razgovore strateške naravi; gdje smo, kamo želimo doći te kako ćemo tamo stići.

Što te najviše ‘puni’ i nadahnjuje?
Kada teamski odradimo dobar posao, i onda odemo na zasluženo pivo. Čak mi niti ne treba neka potvrda od managementa da li smo dobro nešto napravili ili ne, ja znam kad je dobro, i znam kad je moj team dao sve od sebe. To mi je dosta.

Jesi li kada u životu imala potrebu odmaknuti se od svega i vidjeti u kojem smjeru krenuti? Jesi li ikada poželjela raditi nešto potpuno drugačije? Što si naučila u takvim periodima i trenucima?
Jesam, tisuću puta. Odlazila bih na Bali na mjesec dana, ili uzela 6 mjeseca odmora da nadođem i vidim što dalje i kako dalje. I došla sam do zaključka da jednostavno najbolje funkcioniram kada radim ovaj posao koji me ispunjava i kad me ‘turiraš u crvenom’ (auto-spika). Ne znam ja raditi na pola snage, i gotovo. Valjda se pomiriš s time kroz vrijeme i prihvatiš to. No, i dalje ipak malo zavidim svima koji se bave jogom i meditacijom.

Da li i dalje u tvom poslu postoje trenuci flowa, u kojem se potpuno izgubiš i uživaš da uopće nemaš dojam kao da radiš? Kako se motiviraš?
S vremenom je naravno sve teže i teže naći motivaciju, kopaš po sebi u potrazi za tim malim preostalim zrncima, hraniš ih, puštaš im finu muziku i nadaš se da će od zrnca postati grumen i onda ga se držiš i ne puštaš. Najveći motivator (ili demotivator) je kada tvoji nadređeni prepoznaju da rad tvog teama donosi neke mjerljive rezultate, kada se nečiji trud priznaje i prepozna. Ja jesam onda nebitna, ali onda mi je srce kao kuća, i mogu ponovno sve.

Što si naučila kroz sve ove godine rada na visokim pozicijama, s velikim brojem ljudi, što je najvažnije kada si TI u pitanju?
Live and let live.

Jesi li sretna?
Kao perfekcionist, vrlo je vjerojatno da nikad baš neću biti skroz sretna. Ali, zadovoljna sam postignutim. A to je već veliko za mene.

I naravno, gdje ćeš biti za 5 godina u svojim maštanjima?
Sretna vlasnica najljepšeg bed&breakfasta, s najboljim doručkom – negdje u Istri.