Interocepcija – koliko dobro čujete i osjećate svoje tijelo?

Smirite se na sekundu. Pustite mobitel iz ruku, odmaknite oči s ekrana i par puta duboko udahnite i izdahnite… što osjećate? Čujete li svoje srce kako kuca? Osjećate li žeđ ili glad? Jeste li napeti od pustog scrollanja ili su vam funkcije u redu? Interocepcija je kompleksno osjetilo vašeg tijela, a koliko dobro čujete i osjećate svoje signale toliko su vam dobro povezani mozak i ostatak vašeg bića. Moram li napisati da je to ključno u održavanju svog bića zdravim i funkcionalnim?

Interocepcija je u svijetu osjeta, možda i najtajanstveniji osjet, a u javnosti skoro pa potpuno nepoznat. Ustvari svi dobro znamo što je to, samo nemamo definiciju. Možda je najbolji primjer ovog osjeta, potreba koju osjetimo kada smo gladni, kada moramo na wc, kada se moramo ‘prošetati/ispuhati’ nakon burne svađe ili izjuriti iz prostorije dok svađa traje, da ne bi rekli nešto što ćemo požaliti, to je signal koji dobijemo nakon trčanja za koje nismo vježbali, pa nam srce rastura prsni koš… No isto tako, osim ovih baznih signala koje osjetimo, interocepcija je most koji spaja naše unutarnje tijelo s našom svijesti o njemu i što se sve događa. Interocepcija nije vaša nevjerojatna sposobnost shvatiti kada morate na wc ili kada se trebate hraniti, ona je puno više. Interocepcija nije intuicija, također – interoceptivni signali su čista fizika, a koliko smo skulirani, toliko dobro možemo surađivati s njom.

Mozak je konstantno upleten u sve procese tijela, te svaki i najmanji signal obrađuje zbog neke više svrhe ili funkcije. Ti interoceptivni signali u mozak stižu kroz puno puteva koji su povezani sa srcem, plućima, kožom, krvlju, gastro-intestinalnim, genitalno-urinarnim, imunološkim sustavom i ostalima, da ne nabrajam, zaspat ćete na ovako bitnoj temi.
No, mi ne razmišljamo o tome uopće, zašto i bi, ali veličanstveni mozak dobiva signale iz cijelog tijela, a potom ih šalje u različite neuralne dijelove kao što su moždano deblo, talamus i ostali dijelovi. Tek tada mi dobivamo povratnu informaciju koju razumijemo pa shodno tome postupamo. Od ovih osnovnih kojima moramo zadovoljiti osnovne funkcije, do onih kompleksnijih kao što je ideja da li se osjećamo dobro, ili smo pod nekakvom napetošću. Taj čitav proces je izuzetno bitan za održavanje nekih tjelesnih stanja (temperatura, krvni tlak) ali i za razvijanje svijesti o cijelom našem biću.

Što vještiji postajemo u čitanju tih signala, to je snažnija povezanost mozga i tijela.

Dr. Tara Swart

ONO KAD ODETE NA GODIŠNJI, PA STE BOLESNI POLA VREMENA?
Još jedan od dobrih primjera dobre povezanosti mozga i tijela, odnosno čitanja signala koje nam tijelo šalje jest imunološka interocepcija. Probajte se sjetiti, kada ste zadnji put imali osjećaj da ‘vas nešto lovi’? Danima prije nekog prvog jačeg simptoma kao što je temperatura, osjećate li se slabo, malaksalo, bez volje, ono kada jednostavno znate da vam se nešto sprema. To su maleni, neprimjetni signali tijela koji u tom procesu obrade informacija, tako da ih naš svjesni um može razumjeti nama govore da se naš imunološki sustav ustvari bori s nekakvim uljezima. Bilo da je riječ o ‘mutnoj glavi’ ili možda pojačanom lupanju srca, tijelo nam govori da djelujemo prije nego imunološki sustav kolabira pred zadacima. No, ono u čemu smo majstori, a to je ignoriranje, nas obično i spriječi da djelujemo tako da pojačamo sve one aktivnosti koje mogu ublažiti bolest u nastajanju, a to je pojačana konzumacija dodataka prehrani, svježeg voća i povrća, potrebni fizički odmor, opuštanje od stresa, spavanje…

Mene nešto krene ‘loviti’ ako samo malo predugo čitam medijske portale, odmah osjetim grebanje u grlu ili dizanje temperature, osjetim da mi se obrazi zažare… To je situacija u kojoj stres i tjeskoba (koji se javljaju dok čitam kataklizmičke tekstove o Covid_kaosu) izazivaju svojevrsnu psihosomatsku bol, koja ustvari nema svoj fizički uzrok. Dokaz tome je da svi ti simptomi, redom nestanu čim prestanem čitati naslove o Covid_kaosu, a meni bude jasno da moram napraviti odmak, jer da nastavim, izvela bi harakiri nad svojim imunitetom.

U knjizi ‘Izvor’, dr. Tara Swart dobro objašnjava još jednu situaciju koju uglavnom svi jako dobro poznajemo, a koja spada u domenu pojašnjenja interocepcije.
Koliko puta ste u svom životu, nakon dugih i neprekidnih mjeseci rada, izloženosti visokim dozama stresa, napokon dočekali taj godišnji odmor? Drugo jutro se opustili uz šalicu kave, možda i na obali uz pogled na opuštajuće more, udahnuli duboko, a dok ste mislili da ćete se sad pošteno naspavati, odmoriti i zaboraviti na sve što vas je bombardiralo zadnjih mjeseci, vaš organizam je krahirao i vi ste proveli narednih par dana u nekakvom zdravstvenom problemu? Prehlade, temperature, crijevne viroze… birajte tegobu na godišnjem?
To je recimo odličan pokazatelj da nismo usklađeni sa svojim tijelom, i da ne samo da ne osjetimo te sitne signale koje dobivamo jedan period, mi ih kao pravi prvaci ignoriranja zanemarujemo do mjere, kada se napokon opustimo i budemo spremni na slušanje tijela, ono nam vrati upozorenje. Kako siješ, tako ćeš i žeti?

To je ozbiljan znak upozorenja da zanemarujemo ili nismo u stanju pročitati poruke koje tijelo šalje mozgu, a kad nam obrambene snage nisu na oprezu, imunološkom se sustavu vraćaju natrag njegove vlastite poruke.

Dr. Tara Swart

EMOCIONALNO STANJE USKO JE POVEZANO S FIZIČKIM
I evo nas ponovo na istom.
Fizički simptomi su uglavnom i najčešće pokazatelji našeg psihološkog stanja, a iako je interocepcija fizička svjesnost našeg tijela, ona je usko povezana s emocionalnom sviješću o sebi. Što to znači? Pa koliko ljudi poznajete da se konstantno žale na pritiske u prsima, žgaravice, glavobolje i ostalo, ali i dalje ne rade ništa po tom pitanju? I dalje imaju identične odnose, privatne, poslovne, žive stres 24/7, ne hrane se dobro, ne vježbaju, ne komuniciraju iskreno svoje potrebe, redom…
Ljudi koji ignoriraju vlastite osjećaje, ili im je samo teško objasniti ih sebi, imat će uglavnom narušene odnose, a vrlo vjerojatno i pošteno narušen odnos s vlastitim tijelom. Neće znati kada pretjeraju sami sa sobom, drugima ili neće moći prepoznati tuđe osjećaje (da su nekoga jako povrijedili ili uvrijedili na primjer), a to je povezano i s jakim obrambenim mehanizmima, koji nas u konačnici oblikuju u osobe kakve jesmo danas i koji vladaju našim ponašanjem ako ne prepoznajemo iste. Podnošenje fizičke boli usko je povezano s podnošenjem stresnih situacija, a ako i podnosite bol kao prvak, a stres je vaš drive, bez osluškivanja svog tijela, kontroliranja misli i emocija koje se pojave, možda samo ignorirate pravo stanje stvari? Je li vam to palo na pamet ili je vaš svjestan dio uma izuzetno brzo reagirao u donošenju opravdanja za izbjegavanje bilo kakve vrste sukoba? Modus operandi u tom slučaju se zove – Ne talasaj! Nisam za skidanje rukavica svaki put kada tlak poraste zbog situacije na koju možda ne možemo utjecati, ali jesam za transparentno i direktno komuniciranje, pa kakva god ta istina bila. Signali iznutra ne smiju biti marginalizirani pod količinom svega izvana.  

Višu razinu svjesnosti o interocepciji imaju osobe koje se bave sportom, a pogotovo yogom. Svjesno disanje i meditacija oslanjaju se upravo na činjenicu da ‘ugasimo’ sve podražaje izvana, dok slušamo vlastito tijelo kako diše i biva u tom trenutku, ne zapinjući na svaku misao koja prođe kroz svjesni dio uma. Odlična povezanost tijela i mozga presudna je za naše funkcioniranje, ali i za višu razinu razmišljanja i kako percipiramo svijet oko sebe te nas u njemu. Sve počinje s našim tijelom / motorom / računalom s tisućuijednom funkcijom za što bolje funkcioniranje. Učinite si uslugu, razmislite o tome koliko dobro slušate svoje tijelo, koliko jako poštujete fizičke signale koji dolaze iznutra i krenite u jačanje te ključne povezanosti. Ako želite biti što zdraviji, jasno. Ako ne, samo nastavite plastično i sa sto opravdanja koji nas drže na istom mjestu. Lakše je tako u svakom slučaju.