‘Ima neka tajna veza’. Napisali: Mozak, Srce i Vagus

Ne znam što me više oduševljava u protoku informacija kroz naše tijelo; to da su ‘informacije’ u tijelu, mozgu ustvari – električni signali, jer to je valuta, koju mozak prepoznaje; to što srce ima nevjerojatnu količinu neurona i svoju inteligenciju, ili da postoji neki super živac, koji je u stanju prevesti sve te informacije do mozga i opet istim putem vratiti informacije tijelu – ono što mozak ‘misli’ da treba napraviti.  

Najduži moždani živac u našem tijelu, Vagus (‘The Magnificent‘), spaja mozak i crijeva. Ako gledamo stvari plastično. A njegovi puteljci, ali bome i zadaća i odgovornost, koju imaju u našem tijelu je toliko, toliko puno više od toga. Vagus će podijeliti s mozgom sve do zadnjeg detalja; kako se naše tijelo osjeća, a pod time ne mislim samo na ‘glad’ ili ‘umor’ ili neku drugu ‘baznu/moram sad reagirati’ emociju. Na putu do mozga proći i kroz srce, koje sudjeluje u prijenosu informacija sa svim svojim neuronima. Veza svih veza!
Vagus je dobio ime prema latinskoj riječi –’lutajući’, a lutajući u našem tijelom među ostalim spaja mozak, srce, pluća, probavni sustav, jetru, slezenu i gušteraču. Ovdje je detaljniji prikaz kuda luta ovaj lutalica. On također kontrolira naše nesvjesne funkcije – disanje, probavu i kucanje srce. A ‘glavni’ je kada je u pitanju opuštanje, otpuštanje i hendlanje stresnih situacija. Dosta bitan opis posla.

Iako, sve što je u našem tijelu smješteno, tamo je s razlogom i jedino ako svi rade kak’ se spada, možemo pričati o dobrom stupnju well-beinga. No, Vagus bi lako mogao ući u top 3 glavna… hm, ‘tjelesno konceptualna programa’, koji utječu na izrazito visok stupanj well-beinga, a ključan je igrač u vezi ‘um-tijelo’. Dakle, njegovo stanje usko je povezano s našim emotivno / psihičko/ tjelesnim zdravstvenim stanjem.
Samo jedna mala digresija, zaljubljenost u Vagus nije došla na kolegiju ‘Anatomija’ u fazi mog ‘DIF-a’ (danas ‘KIF-a’), a iako sam polagala kolegije ‘Anatomije’ (i naravno, zaboravila sve s tim prolazima).. zaljubljenost u ovaj živac došla je s kim / čim… Netflixom i serijalom ‘Human: The World Within’, kroz epizodu o kome / čemu – srcu. Ah, ta moć odgovarajuće komunikacije svom targetu.

‘Veza između mozga i srca je kompleksna i nije jednostrana. Strukture u mozgu upravljaju srcem putem živčanih impulsa i hormona. A u mozgu se obrađuju misli i emocije. Iako se to nekad ne čini baš tako.’

‘Pulse’ – Human: The World Within

Zašto osjetimo paniku, strah ili neku drugu snažnu emociju u predjelu grudnog koša? Zašto osjećamo leptiriće ili gut feeling u trupu? Kad smo kod toga zašto ‘po život opasne’ emocije osjećamo u tim predjelima, ne u mozgu direktno, budući da će nam on dati uputu kako da se ponašamo, kojoj ćemo vjerovati kao da je ‘od boga’.
U seriji kad dođu do tog dijela, beznadni romantik u meni je pao u nesvijest od ideje da ako nešto osjećamo u srcu (a može mu se, jer ima svoje neurone) to znači da je srce zaduženo za komunikaciju emocija, možda kao i univerzalni zakon u tijelu, što bi falilo? Jel’ mi to razmišljamo srcem (zbog svih tih neurona)? Govori li srce mozgu kako da misli ili da se osjeća? Je li uopće na mozgu da interpretira kroz svoje logičke puteve osjećaje/impulse, koji dolaze iz smjera srca? I u kojim omjerima se to događa? Ta pitanja se danas postavljaju u akademskoj zajednici, koja (napokon) istražuje i prihvaća drugačiju viziju ljudskog tijela i onoga što može. (Lipton much?)
Svaki dan, srce i mozak komuniciraju nevjerojatan broj puta, a velika većina tih podataka ne dolazi iz mozga srcu, već obrnuto. I u pitanju su osjećaji. A jesu li osjećaji manje važni od misli? Ili su to dvije strane istog novčića, hm.

Pozitivne društvene interakcije aktiviraju živac Vagus u srcu, drugim riječima – naši odnosi oblikuju naš unutarnji svijet.

‘Pulse’ – Human: The World Within

‘Trećim’ (?) riječima – takva stimulacija Vagusa je dobra vježba za njega. To on voli. Time se ‘hrani’.
U mom mozgu, sa svim informacijama koje sam u njega potrpala, meni to znači samo jedno. Možda potpuno krivo, naravno, jer nisam znanstvenik iz područja neurologije, samo interpretator. ALI. Možda, ali sasvim možda je to dokaz ideji onih nekih drugih ljudi, da mozak ovdje nije taj koji uvijek zna BAŠ sve najbolje. Iako će po svojoj zadaći i modusu operandi, svaku informaciju ubrati, pa će se ‘upaliti’ i racio, a onda kreće proces rađanja misli iz pretinaca koji su trigani senzacijom / osjećajem / informacijom iz srca, koje će pak svakom od tih osjećaja davati opravdanje za postojanje. Skraćeno, osjećaj će se obraditi u mozgu – jer je to jedan od poslova mozga, a mi imamo na kraju misao / uputu prema kojoj ćemo se ponašati, a koja nam je lakša za probaviti od osjećaja. Jer su misli uvijek lakše od osjećaja. Pogotovo onih jakih. 
(Ovo me podsjeća na situacije u kojima roditelji s podsmijehom gledaju na prve ljubavi svojih malenih trogodišnjaka – uz pogled ‘što oni znaju što je zaljubljenost, mišeki’? Znaju, itekako znaju, bolje od nas odraslih sigurno!)

Ako se sjetimo Liptonovih rečenica kako se naši životi uglavnom potpuno oblikuju do sedme godine – sve kasnije što prođe i sleti na tu bazu pospremljenih informacija, samo nadograđuje učenje dok smo bili mali. AKO ne pazimo na situaciju, odnosno AKO ne živimo u sadašnjem trenutku u kojem možemo promatrati vlastite reakcije i misli koje su dovele do tih reakcija. Dakle, možemo se slobodno složiti s njim da sve upute mozga i racionalizacije osjećaja koji dolaze iz srca, a koji su povezani fizički –  Vagusom, ‘osjetilno’ – gut feelingom, daju rješenje i novu odluku o ponašanju iz jako uskog spektra informacija. Jako uskog spektra.

SINDROM SLOMLJENOG SRCA – TAKOTSUBO iliti KADA SRCE IZGLEDA KAO STARA JAPANSKA VAZA
Sad je možda dobar trenutak da osvijestimo tu jaku vezu, mozak-srce i što znači interpretacija informacija. Ljudi koji su prošli snažna emotivna sranja/stanja; poput smrti voljene osobe (ili kućnog ljubimca), prekid dugogodišnje veze ili nekog drugog snažnog emotivnog odnosa, stanje jakog šoka, mogu imati fizičke posljedice i na svom srcu, i to ne samo u obliku neke recke. Srce u tim slučajevima, jako oslabi, a ako je emotivno sranje/stanje baš snažno, srce može promijeniti oblik. Dakle, neki jaki emotivni stres (što opet ovisi o nama od čega smo, kakvi smo i kako snažno doživljavamo podražaje iz okoline, koliko smo osjetljivi) čovjeku može deformirati srce.
I’m loving it.
Ne zato jer sam si svoje, sigurna sam, deformirala više puta i vraćala na originalan oblik stoijednom metodom (‘metoda’ zvuči tako profesionalno), pa sam možda danas već i kategorija – mazohist, već zato jer je to odličan dokaz o utjecaju emocija na rad naših organa. Pogotovo ako se sjetimo da mudri, stari Kinezi su svakom organu davali emociju kojom se ‘bavi’.
Emotivni stres može jako oštetiti srce i povećati rizik od srčanih bolesti. A doktori i znanstvenici, nagađaju da kada se dogodi traumatična situacija, ovisno o stupnju percipiranja iste (predavanja osjećajima), informacije (emocije) koje dođu do mozga su toliko snažne da mozak daje uputu ispuštanja velike doze adrenalina (hormon adrenalin jedan je od glavnih komunikatora između mozga i srca), koji onda preplavi srce… odnosno, bolji izraz – on toliko šokira stanice da one oslabe. A onda srce promijeni oblik – i izgleda kao stara japanska vaza kojom love hobotnice. Eto. To si napravimo. Od prekrasnog srca mi napravimo neku staru vazu.  
Doktorski naziv za ovu situaciju je kardiomiopatija izazvana stresom. Napominju doktori, da nije deformacija srca, rezervirana samo za ljubavne nedaće i nesretne priče, svaka osoba koja je pogođena snažnom i naglom promjenom, koja zahtjeva brzu emocionalnu prilagodbu može oboljeti od stresne kardiomiopatije.
(Je li to sve ima veze s onom scenom u Notebooku, kada se oni prešutno ‘dogovore’ da će umrijeti zajedno? Oh, srce moje, miruj.)    

Također, navode da je u pitanju i jačina živčanih stanica, odnosno kako reagiraju na takav stres… tko zna koji su sve ovdje medicinski preduvjeti uključeni, nisam doktor, pa ne ulazimo u te detalje.  
Za razliku od srčanog udara, kada stanice odumru, u ovom slučaju radi se o snažnom šoku, a ne smrti stanice, pa je i čitava situacija reverzibilna. Kad nam se emocionalno stanje vrati u ‘normalu’, srce može slijediti to stanje, pa se i ono oporavlja. FIZIČKI!  W.o.w.

PAZIMO NA VAGUS
Računam, kao i sa svime što čini ‘the život’, baš kao i sa svime što se nalazi u našem tijelu, ako pazimo i mazimo svaki dio njega, uzimamo u obzir – i to svaki dan da je sve u njemu tamo jer treba biti… Da to isto tijelo jako jasno komunicira s nama ono što trebamo čuti. No, da bi ga čuli, moramo utišati misli u glavi i racionalizaciju važnih impulsa, koje trebamo prepoznati. Lako za reći, znam. I ne kažem da moramo isključiti mozak i ponašati se impulzivno kao životinje ili naši preci u pećinama. Ali da sve informacije / impulsi koji dolaze u mozak nešto ipak znače. Ponovit ću tisućiti put, takvu jaku asistenciju, u mogućnosti prepoznavanja impulsa, daje nam meditacija, odnosno mindfulness, odnosno svjesno disanje. A imate pravo pogađati samo jednom što  među ostalim stimulira Vagus? #svjesnodisanje

Ako ste u nekoj stresnoj situaciji i ako se pitate – Kako da odgovorim na ovu situaciju? Kako? Kako?
Ako svjesno usporite svoje disanje, ma samo i na minutu, na nekoliko sekundi, možete se staviti u mirnije stanje, kako bi mogli bolje komunicirati (uglavnom, sami sa sobom).

Lucy J. Norcliffe-Kaufmann, PhD- NYU Langone Health (Dept. Neurology)

Vagusom će proteći brdo informacija u danu i nije baš na nama da svaku osjetimo nekako jer bi vjerojatno imali živčani slom u drugoj minuti dana. Ali, Vagusom će teći toliko važne informacije za našu dobrobit, odnosno well-being da bi bilo ‘zgodno’ postati svjestan važnosti zdravlja i ovog mini-sustava ili ako je lakše za shvatiti – mreže kablova, koji umrežavaju moćne kompjutere sa centralnim serverom. Ne želimo da su kablovi istrošeni, umočeni u neku vodu, u prašini, napola poderani – doći će do kratkog spoja i onda…?

Osim meditacije i svjesnog disanja, Vagus jako voli smijeh, i to onaj pravi smijeh koji uključuje i ‘ha, ha, ha’ iz trbuha. Voli kada pjevate/pjevušite jer su mu ‘mrežni kablovi’ spojeni i na mišiće u grlu među ostalim. Voli i kada bi recimo grgljali vodu, ali snažno, ne kao kad perete zube. Poanta je da se grgljanjem aktiviraju mišići u stražnjem dijelu grla, jer onda oni stimuliraju Vagus. Također, hladna voda ili hladnoća aktiviraju parasimpatički živčani sustav! Wim Hof somebody? Masaže, refleksologija, tjelesna aktivnost… sve to voli naš Vagus.
PS. Ako je nekome do kupanja u hladnoj vodi, Marta i Hrvoje imaju za vikend svoj 69 Retreat, na kojem bi mogli malo njegovati i svoj Vagus i svoj mozak, a pogotovo svoje srce.
 

‘Vagus je dosad, uglavnom bio opisivan kao ključni faktor u ‘um-tijelo’ konekciji, zbog uloge medijatora u komunikaciji misli i osjećaja, a ja sam u iskušenju da ga počnem smatrati, nešto kao fizička manifestacija duše. Također, kada ljudi kada kažu ‘vjeruj svojoj intuiciji’, ustvari misle na – vjeruj svom Vagusu!’

Edith Zimmerman