‘Mir, nježnost i meditativna atmosfera inspiriraju me na stvaranje’ – Intervju Madhavi Cvitković

Madhavi Cvitković vege chefica, već je osmislila puno recepata za Gosimple ljude, jer ako nešto voli je osmišljavanje što zdravijih obroka, koji tijelu daju ono što obrok treba dati. Danas pričamo s Mad o svemu što ju je oblikovalo u osobu kakva je danas. Izvolite jedan feel good intervju s posebnom mladom damom!   

---

Bude ti baš milo upoznati jednu cheficu u samom startu njezine ozbiljnije kulinarske avanture; iz sebičnih razloga, jer voli kuhati puno, a još više hraniti one koje voli… ali i iz onih drugih razloga; gledati neko biće koje polako i sigurno korača svojim putem dok osjeća samo ljubav prema tome što radi, a svaku prepreku vidi kao izazov koji će joj pomoći da bude još malo mudrija… sutra.
U takvim okolnostima, kad si svjedok tuđem procesu, kada lakše vidiš širu sliku od onoga koji ju živi, gledaš kako nastaje ta stvaralačka, kreativna energija, u punom cvatu. Jednom kada je osjetila što je to što ona želi stvarati, Mad je širom otvorila oči, krenula skupljati iskustva, a danas, kada čitav svijet mijenja percepciju prema hrani, njezini skillsi jako su tražena ‘roba’.
Ozbiljno se divim kreativcima koji porihtaju život tako da žive svoju kreativnost svaku sekundu, svakog sata u danu, jer je za to potrebno strahovito puno discipline i razbijanja, pardon, širenja komfora. Pa bili oni na početku svojih puteva, u srednjim godinama, oni najstariji…
Mad ima tek i samo 32… veselim se raditi experience intervju s njom za 10 godina.   

Fotografije: Martina Kenji i Dražen Pajtlar

Sve ‘nosimo’ od doma, kako je tvoje odrastanje izgledalo? Tvoji roditelji su imali oduvijek drugačiji pristup svojoj djeci, gledano kroz odgoj i ljubav, koja je u vašoj kući bila broj jedan pravilo? Otud i ljubav prema vege prehrani je li tako?
Odrasla sam u velikoj, šarenoj obitelji,  punoj kreativaca, ljubavi i prefine hrane. Moji roditelji su se uvijek trudili da moje dvije seke, brat i ja jedemo zdravo – jako su pazili što, kako i kada konzumiramo. Nismo jeli ribu, meso i jaja, a u našoj kući nikada nije bilo čokolada, bombona, gaziranih sokova, prerađene kupljene hrane. Hrana koju smo jeli bila je šarena, raznolika, puna raznih tekstura, predivnih mirisa, okusa… Doma smo se hranili po principima Ayurvede, nekada makrobiotike, što je za mene i danas najbolja i najfinija hrana. Ona koja hrani moje tijelo i podupire ga.

Moji roditelji su se kao tinejdžeri odlučili posvetiti duhovnom životu, drugačijem od onoga kojeg poznajemo ovdje u Hrvatskoj. Priključili su se Hare Krishna pokretu i tu je počela naša života avantura. Uvijek su se trudili prenijeti i podijeliti s drugima svu ljubav i znanje koje su dobivali u svojoj duhovnoj praksi, na sve su to gledali kao na službu ‘bogu’. Prije 35 godina su prvi otvorili dućan zdrave hrane, na Dolcu. Nakon toga pekaru sa zdravim kruhovima i najfinijim sendvičima, kojih se ljudi i danas sjećaju, a potom su otvorili i indijski restoran koji je tada, prije 25 godina bio smješten u Teslinoj ulici… I za čudo bio otvoren 3 godine.

Od malih nogu gledala sam i učila od najboljih u tom svijetu. Koliko je bitno biti povezan i u skladu s prirodom, univerzumom, kako naša majčica Zemlja uvijek ima sve što nam treba za fizičko, mentalno i duhovno zdravlje. Hrana koju nam Zemlja daje, je tu da nas nahrani na svim razinama, jer hranu ne jedemo samo ustima… ona je energija koja ispunjava cijelo naše biće.

Jedna od stvari koja je definitivno definirala moj pogled na život, koja me poprilično oblikovala je bilo i pohađanje osnovne Waldorfske škole u Zagrebu. Neizmjerno sam i dan danas zahvalna roditeljima što su nam dali tu predivnu priliku da budemo dio tog čudesnog svijeta koji poštuje pojedinca, uči nas o skladu ljudskog bića s prirodom, inspirira i podupire svako dijete da kreira svijet u skladu sa svojim osjećajima, pogledom i potrebama.

Kad si ‘odlučila’ da želiš biti chefica? Je li te privlačio taj svijet oduvijek ili… što je pokrenulo taj proces?
Kada sam imala 21 godinu, dijagnosticirana mi je Chronova bolest (kronična upala crijeva), koja mi je došla kao alarm da sam se previše udaljila od sebe i onoga što je zaista dobro za mene te sam uz pomoć svoje obitelji, ponajviše mame, uz Ayurvedu, meditacije, tehnike disanja i razna čišćenja, uspjela nadići tu bolest.

U tom čitavom procesu sam shvatila koliko je bitno da se brinemo za svoje zdravlje sa svih aspekata postojanja, ne samo fizičkog. Ja sam se oduvijek zdravo hranila, da je samo to u pitanju, ne bi mi nastradala crijeva.

U bolnici su mi tada rekli da se od te bolesti uglavnom umire i da ju nitko do sada nije prebolio. Ja sam se dobro nasmijala, vjerujući u  inteligenciju svojeg tijela i kroz godinu dana bila sam kao nova. Chronova bolest nije se nikada vratila i ja sam neizmjerno zahvalna na tom iskustvu jer me podsjetilo da se trebam vratiti k sebi kako bi bila zdrava u svakom smislu te riječi, a svi izazovi s kojima sam se susrela u toj životnoj situaciji su me potaknuli da se počnem profesionalno baviti kuhanjem zdrave, fine hrane.

Kreativno izražavanje uvijek je bilo veliki dio mene te kada sam se vratila iz Ljubljane gdje sam dvije godine studirala biologiju, mama mi je rekla da moram naći neki posao. Mlađa sestra i ja snašle smo se i krenule kuhati catering za pacijente jedne ayurvedske klinike i tako je krenula moja kulinarska pustolovina.
Moje prvo zaposlenje u kuhinji kao pomoćni kuhar bilo je na festivalima po hrvatskoj obali tijekom ljetne sezone. Tu sam upoznala predivne ljude i osvijestila koliko zaista volim i želim to raditi. Također u tom periodu sam počela osjećati svoj potencijal što me samo još više inspiriralo da se bez obzira što nema završenu kuharsku školu ili fakultet, samo bacim u taj svijet i bila sam sigurna da će mi se vrata otvarati.

I odonda su se vrata samo otvarala… Vjerujem da je svako novo mjesto bilo nemjerljivo u pogledu iskustva? Gdje si sve učila?
Nakon ljetne prakse, zaposlila sam se u veganskom restoranu ‘Nishta’, kao pomoćni kuhar i tu sam naučila jako puno o radu u restoranskoj kuhinji, pripremi, kreiranju recepata, serviranju hrane…
‘Juice Box’ je bio moja sljedeća meta. Predivan vlasnik Ivo i ja odmah smo kliknuli i rekao je me postavlja za glavnu kuharicu vegetarijanskog i veganskog dijela kuhinje. Bila sam veoma iznenađena tom divnom gestom povjerenja i prilikom koju sam dobila da dijelim svoje znanje, kreativnost i ljubav prema hrani. Tu sam zaista puno narasla i kao osoba i kao Chefica. Nakon toga se u Zagrebu otvorila ‘New Earth Ayurvedska klinika’, a ja nisam ni trepnula i već sam bila tamo sva puna entuzijazma moleći ih za priliku da dođem učiti kuhati ayurvedsku, terapeutsku prehranu. Kuhanje za klijente klinike, u toj mirnoj atmosferi gdje se zaista možeš  fokusrati i postaviti namjeru na hranu, koju pripremamo kao lijek za ljude, koja je također neizmjerno fina, nježna, lagana.

Tu sam shvatila da je to jedan od jako bitnih segmenata koje želim implementirati u svojoj kulinarskoj karijeri. Mir, nježnost i meditativna atmosfera, inspiriraju me na napredak i stvaranje.

2017. godine odlučila sam da želim pokrenuti svoj mali catering. Moja partnerica Martina i ja krenule smo zajedno u tu avanturu. Super nam je krenulo, jako smo bile sretne u tom procesu stvaranja; jako smo pazile na podrijetlo namirnica koje smo koristile, pažljivo smo birale OPG-ove s kojima smo surađivale, dobro nam je krenulo, brzo smo stvorile odanu bazu klijenata. No, životne okolnosti su se u jednom trenutku jako zaokrenule pa smo se morale fokusirati na druge životne teme. Krajem idućeg ljeta dobila sam poziv da dođem kuhati u Bol na Braču za Biomaniu. Dala sam svu svoju ljubav, znanje i iskustvo u taj projekt, a rezultati u bili fantastični.
No ipak, jedno od najljepših iskustva u mom životu je kuhanje u Istri, na ayurvedskom detoxu za klijente s raznim zdravstvenim tegobama. Taj aranžman organiziraju Branko Marković i Nebojša Rađenović, ayurvedski doktori, koji s neizmjernom ljubavlju i pažnjom svaki svoj trenutak posvećuju svojim pacijentima. Njihov program održava se 2 puta godišnje, u proljeće i jesen, a ljudi koji tamo dođu prolaze kroz razne individualne tretmane, jedu laganu, nutritivnu i finu hranu, vježbaju yogu, šeću, druže se… sve je kreirano kako bi svaka osoba prošla kroz čišćenje na fizičkoj i mentalnoj razini. Kod njih kuham već 4 godine i na svaki njihov poziv ja hvatam priliku da sudjelujem u nečemu što je za mene način na koji ja želim raditi i živjeti.

Tvoj signature dish za Biomaniju – wok s povrćem i umakom od sezama je sigurno najukusniji wok kojeg sam ikad jela… Kako ide proces jednog chefa kada osmišljava nova jela? Kakva inspiracija je u pitanju? Gdje ti nalaziš svoju inspiraciju?
Moj proces kreiranja jela nosi me u razna sjećanja, svjetove i svemire moje mašte. Iznimno mi je bitno da je tanjur šaren, da su namirnice sezonske i svježe, da se slažu jedna s drugom kao kombinacija okusa, boja, tekstura, te kako ih naše tijelo probavlja i asimilira nutrijente s obzirom na našu individualnu konstituciju tijela.
Obožavam taj proces stvaranja jela jer me spaja s mojim roditeljima i obitelji, sa svime što sam do sada naučila, s ljudima od kojih sam učila, mjesta na kojima sam bila… spaja me sa životom koji sada vodim i iskustvima i znanju koje svaki dan stječem. Sve je to jedan veliki miks nekog mog svijeta, mašte i ljubavi, kojeg prenosim kao kanal kroz svoje srce i ruke te stavljam ljudima na tanjure.

Što radiš danas?
Danas nakon svih tih iskustava imam još veću želju za ostvarivanjem svojih planova i ideja, to su zabavni procesi i jako me vesele. Želim predstavljati taj način života gdje smo povezani s prirodom, našom hranom, ljudima i u kojem podržavamo, održavamo i  dijelimo znanje na svim aspektima i razinama života. Tu održivost i balanas s prirodom i okolinom koja je tu oduvijek i u našoj prirodi.

Osvjiestiti ljude koliko je danas važno znati što jedemo, od kuda naša hrana dolazi, na koji način ju pripremiti da hrani naše tijelo, um i duh a da sve to bude održivo i za dobrobit nas i naše planete.

Trenutno radim na više projekata i kuham za privatne proslave, događaje, večere, na ayurvedskim i yoga retreatima, radim privatne radionice kuhanja, pišem recepte za restorane, hotele…  krenula sam i u onaj drugi dio posla od kojeg sam dosta zazirala – u društvene mreže i fotografiranje mojih jela, radim na dosta malih projektića s restoranom Chandra u Karlovcu, pripremam se izbaciti na police dućana neke svoje proizvode, puno toga želim!

Danas se sve više i više ljudi okreće veganstvu ili vegetarijanstvu. Koja je točno razlika između ovih pojmova? Kako savjetovati ljude ako se odluče da je sad trenutak da se odluče na takvu prehranu, što im je činiti? Kako da što lakše zamijene sve sastojke svoje kuhinje, a da ne gube na proteinu na primjer? Dosta mojih muških prijatelja bi možda i prešlo na full vege, ali ne žele ostati bez svojih mišića…
Ja sam odrasla ne jedući ribu, meso i jaja i za mene je to pojam vegetarijanstva. Kažu da vegetarijanci jedu i ribu i jaja ali meso ne. Po meni to nema smisla. Moja prehrana sadrži med i mlijeko i po tome se razlikuje od veganske. A vegani, oni ne jedu ništa što je životinjskog podrijetla pa ni mliječne proizvode ni med.
Ljudima koji pokušavaju i žele prijeći na drugu vrstu prehrane preporučila bi da to naprave postupno. Trebamo osjetiti i pratiti svoje tijelo kako bi osvijestili u kojem trenutku nam nešto treba ili ne treba. Smanjiti unos onoga što više ne želimo jesti na pola i unositi u svakodnevni meni nove namirnice. Po puno novih znanstvenih studija, naše tijelo puno lakše probavlja i bolje asimilira nutrijente biljnih proteina od mesnih te ga u nekim namirnicama ima čak i više nego u ribi, mesu ili jajima. Sve grahorice, mahunarke, pa čak i povrće poput prokulica, šparoga, avokada, brokule, špinata, imaju u sebi i više nego dovoljno proteina da nahrane naše tijelo. Savršeni tanjur za jednog vegana u sebi sadrži ¼ proteina, ¼ ugljikohidrata te ½ tanjura raznovrsnog povrća.

Živiš u jednoj, divnoj i skladnoj simbiozi duhovnog i fizičkog. Koja je tvoja dnevna rutina brige o tebi? Što ti je postalo važno kroz godine? Bez čega ne možeš?
Prva stvar koju ujutro napravim kada se ustanem je da zahvalam univerzumu i stvoritelju na izlasku sunca. Trenutno živim u jednom super stanu na divnom mjestu s pogledom na šumu na istok. Sunce me svako jutro probudi i kada ga vidim ne mogu se ne zahvaliti. Onda slijede razne tehnike disanja i pozdrav suncu te svakih nekoliko dana padne i neka meditacija.

Osjećam kako mi ove prakse pa i razne druge koje istražujem i prakticiram, neizmjerno pomažu u mom svakodnevnom životu i jako se odražavaju na mene u svakom aspektu života.

Mislim da je bitno imati balans između materijalnog i duhovnog svijeta u sebi, a do toga dolazimo praksom i treningom koja traje cijeli život kao i za bilo što drugo što nas u životu zanima. Hvala bogu (ili kome god želite zahvaliti) da imamo cijeli život za igranje, istraživanje i balansiranje prvo nas samih iznutra a onda i percepcije svijeta oko nas.

Za kraj – može top 3 namirnice s kojima najviše voliš raditi i zašto?
Ajme to je teško pitanje. Prije svega najviše volim začine. Na primjer; korijander, kardamom, gorušica, lovorov list, ružmarin, bosiljak… oni daju okus, miris i ljekovita svojstva našoj hrani i bez njih ne mogu zamisliti nijedno jelo.

Mung dhal. Iliti oljušteni, očišćeni mungo grah. To je namirnica koja u sebi sadrži najviše proteina i najlakša je za probavu. Može se kuhati kao indijsko jelo s indijskim kombinacijama začina ili kao neko naše varivo, sa začinima iz našeg podneblja. To jelo podsjeća me na moje djetinjstvo i to je moj comfort food. Kada jedem dhal osjećam se kao da sam na mekanom rozom oblaku koji mazi moj probavni sustav i cijelo biće.
A treća… pa jako volim zelenu hranu, pa neka na trećem mjestu bude ‘sve zeleno’;  kelj, šparoge, brokulu, blitvu, mahune, salatu, na sve načine –  sokići, na pari, u rižotu, kao savijače, u salatama, varivima…