Zbogom instagramski lajkovi – dobro nam došla pameti

Kad bi bar bilo tako jednostavno. No, nešto se na sitno kuha, na polju lajkova, jeste primijetili? Instagram trenutno testira tržišta, u kojima korisnici nemaju mogućnost lajkanja fotografija, a sve je zamagljeno pojmovima ‘well-being‘ i ‘mental health‘. Što je parcijalno istina. Manjak lajkova = više unutarnjeg mira i sreće.
Znate li uopće da ste cijelo vrijeme pod manipulacijom ‘attention managera‘? Nikad čuli, je li tako.

Instagramu se izgleda dogodio mali backfire; brendovi redom podmićuju poklonima i parama Influencere i sve koji se tako osjećaju, zaboravljajući pritom planirati i plaćati svoje kampanje samom Instagramu – jer je prvo puno, puno, puno jeftinija opcija.
Kako bi smanjili utjecaj Influencera (uloge koje su stvorile društvene mreže), ukinut će lajkove (valutu uloga koje su stvorili) i vratiti sebi tuđe budgete. (A možda i spase neku sirotu dušu zapelu na brojanju lajkova.)
Što god bio razlog, postoji realni benefit ovog poteza. Onaj jedan podsvjesni dio nas, koji nas tjera da prvo što radimo ujutro, palimo društvene mreže – odahnut će malo, ipak. Iako je glavna želja uglavnom svima ista – kako dobiti još više instagramskih lajkova, ideja da ujutro nećete znati koliko ste društvenih poena zaradili dok ste spavali, smirit će jedan maleni dio vas, kojeg je lajk kvalitetno izmanipulirao (promijenio vaše životne navike i ideje o življenju života) posljednjih par godina.

POČINJETE LI SVOJE JUTRO SCROLLANJEM?
I to onim automatiziranim, dok još niste oči otvorili pošteno? Priznajte. Nitko vas ne vidi dok ovo čitate, samo priznajte. Ako je odgovor ‘da’, znajte da ste se odmah ujutro, kada ste najsvježiji i puni energije (ovo je dosta upitno ako ste pod mega stresom), sebi i svom mozgu poklonili nevjerojatnu količinu informacija koju vaš mozak nije ustvari uopće trebao. U velikom istraživanju koje je provedeno (digitalno davne) 2017. godine, istraživači su nam jasno pokazali kako je od svih mreža, koje svako malo škicamo preko aplikacija, ona isprepletena pod imenom Instagram, najgora za mentalni dio našeg zdravlja.

‘Društvene mreže izazivaju veću ovisnost od cigareta i alkohola, a u ovoj fazi (2017! op.a.), one su toliko usko isprepletene s mladim ljudima i djecom da je nemoguće ignorirati činjenicu što ‘to sve’ radi
mentalnom zdravlju mladih i djece.’

Shirley Cramer, CBE, Chief Executive, RSPH

No, problem sa svime što pročitamo, a ovog je tipa – upozorenja, mi jednostavno pospremimo u ladicu ‘check‘, i teško da se više bavimo tim problemom, ta se upozorenja ne tiču nas, zar ne?

Vi ste si racionalno nekad prije, a možda tek i sada, objasnili da su Instagram ili Facebook, mjesto zabave, koji ne utječe na vas tako kako ostali misle ili pišu. Vi samo scrollate dok ubijate vrijeme, sudjelujete u ‘igri’ iz svojih legitimnih razloga… pa znate što je to, gledali ste u svaki update aplikacije koji se dogodio, možda imate i pažljivu strategiju rasporeda dizanja objava, koje vrste objava… kvragu pa i stariji smo od aplikacije!
Sve je pod kon-tro-lom. To je mjesto zabave i samopromocije, i vi to znate. No, istina je da je rečenica ‘Instagram je loš za naše samopouzdanje’ jedna obična varka od rečenice. Ta nevidljiva, neprimjetna zamka jezika, podsvjesnog i svjesnog uma. Zašto? Zato jer je vama to racionalno potpuno jasno – da bi Instagram mogao biti loš za samopouzdanje, ali ne sigurno ono naše. To vrijedi za druge. Možda djecu, ali ni to nećemo previše analizirati, jer možda smo roditelji, a ta analiza onda vuče za sobom čitav set preispitivanja, discipline i ostalih mrskih aktivnosti za koje nemamo vremena.
Gdje se tu onda podsvjesno igra sa svjesnim?
Realno, mi se ne uspoređujemo s nekom ‘damom’, koja ispada jednom, drsko neznalački prefotošopiranom nogom iz nekakvih vrata, ljutitog izraza lica, ili gledajući u pod/sa strane/u zrak, dok od fil(t)era više ne vidiš original ni u tragovima.
Pa nismo glupi valjda da nam ta slika nije jasna u samoj postavci i tko ju je okinuo, ergo dakle – ta osoba nema šanse da djeluje na naše samopouzdanje. To vrijedi za one druge ljude. Guess again.

Je li to jedina slika koju vidite na svom feedu? Koliko je na primjer, samo takvih žena pregledano u jednom scrollu, kakva su im lica, što gledate, što piše na brzinski pregledanim hashtagovima… Prisjetimo se…

… mozak upija svaki najmanji detalj, koji vi ne stignete svjesno ni pokušati registrirati. Kakve ste sve ideje i dojmove o životu dobili na podsvjesnom nivou samo iz jednog scrolla?

I gdje ste tu vi?

Stavljanje sreće u te ruke (validacija okoline), u ovom kontekstu, opasna je igra, koje nismo uopće svjesni. Mi mislimo da naša sreća ne ovisi o lajkovima ispod naših slika, jer smo iznad toga i to ne utječe na nas. No, društvene mreže su toliko beyond naše percepcije kako je to mjesto zabave i igre, da je to malo i zastrašujuće. Nažalost, nitko nam to nije mogao ubaciti u glavu dok smo bili u službenim fazama učenja, kasnije je krenuo posao, kuća, posao, putem se pojavio Facebook i Instagram i ostali, i to je to. On je ukompniran u naš život, a napravljen tako da izaziva ovisnost ako se ne koristi promišljeno – dakle, ne kada nam je dosadno i ne znamo što bi s rukama ili mislima.

Nedobog staviti u ovo sve i djecu, koja uče od starijih ponašanjem, ne riječima. Na čemu oni grade svoje vrijednosti ako im se ne ukaže na isto? Nemojte misliti da maleno djetešce ne vidi koliko vremena provodite na telefonu, a ako ga slikate npr, iznova i iznova, a onda mu pokazujete sliku (iskreno se nadam da ne pokazujete sliku na Instagramu i koliko ima motiva srca ispod), što mislite – što dijete misli da je poželjno ponašanje? Ako su mama i tata tako sretni i isijavaju pozitivu dok imaju tu spravčicu u rukama, to je jako dobra situacija, koju će dijete, ga-ran-ti-ram, vrlo skoro kopirati.

Ovdje se također nalazi par kvalitetnih razloga zbog kojih vas Instagram čini duboko nesretnima, koje je u svojoj knjizi ‘When Likes Aren’t Enough’ detaljnije opisao dr. Tim Bono. Među ostalim zanimljivostima o kojima niste razmišljali je i na primjer činjenica da ovisnost o čitavom procesu scrollanja, lajkanja i nelajkanja čini i faktor nesigurnosti. I to onaj u kojem vi ustvari ne znate da li će vas iduća slika oduševiti ili razočarati, i uvijek idete po još. Nešto kao kockarnice, navodi autor.

JOŠ SAMO OVO, DOSTA JE ZANIMLJIVO
Da vas pitam, a koliko puta ste se dosad susreli s izrazom ‘attention engineer‘?Ili ‘kako društvene mreže upravljaju vašom pažnjom’.
Ponovo.
‘Kako društvene mreže upravljaju… VAŠOM… pažnjom.’ Nije li vaša pažnja nešto što bi trebalo biti pod vašom kontrolom, a ne tuđim? Nemamo pojma ni da se to događa, niti da to postoji, a pogotovo da smo miševi koji igraju kolo koje drugi vode.

O svemu je progovorio Chamath Palihapitiya, (ex Facebook VP User Growth sektora) u par navrata, nakon što je otišao iz kompanije, ne zaboravljajući istaknuti u svakom nastupu koliko mu je žao što je sudjelovao u tom procesu poslovanja kompanije s obzirom na posljedice u ljudskom ponašanju, koje gleda danas, a kojima je nesumnjivo kumovala sama pojava Facebooka;
‘Ovisni ciklusi koje društvene mreže stvaraju, mijenjaju našu percepciju i psihičku učinkovitost.

Društvene mreže su stvorile lako probavljiv i jeftin sadržaj, amatersko novinarstvo, predrasude, dezinformacije i laži.

Chamath Palihapitiya

Individualci dobivaju sadržaj koji potvrđuje samo njihova uvjerenja i ignorira, čak i kažnjava suprotna mišljenja i uvjerenja. Takva pogreška u pristranosti potvrde dovodi do pogrešaka u prosuđivanju na svim područjima života. Attention engineering tako pridonosi, nažalost, podijeljenoj pažnji, manjoj produktivnosti na privatnom i profesionalnom nivou, niži stupanj kritičkog razmišljanja i puno manjoj samokontroli. Ne mogu kontrolirati društvene mreže. No, mogu kontrolirati svoje odluke, a jedna od njih je da ne koristim to sranje. Mogu kontrolirati i odluke svoje djece – ni oni ne smiju koristiti to sranje.‘

Postoji još tona informacija, rezultata različitih istraživanja na temu štetnosti utjecaja društvenih mreža, a svaki do jednog faktora koji su doveli do toga, proizašao je iz nepoznavanja materije i uporabe bez edukacije.

Naš um jedino što ima kako bi donio zaključke o društvenim mrežama jest – 1. otvaranje korisničkog računa; 2. sudjelovanje i u konačnici 3. emotivno stvaranje vlastite mini realnosti, ne razmišljajući o široj slici, koja je svakim scrollom sve dalje i dalje od istine.
Zato je potez o možda ukidanju ove snažne društvene valute, iako smišljen kako bi se smanjio financijski flow prema Influencerima i svima koji se tako osjećaju te usmjerio nazad na standardno oglašavanje, baš dobra vijest. Što zbog činjenice da više nećemo gledati polu novokomponovane reklame u režiji ljudi, koji nisu nikada radili taj posao, što zato jer ćemo možda ponovo gledati proplanke i zalaske sunca. Samo. Možda ćete jutra provoditi u slušanju inspiracijskih videa, ili meditacija, rastezanjem po krevetu ili samo zurnjem u strop dok svjesno dišete, a ne virkanjem u tuđe tanjure, krevete ili novčanike. Naša podsvijest i sve što nas pokreće imat će tako barem jedan preopterećeni zadatak manje za raditi taj dan.