Plave Zone – mjesta na Planeti gdje se živi dug, zdrav i ispunjen život

Vjerojatno ste čuli nekad za ovaj izraz – ‘Plave Zone’, koje obilježava pet zona diljem Planete, unutar kojih žive sretni, zdravi(ji) i smislom ispunjeni stari ljudi. A zašto je to tako? Kakav lifestyle vode stanovnici tih mjesta da uspiju aktivno sudjelovati u životu do samog kraja? Što jedu, kako žive, čemu se smiju?

Globalni prosječni životni vijek stanovnika ove Planete jest 71 godina, s pomacima na dole ili gore, ovisno o području gdje živite, odnosno, kako ga živite ovisno o području gdje živite. Tako smo se mi u Hrvatskoj popeli na 78 godina, ali ne znam koliko to nešto vrijedi, jer ćemo posljednjih cca 15, provesti s nekom teškom kroničnom bolešću, pa to onda i nije neki ‘score’. Mi jesmo poznati po nebrizi za nas same, a onda kada treba brinuti o nama, tu zapne država i socijalno-zdravstveni sustav, koji je na putu samouništenja od pojave Covid_Kaosa. A da ne bi jednog dana ovisili o državi ovakvog karaktera i načina brige o svojim starijim građanima, pogledajmo što rade stanovnici ovih pet zona i ukradimo neku lifestyle ideju za sebe. Ako ne i sve! (Tko je za jedan prosječni hrvatski starački dom sa sumnjivom uporabnom dozvolom, neka digne dva prsta!)

Projekt National Geographic ‘Plave Zone’, trajao je 7 godina, vodio ga je Dan Buettner, a svi podaci su objavljeni u knjizi ‘Blue Zones: Lessons For Living Longer From People Who’ve Lived The Longest’, Dan Buettner, 2008.
Budući da se geografski nalazimo na mjestu između dvije od tih pet zona, između Sardinije i Grčke, nije li to prednost, olakotna okolnost i primjer za reći – čitaj između redova?
Svim zonama zajednička je uglavnom vegetarijanska prehrana, s mesnim iznimkama, morski krajolik ili barem pogled na more, puno hodanja, vrtlarenja, boravka na otvorenom, začinjeno s puno smijanja i druženja. Ne zvuči niti loše, a bome niti teško.

---

Sardinija, Italija

Dnevna fizička aktivnost (hodanje), snažan osjećaj povezanosti s obitelji i zajednicom – s kojom se puno smiju i piju crno vino

Prva istražena zona bio je klaster malenih sela na otoku, gdje s istraživači na projektu otkrili 10 puta više stogodišnjaka nego što ih ima US, odnosno najveću koncentraciju muških stogodišnjaka na svijetu. Kako je poznato da su žene te koje vode utrku u broju proslavljenih rođendana, ova informacija je natjerala stručnjake da pogledaju zašto je to tako.
Stanovnici tih sela su poprilično kulturološki gledano, izolirani od ostatka, poprilično su tradicionalni, ali vode zdravi život. Oni i dalje love i beru hranu koju stavljaju na stol, te ostaju jako povezani sa svojim obiteljima, koju stavljaju na prvo mjesto do kraja života. La Familia much? Oni se vesele zajedno, puno smiju i piju crno vino. Prehrana se u velikoj većini bazira na konzumaciji namirnica pretežito biljnog podrijetla, meso i riba su rezervirani uglavnom za nedjelju, a šećer, voće i prerađena hrana su u minimalno-minimalnim količinama.
Budući da su velika većina tih stogodišnjaka za života radili kao pastiri, hodanje je bila jedina aktivnost kojom su se bavili i nastavili baviti po penziji… a današnja znanost ide niz dlaku toj činjenici.

Ikaria, Grčka

Mediteranska kuhinja, aktivnosti na otvorenom i druženje uz puno čaja (i malo crnog vina)

Ovo stjenovito mjesto, istraživači su nazvali ‘mjesto gdje su ljudi zaboravili umrijeti’. To je jedna izolirana kultura koja njeguje tradiciju i obiteljske vrijednosti. Da, znam, opet izoliraniji od društva, ali, kao takvi, slobodni su od demencije i nekih drugih kroničnih bolesti koje su pokorile ostatak modernih i nabrijanih sredina. Jedan od tri stanovnika potegne do devedesete godine, a do aktivnih devedesetih ih vode crno vino, igranje domina, ignoriranje postojanja sata, čist zrak i aktivnosti na otvorenom.
Oni su posvećeni vrtlarstvu, šetnjama i radu oko okućnica, što je ustvari, našim rječnikom jedan pravi mindfulness. Jedu raznoliku mediteransku prehranu, s puno voća i povrća, cjelovitih žitarica, rajčica i naravno, maslinovog ulja. Također, uživaju u ispijanju biljnih čajeva, kao što su čajevi od divljeg ružmarina ili origana. Oni ne preskaču popodnevni odmor, a to povoljno utječe na razinu hormona stresa što u konačnici utječe i na bolesti srca. Budući da pripadaju grčkom ortodoksnom kršćanstvu, njihov religiozni kalendar im nalaže post u kojem smanjuju oko 30% kalorija u odnosu na standardnu prehranu. Umjesto kravljeg, piju kozje mlijeko, koza koje se hrane travom, što je dobar izbor za ljude koji su intolerantni na laktozu. I za kraj, kao na Sardiniji, povezanost sa zajednicom i obitelji je na prvom mjestu.

Loma Linda, California

Zdravlje kao vjera, meso kao prilog, volontiranje i … hodanje

Na jugu Kalifornije, oko 9000 ljudi pripadnici su zajednice koja vjeruje da je njihovo zdravlje centralno mjesto njihove vjere. I kao takvi, žive duže oko 10 godina od ostatka Amerike. Oni su vegetarijanci, koji redovito vježbaju te koji ne puše niti piju alkohol. Odani su šabatu – subotom, kada se odmaraju, ništa ne rade, a vrijeme posvećuju obitelji, prijateljima i vjeri. U jednoj godini, to je 52 dana čistog i pravog odmora, za raditi ‘ništa’ osim biti sretan.
Stanovnici Loma Linde znaju da je indeks tjelesne masnoće jedan od važnijih faktora zdravlja, a s tom činjenicom utječu direktno na krvni tlak, kolesterol  i imaju manje kardiovaskularnih bolesti nego ostatak Amerikanaca.
Kao i prve dvije zone, i u Loma Lindi se puno hoda. Nitko ne trči maraton, ne visi sa stijena, nego noga pred nogu kilometrima, pa je stopa srčanih oboljenja kao i nekih tumorskih, je na najnižoj razini u zemlji.
Još jedan od bitnih faktora je i druženje s ljudima koji slično razmišljaju. Ljudi Loma Linde dijele vrijednosti i podupiru tuđe navike, ponašanja i radnje – što je ako samo malo promotrimo situaciju oko sebe, izuzetno važno. Kada sjednemo s nekim na kavu, da opušteno možemo pričati o svojim strastima i kako živimo život bez osuđivanja, tenzije ili osjećaja da nam ‘kava’ preko puta drži fige u džepu. Unlike, unfollow i bye bye, život je prekratak za one koji nemaju svoje jasno mjesto u našim životima.
Također, kao što paze da se drugi u njihovom društvu osjećaju dobro i ispunjeno, oni jako puno volontiraju te i na taj način ‘vraćaju’ društvu zahvalnost za svoj život. Ili je bolje reći pokazuju da su svjesni svoje zahvalnosti i života kakvog vode. Volontiranje nas vraća u centralnu poziciju zahvalnosti, daje dodatni smisao životu, a takav brzi ‘zahvalni fix’, snažno utječe i na smanjenje depresije.
U osnovi, stanovnici Loma Linde su vegetarijanci te su biljke glavna komponenta na tanjuru. No ako neki stanovnici i jedu meso, to čine jako umjereno. Doslovce stave meso u funkciju priloga, a ne glavnog jela i problem riješen. Minimalno pet puta na tjedan, oni jedu orašaste plodove. Što se tiče količina obroka, vode se omiljenom mi poslovicom – jedi doručak kao kralj, ručak kao gospodin, a večeru kao siromah, dakle večere su ‘light’ i sve uvijek ‘zalijevaju’ kvalitetnim količinama obične vode.

Okinawa, Japan

Moai, Ikigai i sadašnji trenutak

Na ovom otoku, mjestu s najstarijim ženama na svijetu, na jugu Japana, kojeg su nekad su zvali ‘zemljom besmrtnih’, možda najvažnija komponenta, koja ih drži duže u zdravom životu od ostalih je snažan osjećaj za obitelj i zajednicu. Ovi ljudi jako su posvećeni obitelji, prijateljima i sugrađanima koji ih okružuju. Najpoznatiji su po ‘Moai’ zajednicama, malenim ali snažno povezanim grupama ljudi / prijatelja, koji su uvijek tu jedni za druge, u bilo kakvim problemima i situacijama. Brinu jedni o drugima, jedni drugima su emotivna podrška, a kada se dogodi nešto jako stresno, upravo moai je taj u kojem pojedinac osjeća sigurnu zonu i tako smanjuje stres. ‘Netko je uvijek tu za njih’ je snažna utjeha svakoj generaciji, a kamoli ne starom čovjeku. Ako stavimo to u kontekst ljudi koji nemaju nikoga na svijetu, ovo je ništa drugo nego pažljivi dogovor o stvaranju obiteljske atmosfere, ali one prave, kao iz filma – u kojoj obitelj uvijek čvrsto stoji iza svakog člana, u dobru ili zlu.  
Druga stvar koja je izrazito snažna u Okinawa društvu, jest ‘Ikigai’, odnosno osjećaj snažne životne svrhe. Život vođen takvim osjećajem pruža im osjećaje odgovornosti  i osjećaja da su i dalje važni članovi društva i kad prevale stotku. Mora da je lijepo živjeti na mjestu gdje se stari ljudi štuju kao najmudriji članovi društva, a ne radni otpad osuđen na kopanje po kontejnerima.
Prehranu baziraju na voću i povrću, a čak 67% tog režima otpada na slatke krumpire / batat, dok na meso i ribu otpada minimalnih 2% obroka, a ti su rezervirani uglavnom za neke ceremonijalne prilike.
Skoro svi stanovnici Okinawe bave se nekakvom vrstom vrtlarstva, 3u1 aktivnosti – puno vremena provode na otvorenom u fizičkoj aktivnosti, ali i poštenom mindfulnessu za koje na kraju budu nagrađeni svježim povrćem, dok upijaju mega važan D vitamin tokom cijele godine.
Uz vrtlarstvo, oni (naravno) puno i hodaju i šeću. U kućama nemaju puno namještaja, pa je tako na primjer, jedenje na podu, dobro za njihove starce, jer se moraju dizati i spuštati često, što im održava koordinaciju.
Konkretnije gledano, jako vole soju; tofu i miso juhu, ali i đumbir i kurkumu – turbo namirnice.
Filozofija ovih ljudi bazirana je na sadašnjem trenutku – oni su ‘dopustili’ težim godinama da ostanu u prošlosti, dok uživaju u jednostavnim stvarima.

Nicoya, Costa Rica

Najkvalitetnija prehrana na svijetu, puno druženja i ‘plan de vida’

Još jedna zona koja vjeruje da je životna zajednica presudna za naše dobro zdravlje, isto kao i ‘plan de vida’ / životni plan, odnosno, osjećaj zašto se budimo ujutro.
Pogodnost otoka na kojem žive,jest i voda koju piju. Tvrđa je nego drugdje i ima više kalcija. Također, još jedna velika prednost je i sunčani broj dana, pa su stanovnici ustvari non-stop izloženi D vitaminu.
Obitelj im je na prvom mjestu i mnogi stari ljudi žive sa svojim obiteljima, druže se s djecom i unucima, pa tako imaju dodatni osjećaj pripadanja i smisla.
Od svih zona, istraživačima je upravo ova ‘zazvonila’ kao zona s najboljim nutritivnim miksom namirnica. Prehrana im je raznolika, ali velika većina sastoji se od riže, kukuruza, graha i voća. Piju i mliječne proizvode, jedu jaja, povremeno i meso i ribu – no, uzmimo u obzir da isto ne kupuju u supermarketima, pa da je to jedan sasvim novi nivo mješovite prehrane.
Jako puno se druže, susjedi se često posjećuju, to su ljudi koji se znaju smijati, slušati i cijeniti život kojeg vode. Također, trude se biti fizički aktivni što duže mogu, pa tako uživaju radeći poslove koji su pred njima, pa bili oni i ‘samo’ kućanski.