‘Jesen stiže!’ – Gdje pronaći psihološku pomoć na vrijeme?

Brinete li sada već na zbunjujuće proglase vladajućih političara? Čitate li alarmantno negativne vijesti na portalima, da bi onda svaku noć odlazili spavati s utegom na prsima ili… imate sve misli i emocije pod kontrolom?
Zašto ne bi sada preduhitrili potencijalno jako loš scenarij, onaj kojeg smo u stanju za sebe izmisliti? Vjerovali li ili ne suludim tsunamijima informacija s kojima smo bombardirani, zašto ne bi bili spremni za što god da se događa ili će se dogoditi, tako da se osjećate dobro?
Još važnije, da se osjećate kao da imate snage boriti se sa svim izazovima koji padnu pred vas, a ne sakrivati se od svijeta u strahu? Kada krenu teške misli, koga nazvati, kome se obratiti, kome vjerovati?

Nisam crnjak, daleko sam od toga, ali u razgovorima koji se povedu, a tiču se jeseni koja kuca na vrata, korone i politike koji divljaju, i svih malenih pitanja koje mi zvone u glavi, razmišljam o drugima (sebi nekad), koji muku muče s anksioznošću, osjećajima nemoći, besmislenog automatizma, bezvoljnosti, nesanicom… ovo su jako izazovna vremena za osobe koje pate od neke vrste mentalnih oboljenja, a ako su prije Covid_19_Kaosa govorili kako će depresija pomesti ljude do 2020… ježim se od ideje, koliko ljudi pati ili će patiti.
Uopće neću detaljizirati pitanjima, koja mi zvone bez odgovora kada je svjetski financijski kolaps u pitanju. U kojem se državne blagajne ruše kao kule od karata, svi žicaju lovu da radnici imaju za kruh, a na popisu branši, nestaju jedna po jedna.
Što li će tek biti kada krene ona kišurdara i magla u studenom, znate ono, kada svi cendramo u sebi – joj da mi je osjetiti malo sunca na faci?
Kada nam presuše sve zalihe D vitamina kojeg smo tako marljivo skupljali ljeti, šetali, disali, bivali po terasama prijatelja, uglavnom lagano pripiti s jako puno smijeha pospremljenog u sebe .
Kada počnemo jesti manje svježu hranu.
Kada ćemo se manje kretati…
(Bez panike please, depresivci. To su samo misli.)

Prvo što je potrebno jest odluka da se želimo osjećati bolje, jer ‘ovo ovako više ne ide’. Baš ništa više od toga mi nije trebalo u početku.

Možemo donijeti odluka i odluka, ali potpisati ju i stajati iza nje zahtjeva disciplinu. A ta disciplina kasnije postane ništa više nego dio svakodnevnog flowa, kojeg ćete obožavati.  
Moj (preventivni) režim brige o meni i svim mojim dijelovima na svim nivoima je danas na zavidnim nivoima, možda kao u nekom mini vojnom internatu koji se primarno bavi well-beingom bića. Od prvog trenutka kad otvorim oči, dok ne odem spavati, kod mene se sve važe – da li ima dopuštenje ući u moj organizam ili ne, od opipljivog do misaonog, ili kako se još snažnije jača fokus, ili koncentracija, ili kako se još jače osjeća sadašnji trenutak u svakoj radnji. A za sve ostalo, zlu ne trebalo, imam fiksni i mobitel od psihijatra. I još par drugih stručnjaka kojima vjerujem u analizama.
Iako sam ok.
Iako me zadnji napadaj panike pritisnuo prije godinu i pol dana. Iako vidim i najmanje detalje zahvalnosti u svakom danu… i iako se s omiljenim mi psihijatrom čujem samo profesionalno kada trebam izjave, mišljenja ili kontrolu teksta.
Svejedno, ne odstupam od svojih obaveza prema sebi. SVAKI DAN.

Kad ste vi u pitanju, računam na jedan drugi faktor sada. Da je možda malo više D vitamina ušlo vas, da vas je netko uspio izvući na neku cugu, na neki povjetarac, da možda ljeti – kada je to potpuno normalno za one koji imaju zdravu i odanu psihu koja igra za isti tim, ipak dopustimo kojem hormonu sreće da pobjegne iz svog centra u mozgu i da se osjećamo samo malo bolje, jer je eto, prekrasna ljetna večer s prijateljima u tijeku. To su pravi pomaci, moj psihijatar bi bio jako zadovoljan s ovakvim pomacima kada bi mu tako nešto rekla. 

Zato danas idemo, s nekakvim smislom. I redom. I prihvaćanjem odgovornosti gdje se nalazimo. Jer ako sada nije baš ‘nešto’, ali je podnošljivo jer su još uvijek prividi starog života mogući – samo zato jer je ljepše vrijeme… Kiša, zatvaranje u prostore i opća depresija nad propalom financijskom godinom iza nas će biti užasno naporni i izazovni u najmanju ruku.

Sada je trenutak da se regrupirate koliko je moguće u vašoj moći i ako ništa drugo pročitate ovaj tekst do kraja, da i one letimice ubačene informacije ostanu negdje pospremljene u nekoj ladici.
(Danas samo o praktičnom dijelu psihološke pomoći – kome se obratiti da se pokušamo poravnati. Na cijeli naš organizam utječe mnogo faktora kojima smo izloženi, o njima i kako pokušati sanirati štete okoline, u drugom tekstu.)

PSIHOLOŠKA POMOĆ
Izgovoriti riječi i izraze; – ne mogu više; – osjećam se loše; – ne znam što mi je, ali nije dobro; – ne mogu više podnijeti partnera, djecu, rodbinu, poslodavca… – brinem puno zbog a,b,c… i slično, su baš veliki pothvati u našoj kulturi. Treba skupiti muda i priznati ‘poraz’, jel’.
Pričala sam s puno osoba baš o toj temi, i svima je u tom jednom trenutku kada je bilo očito da se moraju osloniti na nekoga, ponajviše psihički, izgovoriti ovakve riječi bilo – Nema. Šanse.
Jeste li si kada rekli, na sam spomen pružanja pomoći: – Sredit ću ja to, mogu ja to, što sam sve – budem i ovo… i tisuću i jedna fraza  koju ispalimo dok istovremeno bi sve dali da se možemo samo malo osloniti na nešto i nekoga. Pustiti barem jednu obavezu koju smo si natovarili kroz godine. A da ne pričam o mislima i osjećajima koje smo si nalopatali. Samo da malo nešto ne moramo mi – sami, jer se osjećamo kao drek.
A obratiti se nekome, krenuti od nule, pitati nekoga za savjet odakle krenuti je, malo ipak sramota – ne čak možda toliko od ljudi i okoline, iako su faktor, već sramota – da priznamo pred nekim koga znamo, da nismo dobro i da trebamo pomoć. Da nismo tako jaki kako nas netko doživljava, i da možda ne možemo sami ovo prevazić.
Zato sam odlučila ovdje napisati imenom i prezimenom, ustanovom ili kako već, profesionalce koji mogu pomoći, jer su nekome pomogli, i ja to znam. Neki su privatni, neki državni (kod državnih je situacija uvijek malo nagomilanija, sloboda dolaska nije kao kod privatnog stručnjaka, ali opet, ako je netko u ozbiljnom deficitu volje za životom, siguran je u tim rukama); neke sam ja ‘isprobala’, neke moji prijatelji, poznanici ili suradnici s kojima sam prolazila kroz ove teme.
Jasno, netko tko odgovara meni ili ljudima koji su dali svoje preporuke, ne mora odgovarati nekom drugom, svi smo mi različitih senzibiliteta, došli iz različitih sredina i obitelji, svatko od nas traži neku odgovarajuću energiju osobe, koja nam treba da bismo se mogli, doslovce izjadati nekome u krilo. ALI.

Zašto ne pokušati s trećom stranom? Samo da si olakšamo teret kojeg nosimo?

Ova imena ispod, dolaze s preporukom nekog tko ih je probao, a kada bude 5 do 12 – barem nekoga možete nazvati, a da ne morate ispitivati ‘selo’ oko sebe, u najboljem smislu te riječi, što može.

‘DRŽAVNI BROJEVI’ / ustanove koje nude telefonske linije za pomoć
Good luck with that. Da, ovdje imamo jedan praktični problem. Žao mi je, ali bolje da to piše nego da netko računa na pomoć samo zato jer je na nekakvoj službenoj stranici nekakvog ministarstva, npr. I nije mi do internetskog trolanja ministarstava, i volontera, već samo prikaza ispravne informacije – jednom kada se netko odluči nazvati neki broj s reklame.

Krenut ću s onima koje sam pronašla kada sam uguglala – ‘psihološka pomoć’ i – ‘psihološka pomoć covid’.

Samo 3 od xy su se javila, na različitim stranicama i izvorima. Da sam kojim slučajem bila u ozbiljnom psiho problemu, u piku depresije, ne znam da li bi nazvala drugi broj, jednom kada mi se prvi ne bi javio.
Onda nekad bi jednostavno odustala.

HZJZ – od svih koje sam poklikala; HZJZ stranice imaju popis nekakvih brojeva, s radnim vremenom od 8h do 22h. Ja sam nazvala prvi na popisu, nitko ništa, drugi, treći… Kopala sam po stranici dalje zivkala, da bi se netko javio u jednom trenu na neki od tih brojeva. Osoba mi je uz dosta nelagode objasnila da to više nije aktualno, da se to promijenilo, ali da se, ‘izgleda nije komuniciralo prema javnosti’ (whaaaaat?)… uputila me na FB stranicu ‘Mentalisti Štampar’, na kojoj se mogu naći relevantne informacije za pojedince kojima je potrebna psihološka pomoć. Tamo ima svega, od edukativnih vizuala do aktivne komunikacije među članovima koji iznose i svoja iskustva. Lajknite pa pratite što se događa.
Na stranici HZJZ pod daljnjom pretragom, kome da se javim ako sam u problemu zbog svega, našla sam i na mail.
Dakle, možete poslati mail s problemom, pretpostavljam, a kakav je daljnji tijek, ne znam. Mail je savjetovalista@hzjz.hr.

Psihološka pomoć Grada Zagreba nudi presjek mogućih adresa na koje možete nazvati; prva otpada na HZJZ brojeve (dakle – ne), a drugi poster je od Hrvatske psihološke komore i Hrvatskog psihološkog društva. Za Grad Zagreb je objavljeno 5 linija, i niti jedna ne funkcionira. Ili osoba ne postoji ili ne može trenutno razgovarati. Da je ovo linija od Grada, još bi i ‘razumjela’ s obzirom na kadar, ali s predznacima psihološke komore ili društava… Update people!

Na stranici koronavirus.hr sam pronašla više brojeva za Grad Zagreb, nazvala sam dva za Zagreb-Zapad (gdje spadam) i oni rade u funkciji u kojoj jesu. Javila se draga gospođa, na moje pitanje – da li sam dobila psihološku pomoć, ona je odgovorila – da, i razgovor je mogao početi. Jej! Bila sam iskreno sretna.
Dakle, recimo, tu je sasvim legitimno, ako vas taj dan samelje strah, tuga i beznađe nad životom, zavući se u neki čošak na 5 minuta i reći toj dragoj gospođi da se osjećate loše danas. To će isto biti dovoljno za prvi korak, a glas s druge strane je ljubazan i smiren.

Hrvatski Crveni Križ također ima navedene neke brojeve na stranici koronavirus.hr. Ne znam za druge gradove ili županije, ali u razgovoru s njima su rekli da Grad Zagreb ima NOVI broj – 098 319 724 – broj kojeg možete nazvati i razgovarati s nekim o tome kako se osjećate taj dan.

‘Državni’ psihijatri i psihoterapeuti
Što se državnog psihijatra tiče, vjerujem da sada kada se sve može na poziv napraviti, možete nazvati svog doktora opće medicine, i reći da ste u problemu, i da želite razgovarati s nekim, na primjer u bolnici – Vrapče, i onda vas doktor opće medicine naruči online kod raspoloživog specijaliste. Ili gdje god  već pripadate lokacijski. Ili kakvu već ima proceduru vaš doktor opće medicine kod kojeg idete po uputnice.
Što se konkretno Vrapča tiče, nemam preporuku. Ne da ne valja nešto ili slično, nego nitko s kim sam razgovarala nema preporuku za dati, uključujući mene koja sam išla tamo na razgovore.
Ali, TO ne znači da ne možete otići na dogovoreni dejt i osjetiti energiju osobe u prostoriji, da li možete s tom osobom otvoreno pričati o tupilu ili oštrici osjećaja u sebi.
U bolnici Sv. Ivan – Jankomir postoji više specijalista kojima se možete obratiti, a jedan prijatelj je jako nahvalio jednu od njihovih psihologica, koju je posjećivao prije godinu i pol.
Te posjete ne koštaju ništa, ako imate dopunsko osiguranje. No, s obzirom kako ide zdravstvo, i to možete provjeriti na licu mjesta s dr. opće medicine – on je Sveti gral svih početaka, u državnom smjeru.
Također, s više strana sam čula da su stručnjaci za mentalno zdravlje na KBC Zagreb (Rebro) odlični. Nisam probala, ali tri osobe su odlazile tamo na terapije kod različitih specijalista za um i dušu, u različitim vremenskim periodima i svi su bili jako zadovoljni rezultatima ali i načinom komunikacije.

PRIVATNI SMJEROVI
Jedna prijateljica je dala toplu preporuku na Centar Brigojedac; Ivana Ćosić Pregrad, prof. klinička psihologinja i Sena Puhovski, prof. klinički psiholog i psihoterapeut. Možete poslati mail, na kojeg brzo odgovaraju – info@brigojedac.hr.

Druga prijateljica je kao iz topa ispalila dva imena; coaching u smjeru problema kojeg stvara poslovni stres, a može se preliti na privatni dio života – Adrijana Strnad i Snježana Kupres.

Plasma Saal, o kojem sam pisala, je definitivno mjesto na koje možete doći i s potpunim povjerenjem reći Ani, Aaronu ili super simpatičnoj ženi na recepciji, da se ne osjećate dobro u glavi ili srcu, i da trebate pomoć. Tamo su mega svjesni važnosti mentalnog zdravlja, veliku pozornost poklanjaju upravo tom dijelu nas.

Prijateljica 3 se u jednom trenutku života našla jednostavno ‘između’, zapela na starim obrascima ponašanja, sa željom da se ponovo pokrene, nakon što je potpisala odlazak iz firme u kojoj je dugo godina radila. Sada već drugu godinu za redom ide na autogeni trening. Tamo je doslovce učila svoje ‘prve korake’ pokretanja iz osjećaja nemoći i ponovnog otkrivanja svog novog puta. Oni također organiziraju besplatno uvodno predavanje, u Zagrebu ali i diljem Hrvatske – na kojem možete saznati više o tehnikama ili područjima života koje pokrivaju. Možete poslati mail ili nazvati 091 1833 522.

Terapija za parove
Mnogi, mnogi parovi su kroz sve ovo prolazili ozbiljne padove i udaljavanje. Preživjeti lockdown u odnosu u kojem i prije možda niste bili sretni, bio je izazov samo takav i trebate si čestitati ako ste ga prošli još jači nego prije. Za dobar odnos potrebno je, sami znate, toliko iskrenosti i dobre i ispravne komunikacije, da je ekvivalent tome magisterij na prestižnom i stranom fakultetu. Ljudi nažalost ne znaju ispravno komunicirati osjećaje, i stvarno sam uvjerena, kada su svađe partnera u pitanju, u 80% slučajeva obje strane pričaju istu stvar, ali podvučenu različitim emocijama (napada i obrane), pa i rezultat bude u dva smjera i nikad se ne sastane na istom mjestu – razumijevanja.
Kada sam bila u jednom odnosu, na samom kraju doduše, otišli smo na razgovor s terapeutkinjom specijaliziranom za parove i njihove probleme. Voljela bih vam reći da je ‘nama’ pomoglo, no za takav scenarij, ipak su potrebne obje suglasne strane, da izgovaraju istinu ali i da budu spremni raditi na odnosu, tako da smo ‘mi’ završili prije nego smo uopće započeli terapiju.

Među terapeutima te vrste, psihoterapeutkinja Nataša Barolin Belić dolazi s ozbiljno vjerodostojnim preporukama. Ona i njezin suprug, psihoterapeut Sandro Belić, bave se različitim vrstama problema na tom polju. Možete se javiti mailom (info@baronbelic.com; natasa@baronbelic.com; sandro.belic@korakdalje.hr) ili na broj mobitela 098 966 77 96 (Nataša) i  098 9620 140 (Sandro).

I za kraj, jasno, zagrebački privatni psihijatar i psihoterapeut, dr. Milan Košuta. Ne moram tu puno objašnjavati, nazovete čovjeka i dogovorite termin. Ugodan, zanimljiv, autentičan čovjek. Uguglajte ga, dao je par stvarno dobrih intervjua, a nedavno je bio i u ‘Nedjeljom u 2‘ i pričao je baš o temi izolacije te kako sve to utječe na nas. Iz svega toga sami već možete donijeti odluku da li vam odgovara njegov način komunikacije, ali i načina razmišljanja.

Nadam se da ovo pomaže barem malo u orijentaciji i da ćete jesen dočekati spremniji u onom dijelu da znate kome se možete obratiti ako misli i djela krenu nizbrdo.
Napisat ću za koji dan ostatak te neke ‘pripreme’ temeljene na osobnim iskustvima drugih, koji su nekad prolazili svoj pakao ali su zapamtili što im je pomagalo na putu prema ozdravljenju uma i duha.

Ostajte stabilno i ne vjerujte svakoj misli koja vam prođe kroz glavu!