Ako ti nije dobro tu gdje jesi, nemaš što čekati, pomakni se! – Intervju Viktorija Valdec

Viktorija Valdec, jedna je od najvećih stručnjakinja u Hrvatskoj, kada je Kundalini yoga u pitanju. No, iako je odrastala uz jednu od najvećih učiteljica na ovim prostorima, ona je pobjegla u drugom smjeru. Viktorija je prvo morala proći ‘školu’, koju prolaze mnoge žene u tridesetima – onu u kojoj spoznaje svoju vrijednost… da bi se vratila sebi.

Fotografija: privatno vlasništvo

Kada sam slagala Gosimple Recharge Retreat, trebala sam yogu. Imala sam u glavi ideju što želim, ali nisam imala pojma koji smjer mi to može osigurati, te kako i što možemo u pet dana izvesti. A onda još povrh toga; koga da pozovem da vodi ljude u promjene, a da je ta osoba ono što mora biti po mojim kriterijima – osobe i suradnika? Jer nisu svi rođeni za voditi ljude, a pogotovo nemaju svi X faktor, koji je tako bitan. No, imala sam u glavi osobu koja je istovremeno jako easy, koja je nasmijana, koja je ekspert u samoj srži, a ne samo na društvenim mrežama. Znam li ja uopće takvu osobu?
Upalila sam Facebook, i prvo je iskočila Viktorija Valdec, koju nisam brat bratu vidjela od našeg zadnjeg ručka u Bobanu (ah, ručkovi s ljudima u zatvorenom prostoru), u prošlim nam životima, ali koju odonda pratim kroz život. Znam da je otišla iz svijeta PR-a i znam da je ‘nešto s yogom’. Odmah sam ju nazvala.  
I tu je ono gdje se magija događa, barem kada su moji odnosi u pitanju. Onaj jedan nevidljivi moment, kojeg više ne propuštam ne primijetiti, kada osjetim da ta energija odgovara mom biću… jer se osjećam bolje, jer se osjećam potpunije i radosnije. Rekla sam joj – bok, Selma je! Ona je kroz smijeh rekla – bok! i onda smo se smijale na glas pa dobrih 2 minute. Kao luđakinje, bez prestanka i riječi, do suza. Nismo se čule godinama, ali evo nas, padamo od smijeha. Sve smo dogovorile u narednih 3 minute, u nekom transparentnom flowu ideja i smijeha, a ja nisam osjećala niti malo da ona priča nešto što nije istina, nisam osjećala fake ili samo da nije transparentna u svojoj komunikaciji. To je sve što želim od svojih prijatelja i suradnika ionako… barem otkad imam privilegiju birati baš sve ljude, koje propuštam u svoj život i kojima dajem svoje vrijeme. Viktoriju sam si ‘ostavila’.
Da živimo u New Yorku, o njoj bi se snimio chick flick film, nema sumnje, jer je odradila sve elemente dobrog scenarija; od vječito obasjanog suncem i zamamamnog svijeta PR-a, frizura i štikli, do jedne od najboljih učiteljica Kundalini yoge na ovim prostorima… sa svime što ide između.
Izvolite, Feel Good Viktoriju sa cijelom pričom ‘između’.

Kao i sve dobre priče, tvoja je počela u super trendy PR svijetu. Ukratko, tko si bila prije Kundalini yoge 24/7? Tada je PR ipak malo drugačije izgledao nego danas, kaj ne? Koliko si radila, kakvi su bili dani i noći?
Uf! (gle kako mi počinje odgovor na ovo pitanje..) Moja mama je učiteljica yoge i ja sam odrastala u jednom neobičnom spoju yoge i ‘ajmo reći konvencionalnog života. Naravno, kao i svako dijete koje doma ima yogu 24/7 na izvol’te, ja sam lijepo otišla u totalno drugi ekstrem i već prije upisa fakulteta, zaposlila se u event agenciji. S vremenom sam se prebacila na PR, a onda i na cijeli marketing.

Do svojih 30-ih sam živjela nešto što sam mislila da je moj san, a definitivno je tako na van i izgledalo. PR-ovka koja je radila u predstavništvu tada najveće svjetske PR agencije s uredom u Zagrebu, a nakon toga u najvećoj marketinškoj agenciji na svijetu, sa svjetski poznatim klijentima i suradnicima. Naravno sve to u najvišim štiklama, vječito utegnuta, u nekom super hot kostimu, izbrendirana, frizura 24/7, make up 24/7, putovanja…ma san snova svake studentice prve godine. A pozadina toliko okrutna da nitko ne bi ni vjerovao. U vrijeme kada sam bila aktivni sudionik tog svijeta, marketing je bio baš nabrijan. Nema godišnjeg odmora, nema vikenda, nema praznika, nema ne-korištenje mobitela poslije 17h. Dostupnost klijentima 24/7. Čak i kad podvučeš crtu s klijentom, još uvijek imaš šefa, imaš ostale odjele, medije, suradnike van marketinške kuće. Kaos.

Meni je to bilo ustvari 15 godina bez godišnjeg odmora ili godišnji zalijepljena za mobitel, laptop i naravno neometanom Internet vezom;  hitno vraćanje sa svog medenog mjeseca nakon samo tjedan dana u Zagreb jer je ‘nešto’. Takav ego trip vuče i mobbing 24/7, hoćeš klasični ili seksualni, dobila sam sve. Galama, vika, rokovi, budgetiranje, pa opet red galame, vike i rokova i budgetiranja. Propušteni svi rođendani, tulumi, godišnjice braka (svoje i tuđe), ali nijedan Weekend Media Festival, nijedan HUOJ, HURA i sve što je već tad bilo.
Spavala sam minimalno, jer mi je postalo normalno ponašanje da se vraćam u 3 ujutro iz tiskare i onda odem trčati na nasip ili u Maksimir jer sam imala osjećaj da ću se upucati ako se ne istrčim. Možda se nekome čini trivijalno, ali kad si marketinški stručnjak, poziv u 3 ujutro zbog krivo otisnutog letka je na nivou spašavanja ljudskog života, jednako je hitan i paničan. To je na žalost realnost. Treba li dodati da sve to radiš za malo iznad prosječne plaće ako si žena?
Svijet PR-a i marketinga je nešto što te tako dobro privuče. Tako djeluje savršeno, estetski lijep, skladan, svi su lijepi i smiju se. Jer to mu je i posao; da sve što ne valja, pokaže u najboljem mogućem svjetlu. Okej. To sam morala proći.  

Kad si odlučila – jok, to tako više ne ide? Što je dovelo do tog osjećaja, kada si napokon povjerovala sama sebi i rekla neću i ne mogu više? To je kao onaj dobar i jasan prekid s nekim, zar ne? Kada nakon stoijednog pokušaja znaš dobro koliko je sati, i da je ta priča gotova bez obzira na nevjerojatne količine uložene energije u to…
Moj zadnji posao u marketingu je trebao biti neka vrsta krune mog  educiranja, izdvojenog vremena, propalog braka, raspadanja prijateljstava jer me nikad nema, generalno svog mog truda u tom smjeru.
Dobila sam ponudu radi koje sam tad pomislila da vrijedi vratiti se u Zagreb, jer je u pitanju jedan normalan i ‘zdrav’ posao u marketingu. Sad će biti dobro. Ajme, sama sebi se nasmijem kad se toga sjetim. Ono što sam dobila bilo je kompletno suprotno od mojih očekivanja.

Od marketinga ni ‘m’, totalno nerazumijevanje što zapravo marketing jest u svojoj srži, budgeta nema…   ma ustvari sam uvjerena da je svatko tko se danas bavi marketingom prošao školu takvog klijenta. Onog koji misli da zna sve, pa tako i marketing.

Uglavnom,  odradila sam jedan event za tu firmu, ali sam tek tad shvatila značenje riječi nespavanje. Koje je trajalo mjesecima. Znači, satrla sam se… ali projekt mi se privatno jako sviđao, htjela sam baš da uspije i tako je i bilo! Kad je sve završilo, nisam dobila ni b od dogovorenog bonusa, a bome ni hvala umjesto njega, čak smo ušli u neke prepirke oko toga… ma ružno. Tu sam ja konačno ‘pukla’. Kažem konačno, jer sam osjetila to puknuće u sebi 100%. Realno, to što se dogodilo nije bio prvi, ni drugi put, nije bilo ništa ekstra dramatično u odnosu na nekog drugog klijenta ili posao. Svi koji rade u većim korporacijama su prošli ovakve poteze na nekom nivou. Ali, meni je bio zadnji takav, ona kap koja prelije čašu. Ta jedna korporativna nepravda, uz koju postane jasno da me čak i Svemir mora pošteno zveknuti jer nisam htjela shvatiti ranije. Kad doživiš tako nešto, znaš da je savršen tajming za promjenu, bez obzira na sve osjećaje koji se podignu – sve je jasno, barem u dijelu da znaš i osjećaš da si završio s ovakvim načinom života jednom zauvijek.

Ne znam možemo li krenuti u istinsku promjene dok stvarno ne lupimo u pod. Jer dokle god se imamo gdje primiti, nećemo to osjetiti. Tek taj ‘bum’ u pod, nas počne dizati prema gore.

Moja mama mi je rekla – ‘Kćeri, nikada ti nisam rekla što trebaš raditi, nikada ti se nisam miješala u život, ali ja ne mogu više gledati svoje dijete, koje vidim jednom u par mjeseci i kojem se raspada život i koje ja ne prepoznajem. Uplaćena ti je prva rata Teacher’sTraininga za jogu, da dobiješ certifikat. Edukacija ti počinje ovu subotu.’
Uz gadne otpore, ja sam se pojavila na vrijeme, u subotu, a danas se čini kao da sam se prvi put pojavila na vrijeme za svoj život.  

Da se razumijemo, lako je meni sada gledati cijelu sliku. Nitko te ne upozori da ćeš se svako malo htjeti vratiti u korporaciju, jer je to jedino poznato, jer si se tu dala financijski, vremenski, da kriza ima beskonačno puno. Ali ih odradiš u manje od 7 minuta. Nitko ne govori da u trenutku kad daješ otkaz u korporaciji kreću duge i jednorozi. Kreću, ali polagano i nježno, onak’ sa strane i prate te i gledaju kako se još koprcaš u korporativnim energijama.

Ti si tad prolazila i kroz privatne velike promjene… što se to dogodi ženi nekad na sredini tridesetih da poželi promijeniti sve oko sebe, što misliš? Jesi li i ti kao i ja odjednom imala vrlo jasan uvid u ono što si sve dala, a koliko si dobila nazad i da li si dobila išta?
Jedno par dana prije neke tamo Nove godine sam samo shvatila da je moj brak gotov, u puno većim razmjerima nego sam dotad mislila i osjećala. Svi su se veselili dočeku, pravili planove, a ja sam bila u panici jer je proslava Nove godine meni značila da ću provesti još jednu godinu sa čovjekom koji je ‘moj muž’, a to već odavno nije… osjećala sam ga kao stranca. To je apsolutno najteži i najdestruktivniji proces kroz koju sam prošla u životu, pored svih nedaća, smrti, preseljenja…

Razlaz s mužem je bio najteži. Na tu situaciju me nijedna bol dotad nije mogla pripremiti. Ali to je ujedno i bol koju bi ponovila u svakom životu ako je potrebno dobiti ovu sad Viktoriju, ovu verziju sebe.

U nekom trenutku, isto kao s korporacijom, ti samo shvatiš. Odlazila sam nekoliko puta iz braka, a moja mama je uvijek govorila ‘iz braka se ne izlazi sa suzama i ljutnjom’. Meni naravno nije bilo jasno kako drukčije se izlazi, pored takve boli? No, jedan dan se probudiš i samo shvatiš. I stvarno, u trenutku odlaska doista nema ljutnje, ima nešto suza i samo zatvoriš vrata.

Na cijeli taj proces u tridesetima gledam ovako; ušla sam u tridesete i nekad putem su me prestale mučiti premale sise, prefrčkava kosa, visina u štiklama, sve ono na čemu je bio fokus u dvadesetima. Shvatila sam da ima puno više toga što mi se sviđa vezano uz mene samu, a ta energija toliko puni! Počinješ upoznavati sebe na nekim ludim nivoima tako da sve osobe i situacije koje ne mogu pratiti tvoj predivan iskren osmijeh samo ispadnu iz tvog života. Ili se za to pobrine Svemir/Bog/kako već tko to voli zvati ili se ti pobrineš sama za to. Ako se dogodi potreba da se sve više razvijaš u u tu ženu, da razvijaš tu žensku kreativnu energiju, postaješ sve snažnija… Ako se muškarac pored tebe toga boji i taj dio tebe hoće ugasiti, ma koliko god da ga voliš, tebi je jasno da ovaj rast Amazonke u tebi ništa ne može zaustaviti. To bude savršeno jasno – rast je krenuo, spuštanja nazad nema! Ja tome moram zahvaliti yogi – točnije Kundalini yogi.

Kako si se odlučila da će sad yoga biti tvoj ‘prihod’, ili je to išlo gradacijski? Ideja ostanka bez sigurne plaće, ili načina života kakvog smo vodili može paralizirati čovjeka, što je tebe guralo dalje iako nikako nije lako…
Da će se tako nešto s yogom dogoditi bilo je jasno svima oko mene, čak i meni, ali ja sam pružala užasne otpore u početku. Ona je dio mog odrastanja, a kako sam oduvijek bila sportski tip, kad sam dobila diplomu – velik broj mojih prijatelja je bilo u reakciji ‘čestitam, hoćeš sad na DIF?’

Kad god sam bila u periodima bez posla prehranjivala sam se s yogom, treninzima, kad god sam bila u depresiji radila sam yogu. Krenula jesam polako, ali čim sam krenula, to je bilo nevjerojatno, kao da me Svemir jedva dočekao i samo se sve počelo otvarati. Odjednom, u vrlo vrlo kratkom roku, to je bio moj život u potpunosti. Nosio je više novaca, više sreće, više vremena, više ljubavi, više prijateljstava, zapravo, sve o čemu sam sanjala kada sam zamišljala život kakvog želim voditi… sve je došlo na svoje. Ne kažem da je bilo lako i da je dan danas lako. A ne, ne! Nemojmo se zavaravati da je to išlo po principu ‘e sad sve 4 u zrak’. Nikako! Bilo je i tu odricanja, ali ta odricanja su toliko drukčija. Prvo, kad si sretan, generalno, iako umoran i premoren, imaš podršku svih oko sebe, za sve što trebaš… Na razini čuda! To se neminovno dogodi kad ideš sa srcem u nešto.

Važno je okrenuti se nazad, kako bi pogledali što smo dosad napravili i naučili. Kad sam se okrenula unazad, imala sam što vidjeti. Izašla sam iz braka skoro bez ičega, s autom koji je daleko od novog i s 300 kuna na računu.

Izuzetno sam ponosna što danas mogu reći koliko kod ide u kategoriju klišeja, da sam primjer žene koja se digla na noge nakon potpunog kraha isključivo i jedino jer sam shvatila da kad dođeš do zida i ne veseli te više ništa, imaj hrabrosti otići za jedinim što te u tom trenu veseli, koliko god djelovalo nerealno.

Dovoljna je samo jedna kap hrabrosti, makar i najmanja. Mislite da se nisam bojala? Ajme, noge su mi se tresle! Ali je dovoljna mala, najmanja kap prkosa… Svemir/kolektivna svijest/Bog/nebitno će podržati svaki iskreni pothvat iz srca.

U Kundaliniju si cijeli svoj život, tvoja mama je jedna od najvećih učiteljica na ovim prostorima ali i nasljednica znanja velike Guru Rattane… Kako je bilo odrastati uz mamu koja živi Kundalini? Super mi je što si ti kao mala imala 3 minute meditacije umjesto klasičnih kazni… Na čemu si zahvalna kada pričamo o odgoju i odrastanju?
Ja sam odrastala u vrijeme velikih političkih previranja na ovim prostorima i naravno, yoga nije bila poželjna kao ni mnogo toga. Moja mama nikada nije yogu nametala, ona ju je samo živjela i odgajala mene na način da gledam na stvari uvijek i iz drugih perspektiva, da su svi ljudi jednaki, ukratko – da budem najbolja i najsretnija moguća verzija sebe. Ali, kad si mali i umjesto uobičajene kazne koju dobivaju tvoji vršnjaci, tvoja kazna je razgovor i meditacija, sve bi dao za neko manje špotanje, da izbjegneš te 3 minute meditacije…

Sjećam se koliko sam znala moliti mamu da me stavi u neku kaznu i da završimo više s tim, jer su tako radile druge mame.

No, danas sam apsolutno presretna i zahvalna što sam imala mamu koja me nikada nije stavila u kaznu, odnosno da je moja ‘kazna’ bilo vježbanje disanja i meditacija. Zahvalna sam jer je stvorila dijete, kasnije ženu, koja se ne boji, koja istražuje, koja je proputovala pola svijeta i još danas ima znatiželju da istraži svijet oko sebe. Nismo imale lagan život i da ona nije bila takva, ja bi vjerojatno izrasla u neku izuzetno nesretnu osobu, zabila bi se u svoju lakšu suprotnost, a vjerojatno i u neki ured u kojem bi dočekala penziju, možda i ostala u nesretnom braku i sve odradila kao prava ‘dobra curica’ koja se ne buni.

Najvažnije što me mama naučila je – nisi drvo, možeš se pomaknuti i ako slijediš srce, koliko god ti se nevjerojatno činilo – uspjeh neće izostati, pusti Svemiru da uredi detalje. Ja sam zaista ultimativni dokaz te teorije. Slijedi srce i koliko god se stvari činile apsolutno nemogućima – uspjeh neće izostati. Najvažnija lekcija koju me naučila je da budem hrabra i da me kroz život vodi stav – ako ti nije dobro, nemaš što čekati, pokreni se. To je nešto što bi voljela da svi tvoji čitatelji dobiju od mene. Nemaš što čekati! Slijedi želju srca i samo kreni! Sve ostalo će se putem posložiti. Izazovno je i ovako i onako, zašto ne onda raditi ono što volimo?

Što je Kundalini? Zašto ima više sljedbenika od svih drugih smjerova yoge zajedno? Koja je tajna takve yoge?
Kundalini yoga potječe iz bogatstva drevne yoga tradicije koja nudi sustav asana, specifičnih tehnika disanja (pranayame), mantri (pjevanja), uključivanje bandhi (energetskih ‘lokota’), mudri (položaja ruku) i fokusirane meditacije. Biti u stanju živjeti od našeg intuitivnog uma jedan je od glavnih ciljeva Kundalini prakse. Kundalini energija je kozmička energija od koje se sastoji sve živo i neživo, a ljudsko biće tu nije iznimka. Kada se ta energija počinje buditi u bazi kralježnice, prvoj (Muladhara) čakri ona se počinje širiti tijelom i pronalazi blokade koje treba otpustiti (mentalne, emotivne, razne traume, karmu). Kundalini yogu mogu raditi i početnici bez iskustva bavljenja jogom, a učinci su čudesni.

Za Kundalini yogu kažemo da je to tehnologija, a ne yoga. Ona nam daje rezultate doslovce odmah. Možete to provjeriti s bilo kojom osobom koja je ikada išla na satove Kundalinija. Može ti se i ne mora svidjeti kao stil yoge (jer je drugačija od ostalih), ali nitko ne može osporiti da ono što je bila tema sata da se to nije osjetilo i odradilo. Kundalini se naziva ‘Kraljevskom yogom’ i zaista bi ovaj intervju zauzeo sav gosimple prostor da nabrajam zašto ju tako zovu. S razlogom ima taj naziv. Ja sam certificirana učiteljica puno stilova yoge, sve ih radim, držim satove iz svih, ali sa sigurnošću mogu reći da s Kundalinijem dobivamo sve što u životu trebamo. Zato je to yoga koja ima najviše sljedbenika na svijetu, više nego sve ostale yoge zajedno. 

Kuda ti želiš doći u učenjima Kundalinija, nedavno si završila i posljednji stupanj, a trenutno si u procesu dobivanja internacionalne dozvole za rad, ideš li stopama svoje mame?
Iako sam se opirala, da, definitivno idem stopama moje mame. Jednom kad sam započela tu praksu, sama me tražila da istražujem, da pitam nova pitanja, a da mi odgovori dolaze na svakom novom satu. Moja jedina ideja vodilja na svakom satu je da ljudima uljepšam barem tih sat vremena u danu, a naravno, ultimativna je želja da prvi sat Kundalinija na koji dođu bude prvi korak prema sretnom životu.

Koliko grupa i treninga trenutno imaš i vodiš? Kako čovjek može s tobom vježbati?
S obzirom da se situacija s mjerama oko vođenja satova mijenja iz minute u minutu, cijelo vrijeme sam ustvari online. U Kundaliniju to zaista ne mijenja doživljaj jer je sat toliko intiman proces, toliko smo u sebi, u svom svijetu, da je apsolutno svejedno da li smo u svojoj sobi ili na vrhu planine. Druge yoge nisu toliko praktične za online verziju, ali Kundalini yogi to apsolutno ne smeta. Na satu Kundalinija imamo toliko puno vježbi, meditacija, pranayama, vizualizacija, kontemplacija da nitko ne stigne misliti gdje smo. Na svakom satu odemo negdje daleko… ali točno tamo gdje trebamo biti.

Kako izgleda tvoj dan, bez kojih navika ne možeš, što te hrani i gdje se puniš?
Moj dan je danas točno onakav kakav sam si željela cijeli radni vijek, proveden u korporaciji. Ponavljam, nitko ne kaže da je lagano, ali je urnebesno savršeno! Dižem se rano, odradim par sati yoge s različitim grupama (uživo ili online ovisno o mjerama u tom trentuku), različitih stilova i ljudi tako da je uvijek jako kreativno. Nijedan sat nikada nije isti, smiješ se s različitim ljudima, koji su pozitivni i predivni. Nakon toga slijedi moja praksa ako ju nisam već ujutro odradila i kad završi, ja sam slobodna kroz dan. Kasno popodne opet imam ili satove ili individualne treninge.
Mene ‘puni’ činjenica da mijenjam sebi život na bolje, mijenjam ljudima oko sebe život na bolje, i mogu gledati te transformacije. Kad vidiš ljude koji napuštaju nesretne situacije i kreću živjeti svoje snove, to je neprocjenjivo!

Nasmijana si 24/7, ne znam jesam li te ikad vidjela i čula da nisi bila s velikim osmijehom. Što ili tko su tvoja veselja?
Evo ti jedan ogroman osmijeh samo za ovo pitanje! Sve je stvar perspektive. Mene veseli sve. Danas je osmijeh tu jer me zaista veseli život. Vesele me iste stvari kao i druge, samo ih doživljavam malo drukčije nego drugi. Vidim energije, a inače radim i intuitivna čitanja i regresije u prošle živote. Gdje god dođem, ja vidim energije, lijepe i manje lijepe, svaku osobu koju upoznam vidim sve što ona nosi i to je predivno, vidjeti širi pogled – ‘svemirski’ pogled na stvari, a onda se sve mijenja. Ključno je ne prosuđivati. Neutralan um. Sve se događa s razlogom i tko smo mi da prosuđujemo? Tko smo mi da kažemo ‘nešto je ružno’? Ili ‘ajme koja tragedija’? Nemojmo se igrati Boga i prosuđivati što je super i što nije. Nemamo pojma. Stvarno ne možemo znati. Sve se događa po planu, uvijek.  

Što misliš, što je bitno da znamo, kao ljudska bića – zašto smo ovdje i kako da gledamo na život? Čemu te Kundalini naučio kroz sve ove godine?
Ovdje smo da budemo sretni. The end. Bez velike filozofije. Ovdje smo da se naučimo sreći. Život će se uvijek događati, uvijek će nešto biti. I ako ćemo čekati povoljan trenutak, ništa od toga. Uvijek će nešto biti.
Koliko puta ste dosad čuli frazu da smo svi jedno. Tu smo da budemo jedni za druge. Što smo više sretni, naša energija se širi na druge oko nas. Malo po malo, mi zaista s promjenom sebe, radimo promjenu koju želimo oko sebe… jer svi smo spojeni. Yoga nikada neće učiti ničemu osim putu prema sreći, koji god stil odabrali. Kundalini je yoga životne radosti, to je njezin prijevod. Evo, možemo početi samo jednim odlaskom na jedan, prvi sat Kundalini yoge, za životnu radost i sigurna sam da ćemo se nakon sata osjećati sretno!