‘Narcis ima tu jednu tešku povredu, on u samoj osnovi ne vjeruje u ljude.’ – Intervju dr. Hrvoje Handl, II dio.

Bilježim vam sa štovanjem nastavak sage o dva poremećaja (‘Narcistični’ i ‘Grančini poremećaj ličnosti’), koji su me potpuno začarali, a koji su pojavom društvenih medija dobili svoje ‘ulje na vatru’ i zbog kojih je pred vama ovaj mali roman. Koliko su ovi poremećaji isprepleteni u sve pore naših odnosa, procijenite sami, ali ne s projekcijom i ‘presudom’, kako kaže doktor. Nego dovoljno za promisliti, propitati i raširiti malo okvir realnosti slike koju gledamo. A ako nas baš već nešto zanima da ‘postanemo’, onda neka to bude emotivna zrelost, jer tada i narcis i border u nama postaju puno slabiji i izdržljiviji za okolinu.

Na sva moja pitanja strpljivo odgovorio – Psihoanalitičar psihijatar, dr. med. Hrvoje Handl (Voditelj Dnevne bolnice za poremećaj hranjenja pri Klinici za psihijatriju ‘Sv.Ivan’).

Fotografije: Pixell, Unsplash

---

…

S. Ja ti stvarno mislim da idemo u neku vrstu kataklizme, što se tiče digitalnog, materijalnog, te neke količine stvari… Ne sumnjam uopće u to… A kad smo kod kataklizme – kako gledaju narcisi na novac i potrošnju?

H. Narcisi obožavaju trošiti novac. Oni mogu trošiti nemilice, jer narcisi nemaju internalizirani objekt.

S. Što to znači? Nemaju ‘internalizirani objekt’?

H. Dakle, to znači, narcis u sebi nema objekt ljubavi, odnosno neku drugu osobu (specifično narcistični poremećaj ličnosti) i da bi uspostavio ravnotežu, mora dokazivati ljubav na van. Iz tog proizlazi ogromna investicija novca u materijalno; automobile, satove, mobitele, nekretnine, putovanja, ‘volontiranje’ za koje se plaća ‘upad’ 10K eura na više, i svih ostalih skupih ‘avantura’ prema svojoj djeci, ženama, muževima, ljubavnicama, ljubavnicima i ostalim ‘bliskim’ ljudima. To može od narcisa nekad učiniti velikog dobrotvora, ali zapravo jedino što daje je – novac. Gotovo nikad nije prisutan sa svojim voljenima, skoro da ih ne zna zagrliti ili poljubiti, niti izraziti niti jednu drugu razinu međuljudske topline. Ali zato zna, provući karticu, iznenaditi nakitom, satom i sličnim, zna pokloniti masu love za Božiće i Uskrse…
Gledano iz moje pozicije kao psihoanalitičara, sav taj novac je ogromna količina emocija (to je eksternalizacija onoga što on misli da su osjećaji), koje on daje svojim voljenima. Za razumjeti je onda situaciju kada se narcis jako naljuti, ako netko od tih voljenih ne pokaže dostojnu ljubav i zahvalnost. Voljene osobe osjećat će se preplavljene ogromnom količinom energije novca i neće razumjeti što to predstavlja narcisu. Nije čudno da mnogi iz narcisove okoline ne razumiju takav način izražavanja emocije jer je to ustvari njegova ideja ljubavi.

S. Narcisu se dakle sviđa ‘ideja ljubavi i voljenja’?

H. Tako je. Voli te kad si ‘lijepa slika’. Puno narcisa će reći svom partneru ‘ovak’ obučen/a, ne ideš samnom tamo, idi se presvuci!’ … No, na isti način percipira i svoj izgled, a nekad mu je izgled jedino što misli da ima. Narcis te voli kad se urediš, kad se razgolitiš. Voli kada u tebe investira novac.
No, ako ti odeš, onda postaneš povreda i ta povreda traje jako kratko. Ali ako te nema prisutne u životu… ne postojiš više.   

S. On voli samo sebe.

H. On voli samo sebe – nema te internaliziranu.

S. Misliš kao, integriranu u svoju dušu?

H. Nema te u sebi, ne zamišlja te. To ti je ono pitanje; ‘koja je boja mojih očiju?’ Narcis nema pojma.

S. Border će znati boju očiju?

H. Apsolutno. Ali border će imati drugi problem, kada odeš, kada te nema, on odmah ide na napuštanje, misli da se više nikad nećeš vratiti, otišla si zauvijek, smak svijeta… ne može podnijeti separaciju. Dok narcis podnosi separaciju, jer mu ne trebaš.

S. Ali narcisov ego bi mogao patiti na nekom nivou…

H. Da. No, upravo da se ne bi dogodila patnja, on razvija površne odnose kako bi mogao podnijeti eventualne buduće odlaske (povrede). To ti je danas sve ovo ‘friends with benefits’, površne priče tipa Tinder i ostale aplikacije. Sve to ulazi u neke površne seksualne odnose, u kojem je sve jasno ili barem donekle, jednoj strani… Nađemo se, odradimo što treba, bok-bok. Zapravo se svodimo na zadovoljene potreba. Većini ljudi nije jasno, koliko si još veću povredu mogu nanijeti živući na taj način. Nakon par mjeseci takvog života odjednom su nesretni, nemaju pojma da je to baš zbog takvog izbora načina života.

S. A koliko je onih nekih sirotih duša koje tako traže ljubav života, jer su čuli nekad jednu priču koja je bila bajka… Nađu li neki možda ipak prije – psihoterapiju?

H. Da. Ako se sjete. Sjeti se početka razgovora i nemogućnosti viđenja / prepoznavanja vlastitih emocija.

Između narcisa i njegovih emocija je toliko aplikacija, novca, šminke, ljepote, vanjštine, droge, alkohola, prikazivanja ega, bahatosti, arogancije, grandioznosti, osjećaja posebnosti da je jasno da neće samo tako shvatiti da mu treba pomoći.

A osobito primiti pomoć od nekog drugog, a ne od samog sebe. Kad shvati da mu treba pomoć od drugog je već jako napredovao.

S. Za tak’ nešto treba pokazati ranjivost. Kad smo kod, je li ranjivost najmoćnija ljudska emocija?

H. Kao Brené Brown…

S. Da, meni je super to što ona priča; vjerujem da neka, autentična ranjivost (pod autentična mislim na ono iskreno kako jeste, ne na patetično prenemaganje) može pomaknuti planine. Kako djeluje ranjivost na narcise?

H. Prvo, narcisi skrivaju svoju ranjivost na sve moguće načine. I to smo naveli gore tamo gdje opisujemo što stoji između njih i njihovih emocija – to skrivanje nije svjesno. To je toliko automatski da im nekada trebaju mjeseci i godine psihoterapije, da to shvate.

S. Ok, ali svi skrivamo svoju ranjivost do neke mjere, zar ne?

H. Da, ali ne skrivamo tu ranjivost od sebe! Možda je i ne pokazujemo drugima, ali smo je itekako svjesni. Narcis ne može podnijeti ideju ranjivosti. Zato je preko nje stavio sve te otpore i obrane, opet naglašavam – nesvjesno. On misli da je to njegov način života /lifestyle. On može misliti da je to njegov karakter, čak se može i ponositi time. No, oni sami nisu svjesni da su itekako ranjivi.
Kada kao terapeut kažeš narcisu neku od ovih istina, o kojima pričamo ti i ja, narcis ima strahoviti otpor. Njegova povreda se očituje u bijesu, agresiji, poniženju terapeuta i na kraju odlasku s terapije. Nema smisla tada dokazivati da je ta sva agresija iz njegove ranjivosti, on misli da je bijesan i agresivan iz svoje moći. Često se kao terapeut testiram koliko sam na svojem narcizmu napravio kada vlastitom greškom puno prerano izgovorim takve istine u terapiji. Onda pomislim ‘ovo što me još boli, to je moj narcizam i sam si kriv’.

S. To je njegov, neki automatizirani/naučeni stav na javljanje te emocije, ranjivost trigerira spektar bijesa  na nivou ‘ja sam moćan, tko si ti da u meni pikneš ranjivost’? Kako reagira onda border na ranjivost? Jer nikome ranjivost nije baš neko milo stanje u kojem se osjećamo sigurno, ugodno…

H. Da, ranjivost je česti izvor straha, agresije i obrane, obrambenog stava prema drugima. Zreli ljudi to znaju izreći, na socijalno prihvatljiv način. To se u našoj terminologiji zove ‘uredna regulacija afekta’. Da ti to prevedem na Gosimple faktore;  ti me nekako pikneš u ranjivost, ja iznutra poludim, svjestan sam toga, udahnem, izdahnem nekoliko puta, i onda ti relativno normalnim tonom glasa kažem, dok te gledam u oči – ‘vidi od ovog što si sad rekla, u meni se dogodila strašna ljutnja i takla si me u ranjivost. Daj mi malo vremena da se smirim, može?’ Naravno da je pitanje situacije i razine odnosa kojeg imamo, koje riječi i da li ću uopće nešto reći…
Narcis kada je ranjen, ulazi u ‘narcistični bijes’. A tada nije dobro da si mu na putu. Iskazano u različitim nijansama, to ti može biti od hladnokrvne prijetnje tučom, ubojstvom i glavosjekom, preko strahovitog urlanja kojeg čuju susjedi tri kata gore, tri kata dole, fizičkog nasilja različitih razina, sve do hladnokrvnih političkih, socioekonomskih, ratnih, PR manipulacija, kojima jednostavno nestaneš.

S. Kak’ misliš nestaneš? Ta ‘nestajanja’ kroz oči narcisa se čine izuzetno napornima na svim razinama…  

H. To su ti sve razine spinova, koje ti prepoznaš kao urednica, a ja kao stručnjak za komunikaciju, koji služe kao način da se nekoga relativno javno i doslovno ‘ubije’. Ranjeni narcis te poništi i onda nestaneš. Sve to učini ranjena grandioznost. 

S. A border i ranjivost?

H. Border ti je puno benigniji. On na prvu može djelovati jako opasan, iskazivati sve razine agresije, ali u većini slučajeva je zapravo bezazlen i to brzo prođe. Kad te povrijedi, borderu je jako žao, odmah se iskreno ispričava i zove svog psihoterapeuta.

S. Spomenuo si ‘ranjenu grandioznost’, može primjer?

H. Na primjer; ja sam narcis. Nisam neki mega narcis, ali sam narcis. I živim život s nekom ženom. Imam poravnat cijeli sustav, žena, djeca, pas, kuća, sve je pod mojom kontrolom. Narcisi obožavaju kontrolu. Sve funkcionira. Možda čak imam i ljubavnicu tu i tamo. I to sve zajedno super funkcionira za mene. I onda moja žena jednog dana samo ode s nekim frajerom. Bam! Sve je nestalo, sve je gotovo, sav sustav se urušio i nestaje odjednom. I sad, ovisno o debljini moje kože, što sam deblje kože – to ću lakše podnijeti takav potez i idem po novi sustav (žena, djeca, pas, kuća…). Ali ako sam narcis tanje kože, takav potres može u meni izazvati čak i suicidalne misli pa i takve namjere.
Postoji nešto što se zove ‘narcistična povreda’, koju može doživjeti narcis, a ona je inicijator velikog broja samoubojstava. 1971.-e je to jako dobro opisao jedan njemački psihoanalitičar, Henseler; njega su postavili na intenzivnu njegu jedne bolnice, da priča s ljudima koji su se pokušali ubiti. On je shvatio da je puno njih narcistično ranjeno.
Također, postoji nešto što se zove ‘narcistični bijes’, koji je inicijator velikih broja ubojstava/homicida. To ti je vrhunac energetske (emotivne) reakcije na povredu prema van. Zamisli koliko je moćna reakcija na unutra – sram, ako je ‘ubojstvo’ vanjska reakcija?
Energetski (emotivno) narcistične reakcije na povredu idu u dva smjera, na van je bijes, na unutra je sram. I to u istim omjerima, ista količina energije. Sram je vrlo česta pojava kod narcističnih osoba.

S. Kaj je to uopće moguće? Nisu li bezgrešni na nivou da ih boli džon?

H. Emocija srama kod narcisa može djelovati poprilično šokantno, odnosno sama ideja da nije ispunio neku vrstu očekivanja, koja su stavljena pred njega, da nije adekvatan, dovoljan…

Narcis ti zbog srama može propasti u zemlju. Sram je razarajuća emocija. Kako je bijes eksplozija, tako je sram implozija.

Krivnja recimo, nije toliko snažna kod narcisa, kao što je sram. Oni će misliti da se osjećaju krivima, ali će se zapravo sramiti. Krivnja je lakša, rezultira kaznom, a kaznu je lakše podnijeti nego bilo koji sram. Zato možda krivnju možemo sami sa sobom riješiti, tako da se ‘kaznimo’ na neki način, ali sram ne možemo. Za njega nam treba empatija.

S. Kak’ to misliš rješenje je empatija… pa nije li minimalna ili je nema kod njih?

H. Ne tuđa. Na primjer, ti se nađeš s nekim i taj je posramljen zbog nečega… jedino što ga može ‘izvući’ iz toga je tvoja empatija, jer ako si zrela emotivna osoba koja razumije svoje emocije, onda razumiješ zašto je netko napravio to što je napravio i zbog čega se eventualno osjeća posramljeno. Osjetit ćeš sram te osobe i olakšati joj teret.

S. Mislim, užasan je sram ako ćemo realno. Ne moraš biti narcis da bi ti sram bio koma. Pročitala sam negdje da je ‘shame = soul- eating emotion’… Sram je osjećaj kao da emocija izjeda dušu… 

H. Tako je, svi imamo neku razinu srama i sramljenja. To ne znači da smo zbog toga narcisi. Mislim, ja jesam, ali nisu svi.

S. Možeš mi please objasniti sljedeću situaciju, koja me znala izluđivati, nekad prije, prelako sam se uvlačila u takve rasprave. Na primjer, pričam s tobom sada i kažem ti ‘slušaj, ono jučer, nije bilo okej…osjećala sam se tako i tako, ne znam zašto si morao to reći tako blabla…‘ i onda ti meni na to krećeš s ‘molim? A kako sam se ja osjećao onaj dan kada si ti rekla ono, kad si mislila ili učinila ovo…’ Pa razgovor ode u nevjerojatno okretanje pod ručnom za 180, a na kraju ne znaš više koji vrag te tjerao da išta kažeš, sve je još sto puta gore nego na početku. Dakle, za izluditi. Tko to radi?!

H. Imam direktnu asocijaciju na to što si rekla, sjećaš se kada smo u školi nakon ljetnih praznika pričali profesorici što smo radili na moru? Ta se rasprava uvijek pretvorila u nadvikivanje klinaca kome je bilo bolje na moru. U ovom slučaju, između tebe i mene, na primjer ti i ja se možemo prepucavati kome je gore u životu. To ti se još zove jedna verzija ‘razvodnjavanja’. To radi narcis. Razvodnjava priču. Njemu je u interesu s tobom – empatom, to raditi, jer ti ćeš se lako ufurati u njegovu bol i njegove emocije, doslovce zaboraviti na svoje zbog kojih si započela razgovor, u kontekstu da ćeš misliti da je njemu teže nego tebi. Barem će tako to biti predstavljeno.
Jedna klasična verzija razvodnjavanja ti je na primjer, reakcija tipa; ”ajmo malo razmisliti, koliko puta si se tako osjećao/la, a ja se nisam isto ponašao/la, pa zar ne vidiš da malo pretjeruješ u svojim reakcijama… mislim možda, niš’ ne sugeriram. Samo kažem. ‘  
A najapsurdniji vid razvodnjavanja je objašnjavanje najvećih zala ljudske psihe kroz anamnestičke duboke frustracije (povijesne psihološke činjenice zlostavljanja Hitlera, Staljina, Mussolinija, Pavelića i ostalih).Ta vrsta sofizma (sofisti su mogli dokazati svaku tvrdnju) iskreće povijesne činjenice i odjednom teški zlostavljači postaju jadna frustrirana štenad. 

S. Pa meni se čini da kad slušam o svađama parova, ovo je neki najčešći način ‘obrata’ u komunikaciji… netko uvijek razvodnjava priču. Je li i razvodnjavanje ulazi u neku ‘potkategoriju’ narcističnih obrana odnosno, ‘taktika’? Može li se border koristiti ovakvim stilom? Događa li se to podsvjesno ili svjesno?

H. Ljudi koji poznaju komunikacijske tehnike koriste razvodnjavanje vrlo učestalo, zajedno s umanjivanjem, distrakcijom, napadom na nečiju ličnost (ad hominem) ili jednostavno ne odgovaranjem na (novinarsko) pitanje (mislim i na javne osobe i političare).
Borderi i narcisi u tome su u potpunosti nevini. Oni komunikacijski manipuliraju, ali to ne čine svjesno.

S. Ma! A što je onda sa svjesnom emotivnom manipulacijom!?  

H. Misliš li u javnoj ili privatnoj komunikaciji?

S. Ne mislim uopće na PR, tamo su svi poremećaji i taktike dozvoljeni. Mislim više na privatne/intimne ‘strategije’, ‘taktike’, ‘agende’…

H. Ne bi ovdje uvlačio bordera i narcisa, nego bi tu napravio razliku između onih koji su zreli i onih koji nisu, sa svim nijansama između. Ovi zreliji, ako su još k tome i zdraviji (to ide zajedno, zrelo i zdravo) najčešće ne manipuliraju jer su sposobni biti emotivno direktni, jasno reći što žele, a što ne i na afektivno regulirajući način srediti svaku komunikacijsku petlju.
Ovi manje zreli u svim nijansama, svjesno će manipulirati, ovisno o razini svoje empatičnosti, topline i inteligencije. Uostalom, jasno je da nije nikakav problem izmanipulirati nekoga tko je zaljubljen recimo. Ili u nekoj drugoj vrsti emotivne preplavljenosti.

Tada su i najintelignetniji, najzreliji, najtopliji, spremni kupiti ‘ciglu kao najfiniji kolač’.

Preplavljenost uključuje silnu prestrašenost (za svoj život, život obitelji, naroda), silnu posvećenost (prema ideji, čovjeku, narodu), silnu agresiju (prema drugoj skupini ljudi). Vjerujem da ima još takvih emocija, ali se trenutno ne mogu sjetiti. Jel’ ti sada jasno kako ‘veliki vođe’ vladaju?

S. Da. Potpuno mi je sve jasno.

H. A zamisli koliko je njih zaradilo ogroman novac, a bili su voljeni vođe. Tu smo na tragu materijalnog isto. Ima narcisa, težih oblika narcisa, koji jako smisleno manipuliraju i to rade hladnokrvno. Ljudi koji točno znaju gdje će, što i kako, vrlo promišljeno. A ako gledamo iz moje točke, psihoanalitičara, oni nisu zli. Oni su samo moralno upitni. To je jedan jako interesantan i težak poremećaj ličnosti. Onaj koji promišljeno manipulira. To ti je na primjer Putin (i njegova PR ekipa). Veliki vođe, veliki znalci, veliki nešto. Narcis koji je prazan iznutra, mora biti ‘pun’ izvana, mora biti moćan da sakrije tu prazninu. On mora moći sve kupiti. Sve najbolje i najskuplje. Na primjer, mora pokazati moć da s mladom, zgodnom plavušom šeće po gradu, a ona ako pokaže na skupi dijamant u izlogu, da on može ući unutra i reći ‘dajte nam točno taj kakvog želi!’. Karikiram, ali to je ta ideja…

S. Aha. Baja.

H. To ustvari ni ne znači da on nju voli, jer joj je kupio taj najskuplji, najveći prsten. Ona si misli ‘to je to’, a u njegovoj glavi ‘to’ znači samo da je on pokazao moć. I tu se ustvari najviše vide ti neki potezi narcisa… gdje žrtve takvih ljudi sebi opravdavaju nekakve radnje ‘on, ona je meni ovo i ono… išli smo ovdje, ondje, pa on/ona je dobar čovjek…’  Ne.
Iako na kraju ispadne zao, on je u sebi vrlo malen, tužan, povrijeđen, posramljen i zanemaren lik. Mislim da jako malo ljudi empatijski razumije takve narcise i da mogu uopće pogledati svijet iz takve jedne perspektive. Bojim se da je mnogo kolega okrenulo leđa narcisima i mogućnostima da se oni liječe. Mislim da to nije fer prema njima.

S. Mi, tako jako pametni ljudi, dosta kasno shvatimo, ako shvatimo, da trebamo promatrati nečije postupke iz tuđe perspektive, ne svoje. ‘Ja to ne bi tako..’ znači upravo i samo to.

H. Tako je.

S. Manipulira se dakle na ono što je nekome važno u njemu samome? Znaš one žene, koje strateški ispaljuju svakih par tjedana (ili kad su krive za nešto) ‘ja tebe nisam zaslužila ovako dobrog, ti si tako brižan, ja znam da ćeš ti mene ostaviti…’ To je ozbiljna igra, zar ne? Tko to radi?

H. Narcis ustvari ide to te mjere, da drugoj osobi servira svoje nesigurnosti. Znači, to se među ostalim zove gaslighting. Termin je došao iz filma – Gaslight (1944.) u kojem muž uvjerava ženu da je luda.

Narcis će te uvjeravati da sve što sad ti iznosiš nije istina, da je problem u tvojoj percepciji, da sve što se događa, ustvari s tobom nešto ne valja.

Takva žena, o kojoj pričaš, znalački projecira svoje nesigurnosti pod maskom zaštite i brige, koju manipulira/aktivira u njemu. ‘Ti mene zapravo brineš, sad kad to sve čujem’ je neki podkontekst narcisove taktike. Generalna taktika je napraviti te ludom, ali zadržati stav ‘Ja sam tu za tebe jasno, budući da si tako u problemu, u ovom trenutku.’

S. Što još možemo staviti pod neko potpuno nerazumljivo ponašanje, koje pravdamo s ‘a što ćeš, takav je/ takva je’, a ulazi u kategoriju ‘narcističnog’?

H. Ima narcisa tipa, koji uđu u neki odnos, i sve bude divno i krasno. I onda samo odjednom nakon nekog vremena… Nema seksa na primjer. Gotovo, rez.

S. Nešto je zadovoljeno, a onda i gotovo s tim dijelom?

H. Tako je, gotovo je, nema više. I taj netko će biti i dalje u odnosu s partnerom, ali partner više nije seksualno uzbudljiv, nema više drivea nikakve vrste i eto, tako je kako je sad.

S. Zašto me ovo vuče sad na žene? Je li ovo potez koje narcistične žene rade češće od muškaraca, možda nastupam s predrasudom, ali muškarcima koje ja poznajem kao da je potreban seks više nego ženama koje poznajem, ili su samo glasniji, ne mogu procijeniti… Žene su u strašnom grču, tko zna do kad će biti.

H. Mislim da se varaš, narcistični muškarci su jednako sposobni ohladiti se i živjeti potpuno aseksualno u odnosu na ženu (suprugu), a imati lude i vruće, dapače, perverzne avanturističke noći i sa ženama i s muškarcima – ali ‘sa strane’. Mračnost i bizarnost te vrste narcisa doslovno je nezamisliva. U tome nema spolnih razlika. I žene su iste takve.

S. Koga bira narcistična žena?

H. Ako je žena lijepa, pametna i narcistična, ona sebi bira moć. U bilo kakvom obliku, samo da je moć. Obično su to žene koje troše ogromne količine novaca, muževima financijašima, djeluju hladnokrvno, mogu biti izrazito lijepe i kao da drže svog partnera u šaci. S druge strane, postoje žene koje su same po sebi moćne, menadžerice, vlasnice velikih firmi, iznutra duboko povrijeđene i nesretne, a na van moćne, bogate i estradno sve prisutne. Uzmi u obzir da su ovo krajnosti i da postoje nijanse moćnih žena, koje se ne osjećaju ni kao prve ni kao druge, ali su svejedno grandiozne, ‘posebne’ no i dalje duboko nesretne. Možda je čak njihova jedina zajednička karakteristika ekstrovertna želja da budu javno priznate, prepoznate i svakako glorificirane. Nekad je jako zanimljivo promatrati takve, kako pokušavaju biti lažno skromne i štiti se naučenom poniznošću, koja bi trebala otvarati put prema… ‘katoličkim dušama.’

S. Koga biraju narcisi sebi u svoj krug obožavanja?

H. Narcisi biraju nekoga tko će im se diviti i kome se oni mogu diviti zbog nečega. Netko tko će im donekle biti au pair, dostojan, da s takvim nekim mogu razvijati grandioznost kakvu su zamislili. Nekoga tko je seksualno dovoljno privlačan i izazovan, javno poznat, i tu ne pričamo samo o muškarcima, u to ulaze i žene. Postoje narcistične žene koje jako dobro znaju što im je potrebno od muškarca u smislu njezine grandioznosti, da se njime hvali. Apetit narcisa prema divljenju mnoštva i sveopćem klanjanju uključuje onda njegov/njezin produžetak tj. partnericu/partnera pa su onda njih dvoje poput kralja i kraljice. Svi ostali mogu samo pasti na koljena, klanjati se i otvoriti svoje novčanike.

Pravi narcistični poremećaj ne tretira ljude kao ljude, nego kao sredstvo i kao svoje vlasništvo.

I čim dožive osjećaj da nemaju neku vrstu kontrole po pitanju tog svog ‘vlasništva’, oni budu potpuno izbačeni ‘iz tračnica’.

S. Je li onda može uslijediti umanjivanje tuđih osjećaja? Narcis to radi spektakularno, to je horor.

H. Tipične rečenice narcisa su ‘daj nemoj dramatizirati’, ‘ajde malo previše dramiš..’

S. I samo riječ: ‘briješ!’

H. Da, ‘briješ’. Sve što zvuči u stilu ‘sve je tako jednostavno, a ti sad moraš komplicirati i brijati.’

S. Kako je to ponižavajuće, kada ti netko s jednom riječju pokuša pobiti sve osjećaje koje osjećaš.

H. Ljudi se prema tuđim osjećajima ponašaju kao prema svojim osjećajima. A narcis nema osjećaj suosjećanja prema sebi. On to ne zna. On sve svoje osjećaje umanjuje, i njemu su svi njegovi osjećaji znak slabosti. A ako ti kreneš s nekom emotivnom spikom, on će reagirati ‘nemoj me sad, malo dramatiziraš, briješ i slično.’

S. Kako se tome pristupa? Znam previše odnosa u kojem će jedna strana na tuđe emocije izgovarati;  briješ, dramiš… Postoji li zelena grana?

H. Ako narcis ima posla s jakim empatom, koji je dovoljno emotivno zreo, onda narcis ne može ‘probiti’ empata, jer empat ustvari može sve razumjeti i nakon nekog vremena se više neće dati navući. Narcis tada gubi kontrolu jer nije izazvao reakciju kakvu je očekivao, možda čak i nikakvu i to ostavlja upitnik u njemu, koji može rezultirati retrospektivom. A ustvari, empat kuži da u narcisu nema empatije i ne investira se dalje u tom smjeru.

S. Ne ulaže energiju više u taj dio.

H. Tako je, to je pitanje granica. Dovoljno zreo empat zna povući granice. A to su granice stabilnosti i zdravlja. Zanimljivo je da takav zreli empat djeluje potpuno nedodirljivo za manipulaciju, ‘zlonamjernost’ ili jednostavno rečeno, nedodirljivo na utjecaj narcisa. Njega ništa posebno ne uznemirava, a narcis odlazi iz tog razgovora crven kao rak. Još zanimljivije je da će mnoštvo prije povjerovati u tom slučaju, ‘povrijeđenom’ narcisu, nego ‘hladnokrvnom’ empatu.

S. Da, zanimljivo je promatrati ljudske reakcije na običnu pragmatičnost u tom trenutku odnosa… Ok, budući da drsko zastupam tezu da se 90% ljudske populacije može ‘pronaći’ u jednom od ova dva poremećaja ili/i miksu oba, ‘ajmo na miskeve ovih poremećaja, s primjerima please… Border i narcis?

H. Border ustvari cijelo vrijeme misli da narcis ima kontrolu, da je narcis emotivno zreo, da zbog svoje arogancije, bahatosti i jakog stava jasno zna što čini. On također često misli kako je narcis puno odraslija osoba od njega, baš zato jer djeluje da sve dobro drži pod kontrolom. Kod bordera su emocije sve jako uzburkane, to je njemu feeling kao neka vatra. I tu vatru, taj osjećaj vatre unutra, će border isprojecirati na narcisa partnera, i onda će si misliti ‘vidi kako je staložen na van, kako drži sve pod kontrolom, a u njemu je vatra.‘ Ustvari u narcisu nema te vatre, koju border vidi. Narcis živi po svojoj agendi, prazan iznutra, a sa stavom na van.

Kao kad otvoriš frižider, samo je hladno.
Isto je i s narcisom.

Primjer – border dođe narcisu i prigovori da nije reagirao kako je trebalo, da nešto ovako i onako, a narcis mu na to kaže ‘sve je okej, ne moraš dalje, nešto s tobom ne valja ako si to sad ovako rekao/rekla.’ Dolazi do neke vrste ‘briješ’ situacije. A onda ako border koristi neku javnu scenu da bi nešto prigovorio, pa na to ‘briješ’ vrati nazad da to nije tako, malo se uzburkaju strasti, a možda to drugi vide, pa krene onaj moment ‘što će reći selo’… E, onda narcis može vrlo lako pobijesniti, kako bi to sve zaustavio. Border u tom slučaju prestaje odmah, prestraši se, nestane, odmah ide sve pod tepih… jer ustvari, umire od straha kada se dogodi taj bijes. Narcis to zna. Teži oblik bordera će se na primjer, spakirati i otići. Ali će se vratiti. Jer ne može bez narcisa. Lakši oblik bordera će ostati, smekšati se, ‘pripuzati’ nazad na neki provjereni način, ispričati se i samo ‘igrati’ na smirivanje situacije. Vratit će se sa stavom ‘možeš li mi ikada oprostiti?’… Narcis će onda važno dati dozvolu da se ovaj put preko toga prelazi, u redu.
I tako se završi cijela priča.
Do nove priče.

S. Narcis i narcis?

H. To može biti jako lijepo slaganje. Oni se mogu zrcaliti, jedan drugoga ‘uzdizati’… To može trajati…

S. Ako se nešto ne poruši u materijalnom dijelu pretpostavljam…

H. To ti je kao ‘House of Cards’… to su dva narcisa koji se fantastično slažu. Sve šljaka, imaju ljubavnike, moć, kul moment, imaju to neko zajedništvo, trebaju se i znaju svi zbog čega.

S. Border i border?

H. Teško. To je drama. To kroz prozor lete stvari ili ljudi. Jedan krene s prigovorom, drugi vraća, prvi odgovara, drugi odgovara, tenzije rastu, lete stvari, možda čak i policija dolazi, jedan odlazi na policiju, drugi na psihijatriju…

S. To su teži oblici graničnog poremećaja?

H. Da. Na primjer, ako policija vidi da je u pitanju neka žestoka svađa između dvije takve osobe, borderi će se odmah složiti u ideji da ne žele da ih policija vidi dok imaju tantrume, i uglavnom će jedna strana završiti u nekakvom okršaju s policijom, usmenom ili fizičkom. Ili da je druga javna situacija, njih dvoje su u nekom cirkusu, netko njoj dobaci nešto, a onda on skače na tog nekog, brani nju, nekoga odvodi policija, cirkus.

S. Aha, ‘Will Smith much?’ Dakle, mogućnosti u križaljkama odnosa s ova dva poremećaja su enormne, sve ovisi o nijansama i prepoznavanju, dok istovremeno svi želimo ispunjene odnose. Tko ima šanse u ovim kombinacijama, možda je bolje pitanje?  

H. Da pojednostavim…

Svi imaju šansu, ako su u stanju otvoreno i iskreno razgovarati o emocijama. Ali ako toga nema, nitko nema šansu zaustaviti identična ponašanja koja se ponavljaju.

Također, ako borderi osjete da se mogu malo zrcaliti jedno u drugome, onda će oni ići u smjeru rješavanja svojih problema. Isto će se dogoditi i narcisom s tankom kožom. On bi mogao primijetiti da se zbog njega netko osjeća jako loše, pa će potražiti pomoć u nekom obliku. To je onaj ‘tankokožni’ narcis, koji će potražiti pomoć kada vidi da uznemiruje druge. To je ta ‘šansa’ za narcisa, kad primijeti da radi frku okolo…
Na primjer, pravi narcis nema pravog prijatelja. Ima poslovne prijatelje, poznanike, ali nema onu blisku osobu – intimusa. Problem narcisa je što ima površne odnose, to je danas jako rašireno. Postoje čitava društva površnih odnosa, u kojem se ne zna tko pati od čega, tko ima problem, kome je dijete nesretno, čiji brak je na klimavim nogama, tko ima slabu materijalnu situaciju… ali svi se druže. I svima je lijepo, svi se smiju, igraju uloge, a zapravo nema dubine. Nema dubokih odnosa.

S. Sve je lijepo posloženo kao feed na Instagramu. 

H. E da, upravo tako. Iako kad razmislim, ne znam što je izraz ‘feed na Instagramu‘, vjerovat ću ti.
A onda se događa i da neki ljudi, članovi takvih društva, koji bi htjeli imati ili su nekad htjeli duboke odnose, jednostavno zaborave to. Oni se ‘vrate’ u taj narcistični svijet u kojem je bitno da su se pokazali, da su se slikali. Produžna ruka tome je i Tinder, ono što smo pričali… sve ostaje na površnom.

S. Zvuči kao samosabotaža na nekom nivou. U kojem od ova dva poremećaja ćemo naići na ‘autodestrukciju’ ili ‘samosabotažu’? Nekako mislim da je percepcija prema tim riječima vrlo u granicama comfort zona, odnosno kako sami sebi, pa čak i ‘romantično’ tumačimo nešto što zahtjeva pragmatičnost prije svega… Tko pati od čega i zašto?

H. Autodestrukcija je češća kod graničnog poremećaja nego kod narcističnog. Jer borderi ne mogu podnijeti duševnu bol, pa se ozljeđuju kako bi tu duševnu bol – razriješili. Bitno je naglasiti da autodestrukcija ne znači nužno put u samoubojstvo. Autodestruktivni ljudi ne moraju imati po defaultu, suicidalne misli.

S. Njih u to ‘fura’ drugi motiv?

H. Da, samoozljeđivanje je neka vrsta smirivanja – pod pritiskom neke duševne boli. Vide krv, pa se smire. Osjete duševnu bol koja postane fizička bol… pa se smire.

Roditelji se jako uznemire kada vide da im se dijete samoozljeđuje, naravno, tko ne bi, ali ono što treba gledati i tražiti je uzrok te duševne boli zbog koje se ozljeđuju…

Moralni mazohizam, odnosno ‘samosabotaža’ je česta kod bordera – to su ljudi koji sebi, nesvjesno, ne žele dobro pa onda biraju partnere koji će ih na neki način ozljeđivati. I na psihičkom i na fizičkom nivou.
Na primjer, mene mama recimo, zlostavljala psihički i fizički, ja idem kroz život i biram takve žene. Ja sam sebi dobar, da se razumijemo, pazim na sebe, njegujem se, furam svoj stil… ali svaka žena s kojom se spetljam na dubljem nivou, me u konačnici, zlostavlja na neki način. I ja ne kužim zašto mi se to događa?

S. Je li možda dio tog paketa kada ti ta žena krene govoriti da si nesposoban, da se na tebe ne može računati, da se ponašaš kao dijete, a ne kao muškarac… neke ‘zaključke’ koje ti je nekad mama izgovorila…?

H. Da… I onda ljudi ne kuže da se o njima radi, a ne o tim partnerima. Koliko puta si čula da netko kaže ‘ja sam magnet za takav tip muškarca ili žene?’
Ma nisi ti magnet. Ti imaš problem.

S. Odličan zaključak, hahahahaha. ‘Nisi ti magnet, ti imaš problem’ – ovo ću iskoristiti, pa da vidimo kako će sletjeti… Šalu na stranu, realno, i ja sam do jedne točke života mislila da imam super precizan GPS za određen tip frajera. Samo nisam shvaćala tada samosabotažu na tom nivou. Nisam imala dovoljno samopouzdanja, a ni informacija o sebi, da ju shvatim.  

H. Da, ti imaš svoju patologiju – biranje narcisa, na primjer. A ako nisi ‘poradila’ na tome onda se dogodi na primjer… Prekineš s likom, isplačeš svoje, dođeš na party, ponovo si in the game i svidi ti se neki frajer. Od svih tamo, samo taj te privlači kao ‘magnet’. I ti ćeš možda njega privući. I to će krenuti u smjeru nekakvog divnog odnosa… No, nakon npr. dvadeset dana kreće njegova sabotaža tebe. Jer si opet izabrala istog. Ili nakon dva tjedna, ili pet mjeseci, nebitno. Kad skinete ružičaste naočale, kreće…. ‘znaš kaj, ti si malo zabrijala’, uvijek ona jedna te ista priča kad nastane neki problem…

S. Samosabotaža dolazi iz niskog samopoštovanja, također?

H. Apsolutno. No to ima svoje granice… Cure s jako, jako niskim samopouzdanjem ne biraju baš nikoga. One ne mogu biti u fizičkom kontaktu.

S. Zašto?

H. Zato što imaju toliko jako nisko samopoštovanje prema svom tijelu.

S. Aha, sama ideja da se netko približi…

H. Da, sama ideja da će ih netko dirati po tom tijelu je nepodnošljiva. Da će netko vidjeti da su one ‘debele’. Da će vidjeti celulit na bedrima… I to je razina u kojoj nema nikakvog fizičkog i bliskog kontakta. Potpuno odcjepljenje.

S. Da svedemo ovo kraju, vidim da si pogledao na sat četiri puta u posljednjih dvadeset minuta… Kako netko može prepoznati da ima posla s narcisom, nakon svega ovoga… Što još možemo dodati?     

H. Narcis strašno puno može pričati. On uživa u svom glasu, kada uzme riječ, to brate mili, može trajati…

S. To su oni ljudi za koje jedva čekaš da moraju udahnuti?

H. Da, ali nemaš sreće s udahom, uglavnom… Onda drugo, on sve uvijek referira na sebe. Treće i vrlo često – inteligentni narcis se pravi skroman. Zbog svoje grandioznosti, on će reći nešto u stilu ‘po mojem skromnom mišljenju…’

S. Sad mi još samo reci da je to onaj moment, kad netko krene s ‘ja, osobno…’

H. Da. Ali treba napomenuti da ljudi jako često zaborave na vlastitu perspektivu. Jesi primijetila kako često u javnom prostoru netko nekoga proziva ‘on je ovo, on je ono, ovakav, onakav, učinio ovo, učinio ono…’  Ili kako će narcis nekoga vrlo često i rado uvrijediti i povrijediti, i nikad se neće ispričati. U javnom prostoru, općenito ne postoji isprika.

S. Narcisu ne ide ispričavanje? A border, on se može ispričati?

H. Border koji nema jake narcisoidne obrane će se prije ispričati nego narcis. Narcis ima tu jednu tešku povredu, on u samoj osnovi ne vjeruje u ljude. Lakši narcis će se naduriti, oporaviti i nastaviti dalje odnos. On te ima u sebi. Ima te ‘pounutrenu’ i on ipak ne može bez tebe, on će te nazvati i reći barem nešto.
Teški narcis ne vjeruje da postoji reparacija, on se naduri i njega više nema. Za njega više nema potrebe za kontaktom, nisi živa, do viđenja. Ali zapravo nisi nikada ni postojala, tako da… kada si učinila nešto van tog područja kontrole, baj baj. Jer te nema ‘unutra’, kao što te ima lakši narcis. Da te ima unutra, javio bi se nakon pet dana.

S. A border?

H. On će vrlo brzo posustati, on se brzo vraća… Ali zato je užasno teško prekinuti s borderom. Takva osoba ne može podnijeti ideju separacije. On može misliti da će umrijeti bez tebe…

S. Uf, taj prekid se mjeri u godinama. To bude raspad sistema. I zanimljivo je da onda u tim trenucima pokušaja prekida slijede sve one akcije koje se nisu dogodile u vezi… je li to ‘simptomatično’? Sve ikad što se može ‘prigovoriti’ u vezi, slijedi naglo sjećanje na to, a onda i rješenje/akcije, u tom periodu – ni 3 sata nakon prekida.

H. Da, da, kreće sve redom… Čuo sam svašta; ‘možeš istiskati pastu za zube kako želiš’, ‘ne moraš pospremati ako nećeš’, ‘može seks za vrijeme menstruacije’, ‘može seks kad god ti hoćeš’, ‘može seks u troje’, svašta tad dolazi kao opcija samo da sve bude ‘po starom’. I naravno, što se desi? Obećano se događa neki period i onda to samo nestane, naravno.

S. To već prepoznaš uzorke ponašanja kompletno. Kad skužiš da si ‘preslab’, ili ‘prešmizlav’, da padaš na svaku foru… Onda valjda kreće onaj oslobađajući put prema indiferenciji, kada si sve manje i manje osjetljiv na tu patetiku i dramu, koja neminovno uslijedi nakon prekida. Znaš sve korake, a sa svakim si bliže lupanju tih rata, zauvijek…

H. Ali border ‘traži’ od tebe da nemaš više empatiju. Dođe do toga da se osjećaš i govoriš – ‘Plači, moli, puzi, umri, ali gotovo je. I ne možemo biti prijatelji. Ne!’

S. Imamo li mi to svi nekakve flashbackove? Dobro, idemo na posljednje pitanje. Ako netko nakon svega ovoga nije ubrao koliko smo svi uvjetovani i ‘poremećeni’, dajmo im i to za pravo… Idemo na konstruktivno. Koja pitanja si postavljamo ako osjećamo potrebu za … promjenom?

H. Kako se osjećaju ljudi u mom okruženju? Kako je ljudima s kojima imam odnose? To je na primjer pitanje ‘čuj, ja sad nešto razmišljam, kako je tebi u odnosu samnom? Jesi li ikada doživio/doživjela od mene da sam bila nepodnošljiv/a i na koji način?’ To je također, nešto što bi svakako trebali šefovi raditi sa svojim zaposlenicima. Pametni šef će sjesti sa zaposlenicima i iskreno se zanimati kakav dojam ostavlja na njih, kako se oni osjećaju zbog njega…

S. Kao neki povremeni korektiv lišen emocija…

H. Da, ali priča ne staje samo s pitanjem. Onda se ‘šef’ (ili tko već postavlja interes) treba sjetiti te situacije i sjetiti se kako se on osjećao u toj situaciji kada su se drugi osjećali neugodno zbog njega. Isto kao što bi se trebao sjetiti kako se osjeća, kada je ugodan prema drugima. I u konačnici što je njemu važnije od ta dva osjećaja. Narcisu je uvijek važnija njegova dobrobit (well-being).

Dalje, pitanje ‘imam li ja u životu ljude koji su mi važniji od mene?’ U tu kategoriju ulaze djeca na primjer. Ako si ti osoba koja iskreno uživa u sreći svog djeteta koje ima 25 godina, ti nisi narcis. Recimo, ode ti sin nekud na more. I ti znaš da je on sad tamo, i da mu je lijepo vrijeme, da ima svoje društvo od kad je mali, pa se sjetiš kak’ je sretan tamo, pa se smiješ sama sebi, toplo ti je oko srca na tu ideju i tebi je to dovoljno. To je primjer zrele objektne ljubavi, roditelja prema djetetu.

Ako možeš iskreno uživati u tuđoj sreći, bliskog prijatelja, rodbine, iskreno se veseliti kao da je ‘tvoja sreća’… ti si dovoljno zrela osoba, koja je dovoljno investirana u neki odnos.

S druge strane, ako si previše investirana u te odnose, i taj osjećaj sreće ti je važniji od bilo čega što je tvoje, nisi dobro… imaš opasnost da postaneš ‘žrtvenički narcis’. Da si neka vrsta, nazovimo ga ‘Isus Krist’. Čuo sam nedavno jedan drugi izraz za takvog narcisa ‘bespomoćni pomagač’, odnosno to je osoba koja pomaže svima, a prema sebi je bespomoćna.

S. ‘Žrtve’ narcisi! Ne kužim, kaj može obrnuto ići?

H. Pa da, to su majke na primjer, koje dvadeset i pet godina žive za svoju obitelj. I apsolutno ‘sve, sve, sve’ daju od sebe za tu obitelj i onda kada djeca odsele, dogodi se sindrom praznog gnijezda i imamo problem.

S. Samo majke?

H. I ostali koji se stave u te uloge. Oni koji daju i daju i daju, da bi mogli reći da su dali. I ne kuže dugoročne posljedice toga. Tipa – ako sam ja tvoja majka, i ja sam u tebe, u tvoje djetinjstvo, školovanje, sve zadaće, sportske aktivnosti, slobodno vrijeme, svaku tvoju želju sam ja ispunila.. I sad ti odeš od doma, ne znam, na faks, i osjećaš se nesretno iz nekog desetog razloga, a onda nastupa krivnja u stilu ‘pa mama mi je sve dala, kako mogu biti ovako nezahvalna i biti nesretna’. Kako je teško nositi breme cjeloživotne brige roditelja na svojim plećima.

S. I to onda vjerojatno može ići generacijski, s koljena na koljeno, takva navika davanja svega svog za obitelj, u ime te ljubavi… Već vidim sad frku. Kako razlikovati onda kvalitetni angažman roditelja od žrtve koja kompenzira nešto tako što daje svaki svoj budni atom obitelji na raspolaganje? Što ako je u pitanju takav požrtvovni karakter ili je to jednostavno i dio kulture i tradicije…?

H. Sve je pitanje mjere. Vidiš kako smo se opet uhvatili u projektivno razumijevanje teksta. Naime, ništa ne uči djecu bolje nego primjer.

Ako su nam djeca vidjela da znamo i ljenčariti, osim što radimo, da znamo iskreno uživati osim što se mučimo, plakati osim što se smijemo, uzimati osim što dajemo i obrnuto, tad smo im dali pouku o mjeri i ravnoteži.

Također smo im dali pouku kako će odgajati svoju djecu i da ćemo mi biti dobro kada oni jednom odu.   

S. Vratimo se na pitanja o razumijevanju sebe i svojih odnosa…

H. Sljedeće pitanje koje si treba postaviti je ‘jesam li ja u stanju slušati nekoga?’, ‘razumijem li ja nekoga dok priča?’… A najjednostavnije ustvari kod razumijevanja je to što treba pitati ako nešto nije jasno… ‘čuj, ovo sad što si rekla/napisala, je li to znači to, to i to?’

I također, važno pitanje – ‘zanima li mene iskreno da sad razumijem to što priča ta osoba?’ – jer ako me ne zanima tražiti razumijevanje, onda sam na tragu narcizma. Ako mene iskreno ne zanima kako se ti osjećaš u nekoj situaciji, ono, ne zanima me, nije moj problem… Na tvom primjeru, možda me tvoja ‘priča o psu’ zabavila u nekom pogledu, priča je atraktivna bez obzira na posljedice, ali jesi li se ti osjećala jadno, užasno, jesi li doživjela krizu identiteta ili što već jesi doživjela iz spektra teških emocija… to me kao, ne zanima previše, baš.

S. Aha, ljudi koji će nešto odraditi, a ustvari samo čekati da prođe…

H. Ili će glumiti. Ima super inteligentnih narcisa koji odlično glume empatiju.

S. Molim? Nemoj mi to govoriti u ovom trenutku intervjua. Lažna empatija? Ne treba li za to razumjeti osjećaj, kao baznu ideju empatije?

H. E pa to je ta hladnoća. I to se može prepoznati samo ‘iz trbuha’ kad si s tom osobom. To je osjećaj kada imaš pred sobom narcisa, koji trenutno glumi nekakvu empatiju, a tebi jednostavno nešto ne štima. Drugačiji indikator nažalost ne postoji. Ne osjećaš toplinu dok to gledaš, na primjer. Ne bude ti se emocije koje bi se inače budile, da pred sobom gledaš autentičnu empatiju. Opet je neki osjećaj kao da si sama, kad si pored narcisa koji glumi empatiju. Ta osoba će odraditi sve, imat će i grimasu, i prave riječi, i potencijalnu spontanost, ali kužiš da tu jednostavno nešto ne šljaka. Uostalom, ako pred nama sjedi osoba koja glumi empatiju, iz njezine perspektive i mi smo ti koji možda glumimo empatiju – jer ta osoba ne zna kako prepoznati sve te osjećaje kojima barata druga osoba.

S. Ok, je li to svjesno ili podsvjesno? Možemo li prepoznati lažnu empatiju na još neki način osim da se pouzdamo u gut feeling? 

H. Lažna empatija se odigrava na svjesnom nivou i često se očituje u smišljenoj brizi za slabije dijelove / članove društva. Kao na primjer; siromašni, izbjeglice, gladni, potlačeni, životinje i kao zadnja perverzija suvremenog svijeta – klimatološke promjene. Narcis se može nakalemiti na bilo koju od tih skupina i najčešće javno iskazivati suosjećanje, financijsku podršku ili dapače, gorljivu borbu za njihova prava.
Ako je stvarno, zašto je bitno da je on/ona dobar? Ako doista suosjeća, onda mu/joj je dovoljno samo dati, a ne reklamirati. Sjeti se uvijek svih onih koji su se hvalili dobrim djelima na društvenim mrežama.   

S. Pitanje za milju kuna – što je PR, a što narcizam kada pričamo o hvaljenju svojih dobrih djela… Društvene mreže narcisima dođu kao benzin na vatru?

H. Facebook je najprivlačniji narcisima. Likeovi na Facebooku su kao ‘the gleam of the mothers eye’ moment – sjaj maminih očiju. Instagram je neverbalan ali za narcisoidne, isto rođen, jer oni jako vole cijelu kulisu te ‘maske’ i teško se snalaze nekad s riječima, a nekad im daju poseban značaj i vidljivo uživaju u svojoj rječitosti, poetičnosti i naravno, pameti.

Narcističnim osobama je cijela kulisa izrazito bitna, od izgleda, što imaju na sebi, kakva je šminka, kakva je frizura, čime i s kime su okruženi, lokacija, sve, čitav paket… Ne možemo zamisliti do kojih detalja idu u stvaranju kadrova sreće, zadovoljstva  i naravno, moći. Nedajbože da je u pozadini nešto neugledno, obično ili najveći užas – ljudski.

Društvene mreže su prostor gdje svi sve hvale, podižu narcizam i pogoršavaju ga na globalnom nivou. A djeca iz te vrste komunikacije, u koju ulazi i komunikacija narcizma, uče potpuno krive stvari u emotivnim porukama, i oni se fragmentiraju zbog toga.

S. Što to znači?

H. To da klinci danas nemaju onaj neki flow u odnosima, nego na primjer, upoznaju se, desi se neki petting, i nestanu. Nakon nekog vremena ponovo se vide, pa nešto treće, pa nestanu. Kao neki isprekidani odnos – nema ‘romantike’. Pa jel’ ti znaš da se bande u Chicagu ubijaju radi uvrede na Facebooku? Na mreži se pokokošaju, nađu se negdje i koknu.

S. Pazi, nešto što je produžna ruka PR-a, stvaranja imagea – kao što je obična web stranica, je percipirana na ovaj način, kao neka potpuna istina ili stvarnost.

H. A to je dokaz koliko čovjek ozbiljno shvaća takve stvari, kao namijenjene razonodi i zabavi. Ako je to uzorak, kakvi postaju i koliko umjetni postaju prijateljski i ljubavni odnosi općenito radi društvenih mreža…

S. Opet smo sišli s teme. ‘Ajmo doma. Imamo materijala za kolektivnu dijagnozu i više nego dovoljno.

H. Da, idemo doma, ali dopusti da dodam još nešto, mislim da je važno.
Prvo – molim one koji ovo čitaju da ne uzmu napisano kao self-help knjigu, nego da sve napisano shvate kao poticaj za razmišljanje. Ništa od ovoga niste vi. Vi ste jedinstveni, neponovljivi i veliki i mali i dobri i loši i nemojte se molim vas mjeriti po bilo kome tko se u ove stvari razumije. Tada postajete djeca koju netko za ruku može odvesti gdje god hoće. Svi smo mi i borderi i narcisi i svi imamo sve psihičke bolesti, samo neki u prihvatljivijoj, a neki u manje prihvatljivoj mjeri. Kad to shvatimo, našli smo si svoje mjesto pod suncem, a ni suncobran onda više ne treba.
Drugo – Nikad u životu, do danas, a i ubuduće, nisam dobio i doživio tako lijepo kao što sam davao rodbinsku, prijateljsku ili romantičnu ljubav. Mislim da je to važno za reći na kraju bilo koje priče o narcisima.
… Hvala ti Selma, ovo je moj najduži intervju.

S. Nisi prvi koji mi to kaže… Narcis u meni je upravo gratificiran! Hvala tebi.

Peace!