Meditacija- usudite se biti bez misli (ako možete)!

Nazvao me prijatelj neki dan i kaže – ‘E, pročitao sam onaj tvoj neki tekst, ja bi isto počeo meditirati… – a kak’ se to radi?‘
Objasnila sam mu svoju neku metodu, on je (naravno) bio skeptičan prema činjenici da je to teško, ali smo se čuli sutra, kada sam ga nazvala da mi kaže kako mu je bilo; ‘Pa nisam imao pojma koliko je teško zaustaviti misli!‘

SAMO DIŠI, SAMO BUDI TU I SADA…
Čarobna riječ – meditacija! Nije slučajno i nije trend da se o meditaciji počinje sve više i više… i još malo više govoriti kao o čistom benefitu za naš um i tijelo. Zašto? Ima već dosta godina da su znanstvenici upleli svoje prste i znatiželjne umove u istraživanje i povezali dva i dva, no porastom tenzije potrošačkog i kapitalističkog društva, sve se više počelo koketirati s njome kao djelotvornim alatom za spašavanje zdravog razuma.

Dobrobiti meditacije objavljeni su u nizu studija, a moje najdraže i prvo koje me uhvatilo u mrežu ovog svega je sada već davno istraživanje s budističkim svećenicima, koje je provodio dr. Josipovic, s NYU. Ideja da uopće postoji ta neka aktivnost mozga kada nismo u miru ili fokusirani, odnosno kada razmišljamo o sebi i svojim emocijama, koja je vidno mjerljiva, bila mi je fascinantna.

Drugi korak koji me gurnuo u isprobavanje, bila je jedna self-help knjiga, koju ti uvali prijateljica, koja je upravo prošla nekakvo životno rasulo. Jasno, u takvim situacijama, ako je samo prva stranica dobro napisana, možda postoji šansa i da ju pročitamo. U ovom slučaju, ja sam zagrizla, jer ju je napisao dugogodišnji televizijski novinar. Knjiga simplificiranog naziva ‘10% sretniji’ uzela me iz prostog razloga jer sam otišla na Youtube i pogledala opisan breakdown sistema – u live verziji.
Njegov pristup meditaciji bio je prvenstveno novinarski i štreberski, iznio je sve što je naučio te tek onda opisao borbu s mislima. Kada sam došla do dijela gdje se inati svojim mislima, jer će ih ukrotiti, bila sam all in. Razmišljala sam samo – ako je taj lik uspio TO savladati, nakon takvog raspada u live emisiji, pa uspjet ću i ja biti bez misli kad-tad.

MINDFULNESS – ŠTO JE TO I KAKO DO TOGA DOĆI?
I samo zbog interesa znanstvenika i nekih drugih ‘Dan Harrisa’ diljem svijeta, meditacija je danas u sve većem fokusu, a svakim danom se povećava broj ljudi koji počinju koketirati s idejom da postoji način kako da smire svoj um od siline problema i pritisaka kojima su svakodnevno izloženi na puno fronta. No, kako i zašto je tako teško sjesti u miru sam sa sobom, disati i o ničemu ne misliti? Odgovor se nalazi u spomenutom istraživanju s budističkim svećenicima (i nizom drugih) – naš um nikada ne miruje. I kada mi mirujemo, kada mislimo da baš ništa na ovom svijetu sada ne moramo, naš um ‘mora’. Pa ako ništa drugo bavit će se nama i našim osjećajima. (Default Mode Network)

Mindfulness je stanje u kojem postajemo svjesni svojih misli koje nam jurcaju kroz glavu, stanje u kojem osjećamo osjećaj bez da ga pokušavamo promijeniti ili se boriti s njime odnosno protiv njega.

No, iako je to poprilično jednostavan koncept, nije toliko jednostavno sjesti u miru i ne misliti o ničemu. (Jeste li probali? Sada? Probajte zažmiriti, udahnite par dubokih iz trbuha, i nastavite normalni ritam disanja… koja je vaša prva misao koja se pojavljuje u trenutku opuštanja? Možete li ju samo osvijestiti i pustiti da prođe, bez da se bavite njome? Možete li to napraviti sa svakom idućom?)

Mindfulness osim što zahtjeva koncentraciju, fokus i pažnju, možda još i više zahtjeva prihvaćanje. Svjesno prihvaćanje sadašnjeg trenutka kakav jest.
To je onaj trenutak kada se pojavljuju teške misli i emocije, a mi se njima ne prepuštamo (dakle, ne dopuštamo da nas emocije savladavaju nad teškim mislima) nego ih postajemo svjesni i puštamo da prođu. Osobe koje pate od anksioznosti mogu meditaciju i vježbanje svjesnosti doživjeti izuzetno teškim, upravo zbog navale jako teških emocija, ali trik je upravo u našem prepoznavanju i detektiranju misli.

Upitala sam i dvije zaljubljenice u disanje, mir i duhovnost kako se one hrvaju s mislima i kako nalaze svoj mir kroz meditaciju; poduzetnicu Dunju Tadić i fotografkinju Martinu Kenji;

DUNJA TADIĆ
‘Počela sam meditirati svakodnevno prije godinu i pol dana. Do tada sam samo slušala i čitala o meditaciji – bilo mi je jako zanimljiva ideja da se um može smiriti i da je moguće biti u stanju ‘bez misli’. Na početku mi je bilo jako izazovno, nisam nikako uspijevala biti ‘bez misli’ – to je bila borba, a onda mi je netko objasnio da nije ni moguće biti potpuno bez misli, ali da je moguće ne slijediti misli – to je bio moj ‘aha’ moment. Shvatila sam da je jako važno osvijestiti misao koja se pojavi u glavi, i jednostavno odbiti ju slijediti i uplesti se u nova razmišljanja. Puno je lakše meditirati sada, a nekada čak i na kratko, nakon godinu i pol dana vježbanja mogu biti u stanju bez ijedne misli – to je divan osjećaj – dovesti um u stanje mirovanja. Za meditaciju je potrebna vježba i disciplina, vježbam svaku večer prije spavanja – a taj potez mi je zamijenio moje tablete za spavanje, koje sam koristila godinama. Često i tijekom dana uradim neku energetsku meditaciju od 10 minuta, pogotovo ako imam jako težak i stresan dan, jednostavno se moram isključiti na 10 minuta. I svaki put upali! Osjećam se bolje, fokusiranija sam i s novom energijom krećem u rješavanje zadataka.’

MARTINA KENJI
‘Meni je najlakše uopće ne razmišljati o meditaciji unaprijed, nego samo sjesti u udoban položaj na 20 minuta, namjestim alarm, naslonim leđa uza zid, da su što ravnija i krećem se opuštati. Svjesno prelazim mislima po cijelom tijelu, promatram što je opušteno što nije, a kada misli krenu, osvijestim ih, pustim dalje i ponovo vratim svijest na svoje tijelo. Neki put brojim disanje, idem polako do broja 8 i nazad – disanje je moćan alat za odvlačenje pažnje s uma.
Čak i ako se možda taj dan ni ne mogu odvojiti od misli, nema veze, osjećam se bolje jer sam sjedila u miru i opuštala svoje tijelo. Poanta je da se ne bježi od misli, nego samo pokušamo prebaciti fokus na nešto drugo; disanje, brojanje, opuštanje mišića i tijela… misli će s vremenom sve manje dolaziti, one nikada neće nestati, no prostor između misli će se vježbanjem puno lakše proširiti, pa će trenuci stanja bez misli biti sve duži. No, bez vježbanja ništa! Moja rutina su meditacije ujutro i navečer.’

Probajte. Sad. Ne. Misliti. (Barem 5 minuta)… kako ide?