Tajni sastojak ispunjenog života zove se ‘zahvalnost’

Toliko puta smo dosad čuli da je vježbanje zahvalnosti nešto čime se moramo pozabaviti ako dosad već nismo (i sadašnji trenutak, ne zaboravimo), jer zahvalnost daje puno viši smisao svijetu koji nas okružuje. U ideji i teoriji, jasno nam je zašto bi zahvalnost mogla biti dobra za nas, ali u izazovnim vremenima; negativne situacije, stres, brige i traume nas lako odvuku od onoga, što nam je pred nosom i na čemu stvarno, iskreno i duboko možemo biti zahvalni u ovom kratkom životu.

Ako samo upalimo Instagram ili Facebook, pogledamo citate istaknutih uspješnih pojedinaca, koje pratimo kako bi se svaki dan nanovo inspirirali; Richarda Bransona, Oprah, Nicka Vujcica i skoro pa svih celebritija koji su se nekad za života rukovali s Dalai Lamom; svima njima zajedničko je divljenje i strahopoštovanje prema iskazivanju zahvalnosti, kao nešto sa čime započinju svaki svoj dan. Štoviše, svi od njih kunu se u moć vježbanja zahvalnosti jer je ona ta koja im daje lijep život, a ne novac, na kojeg mi svi ostali ciljamo kao sredstvo za postizanje istog. I nisu valjda svi oni ludi, je li tako?

Nije da su potpisali neki kolektivni ugovor kada su se obogatili,
i obvezali se na širenje iste mantre, kada god ih netko pita
što je najvažnije u njihovom životu?

Koncept zahvalnosti štuje se još iz doba velikih mislioca, filozofa, pisaca i duhovnih učitelja već stoljećima;
‘Zahvalnost nije samo najveća vrlina, ona je roditelj svim ostalima‘, Marcus Tullius Cicero
‘Najveći blagoslovi čovječanstva nalaze se u nama i unutar našeg dosega. Mudar čovjek ispunjen je s onim što ima, što god to bilo, bez želja za onime što nema‘, Seneca
‘Nezahvalnost je kćer ponosa‘, Miguel de Cervantes
‘Budi zahvalan na svemu što imaš dok juriš za svojim ciljevima. Ako nisi zahvalan na onome što već imaš, zašto misliš da bi bio sretniji s više od toga?‘, pitao je Roy T.Bennet

I da se razumijemo, vježbanje zahvalnosti nije poricanje teških životnih situacija. Živimo u strašno ‘problematičnim’ i izazovnim vremenima, i bez sumnje ili trijeznog prebrojavanja groznih sudbina, prevelik broj ljudi svakodnevno je izložen stresu kojeg bude egzistencijalni strahovi, razočarenja, i ostali izazovi modernog društva lišenog empatije, morala, etike i bazičnog razumijevanja. Govoriti ljudima da će problemi nestati ako će dovoljno dugo i jako iskazivati zahvalnost, ulazi u sferu nadriliječništva.

Zahvalnost nema veze sa simplificiranim načinom kako ga prosječni cinik ili pragmatik može definirati ili podcijeniti.. jer, kao i sa svime – u pitanju su misli i reakcije, ništa više.

Ono što vježbanje zahvalnosti oslobađa jest naš um, i samo njega, ništa više. Ono omogućuje da uronimo u naš život, kakav god on bio na način na koji trebamo, na način koji nas oslobađa da se ne osjećamo kao robovi životu. Omogućuje nam da bez očekivanja na koja nemamo utjecaj i bez lažnih slika boljeg života o kojem sanjamo, živimo sretni. Zahvalnost nam omogućuje da živimo život otvorenog srca, prihvaćajući sve njegove izazove u trenutku kada se pojave. Razumijevanje zahvalnosti nas lišava identificiranja s pozitivnim ili negativnim trenucima u životu te na taj način omogućava susret sa životom i svime što nudi, bez da se izgubimo u očekivanjima i ishodima bilo kakvih životnih situacija. Nešto što se u jednom trenutku čini kao velika nesreća, kroz neko vrijeme postat će vrijedna životna lekcija zbog koje ćemo se lakše nositi s nekim novim životnim izazovima. Takav, novi pogled na ‘probleme’ nam daje – zahvalnost.

U novije vrijeme pozitivna psihologija svakodnevno istražuje i dokazuje povezanost zahvalnosti kao jednu od najvećih snaga koju pojedinac posjeduje kako bi vodio ispunjen život, a mi donosimo 5 super benefita, koje vježbanje zahvalnosti ima na naš mozak, a samim time i na kvalitetu življenja života, našeg čarobnog well-beinga.

1. Zahvalnost se može naučiti
Zahvaljujući neuroplastičnosti našeg mozga (mogućnost živčanog sistema da se konstantno mijenja; sposobnost da mijenja svoju strukturu i funkciju kao reakciju na promjene u životu; sposobnost mozga da se oporavi i ponovo izgradi, da smanji utjecaj promjena koje su nastale uslijed različitih bolesti ili situacija u životu), mi imamo mogućnost da izvježbamo naš mozak kako bi prepoznavao trenutke zahvalnosti. To je dobra vijest za sve vas (i nas) koji ste vječito na strani ‘polu-prazne čaše’. Znanstvenici nas uvjeravaju, imamo mogućnost preprogramirati naš mozak – umjesto da se koncentriramo na ono što ne valja u našem životu, usmjerimo pažnju na ono što funkcionira, i to je za početak, dovoljno.

2. Zahvalnost otpušta stres
Nebrojena istraživanja nam pokazuju kako vježbanje zahvalnosti kroz različite vježbe, kao kroz na primjer meditaciju, smanjuje broj otkucaja srca. Ovakvi rezultati nam pokazuju da ako se fokusiramo na stvari na kojima smo zahvalni, ne samo da pomažu nositi se s dnevnim stresovima, nego nam pomažu voditi duži i zdraviji život. Mnogi terapeuti, poput Cynthije Catching ističu da meditacija kojom vježbamo ljubav i ljubaznost, tzv. ‘metta meditacija‘, nas uči da prvo sebe naučimo voljeti bez ikakvih uvjetovanja, a onda tu istu ljubav možemo pokazati i dati svima oko nas.

‘Ljudi s niskim stupnjem samopouzdanja, ili oni koji su preživjeli svojevrsno zlostavljanje su oni koji najviše profitiraju kroz vježbanje metta medatacije, ali u konačnici ona može pomoći svima jer nas uči dubokom i iskrenom samooosjećanju.’

Cynthia Catching

3. Zahvalnost nas povezuje
Koristeći fMRI, neuroznanstvenici su otkrili da područja mozga povezanih sa socijalizacijom i užitkom, doslovce zasvijetle kada netko izražava zahvalnost. Ona također podiže razine uzbuđenja, što je veliki indikator koliko je zahvalnost važna u našim socijalnim kontaktima i odnosima. ‘Kada smo iskreno zahvalni, tražimo načine da pokažemo zahvalnost, a među prvima su ljubav i pažnja’, dodaje Catching te nastavlja, ‘također, moramo zapamtiti i zakon privlačenja – kada smo zahvalni, puno intenzivnije uočavamo sve situacije koje volimo i u kojima uživamo.’

4. Zahvalni ljudi su velikodušniji
Psiholog Paul Piff je u sklopu jednog istraživanja na Sveučilištu Berkley, otkrio kako najvelikodušniji ljudi na svijetu ne moraju nužno biti i oni najbogatiji. Zašto? Neuroznanstvenici su otkrili da zahvalni ljudi pokazuju veću osjetljivost u srednjem prefrontalnom korteksu (područje povezano s učenjem i donošenjem odluka) od onih koji ne znaju što je zahvalnost u njihovom slučaju. Ovakva otkrića nam sugeriraju da što veću zahvalnost osoba osjeća, još će više zahvalnosti iskazivati. Nevezano uz količinu novca kojeg posjeduju.

5. Zahvalnost nije čaroban lijek
Postoje trenuci i situacije u životu kada se vježbanje zahvalnosti može činiti neprimjereno. Kada smo suočeni sa zlostavljanjem, traumama ili iskustvima smrti, zahvalnost može djelovati lažno, jer ju zbog prevelike emocionalne boli ne osjećamo kako bi trebali. Umjesto toga, neki terapeuti mogu iskoristiti vježbanje svjesnosti – prihvaćanje sadašnjeg trenutka kao protutežu pozitivnom pristupu, kao što je nabrajanje zahvalnosti. I istina, malo što je iritantnije od savjeta – ‘moraš se fokusirati na bitno’, ‘moraš naći načina da vidiš pozitivno’ u trenucima kada nas loše stanje i depresija koja je došla kao rezultat velike traume uvlače u ciklus negativnih misli i scenarija. Uvelike tješi činjenica da su istraživači otkrili kako biti zahvalna osoba ne znači ‘biti sretan 24/7’. Neki put, dan treba prihvatiti takvim kakav jeste, puno disati, skuhati čaj, gledati film pod dekom i zaspati s mišlju – sutra će biti bolje.

Vježbanje zahvalnosti nam pomaže da prihvaćamo dobre ili loše situacije kroz cjelokupno emotivno iskustvo koje one nose sa sobom. Lakše ih prihvaćamo, a potom i brže učimo iz njih vrijedne lekcije.

Za kraj ću podijeliti s vama ono što je s nama podijelio prof. Seligman na jednom od predavanja; pored kreveta taj čovjek drži bilježnicu, i svake noći već desetljećima piše po 3 stvari na kojima je zahvalan taj dan. Neki put su to bile grandiozne zahvale, a neki put je bio zahvalan na činjenici da ima topli krevet u kojem spava svake noći, ili što je danas udisao svjež zrak. Danas često čita svoje tekice, a kada izvrti sve na čemu je bio zahvalan tijekom svih tih godina, njegov život ima puno veću dimenziju nego prije, dok nije pisao svoje zahvalnosti.

Moja nova 2019. godina započinje zahvalnošću da mi pas leži preko nogu, u pozadini svira neki instrumental chill jazz, dok pišem tekst, u nadi da će samo još jedna osoba već večeras uzeti malenu tekicu pored kreveta i napisati samo 3 zahvalnosti i započeti novu vježbu sa samim sobom.

Jer i to je vježba, kao i sve kada je naš um u pitanju. Neka Nova godina započne jednom novom odlukom, a ja vam želim da tu volju pronalazite tijekom cijele godine, za sve što vam treba!