Mogu li emocije (koje ne vidimo), oštetiti organizam (kojeg itekako vidimo)?

Emocije ne možemo izbjeći. To kužimo. Ali, što učiniti s njima kad se (po)jave je već nešto što ćemo sami odlučiti. No, tijelo pamti. Željeli, ne željeli… I čim prije to shvatimo, napravili smo prvi korak. A hoćemo napraviti taj korak, jer prema kineskoj tradicionalnoj medicini postoje emocije koje mogu napraviti poprilični disbalans u radu naših organa, ukoliko nismo dobro emotivno regulirani ili barem ne saznamo da će emocija postojati u nama, što god mi-sli-li o toj činjenici. Hoće li proći kroz nas ili se zaglaviti na ‘svom’ matičnom planetu – organu, mi biramo. As always.

---

Za početak, razlikujmo emociju od osjećaja; emocija je fi-zi-čka (reakcija koju je potaknuo/oslobodio neki unutarnji ili vanjski podražaj, dok je osjećaj mentalni, hm, ‘nastavak’ emocije, koji je ustvari samo-percepcija emocije koja se dogodila. Ovdje su se više raspisali o tome, pa budite ljubazni…
Ponoviti sada ili ne, možda ‘da’ ipak, da je za zdrav život (zdrav, po svim gosimple kriterijima) potrebna prekrasna, skoro pa nestvarna ali i vrlo tečna simbioza procesa, koje dobivamo samim svojim rođenjem (a zato i uzmemo tako zdravo za gotovo, jer oduvijek ‘to’ imamo) – tojest, mi sretnici, rođeni sa svim (donekle) ispravnim dijelovima.
Sve ‘stavljeno’ u tijelo, od strane boga br.1 / boga br.1a / boga br.1b / vanzemaljaca / majmuna / amebe / tko / što već bio čiji drive, ima svoju funkciju u radu jednog veličanstvenog organizma, a svi skupa u svrhu što optimalnijeg ‘prolaska’ kroz avanturu život u smjeru nekakvog super razvoja i obilja, koje bi nam svima moglo biti osigurano ako… poštujemo i poznajemo cijelo svoje tijelo do zadnjeg detalja. Zvuči komplicirano, ali je kao i sve povezano s nama – simple as fuck.

No, da bi došli do ovog današnjeg rezultata u temi ‘kako hendlamo svoje tijelo’, treba pogledati ‘početak’, pa se lako nameće ustvari pitanje, koje postavi i gospodična Lucy (Scarlett Johansson) na početku istoimenog, genijalnog filma.

Life was given to us
a billion years ago.

What have we done with it?

‘Ništa’ bi još bio i super odgovor, jer bi insinuirao da smo održali neku nulu, nikakav napredak, nikakav nazadak. No, mi smo baš ‘podemonili’ i pokopčali, pa, uglavnom sve krivo nekad kad se pojavila valuta novca (moći), pa danas imamo situaciju kakvu imamo. Ne mislim pod ovim da je novac suvišan u životu, da treba skinut cipele, trčati bos i gol po livadama yoge i slobode 24/7, jer, vrlo je jasno da je novac lijepo, a još više korisno imati kako bi preživjeli. Ili možda imali mnogo novca pa možda iskusili život kako se on može iskusiti… No, to vam je isto uvjetovano, znate onu ‘iz opanaka u štikle’? Džabe dakle.
Percepcija onoga što novac donosi (ili bolje reći, što ljudi misle da se može novcem kupiti, a što bi moglo rezultirati ispunjenošću u predjelu tijela gdje mislimo da se nalazi ‘duša’) je međutim, potpuno fucked up u ogromnom postotku, a to čini jedan makro/mikro disbalans.
Znam, keep up, doć’ ćemo već…

Jer ako pričamo kroz filozofski smisao (a ne kroz onaj, površni, tipični i uvredljivi tip komunikacije), odnosno kroz traženje dualnosti u svemu, pa i u nekim, makro/mikro uzorcima – ovaj jedan summa summarum rezultat u kojem se izmjenjuju keywordsi kao što su ‘nuklearni rat’, ‘globalno zatopljenje’, ‘nestašica’, ‘siromaštvo’ i sl… je ustvari identičan ‘rezultat’ (samo na puno većoj široj slici) kakvog osjeća ogromna količina ljudi – na jednom mikro nivou. Ne mislite tako? It’s ok.
Ne kažem da svi osjećaju direktno siromaštvo, globalno zatopljenje i ostale brze ‘bukvalnosti’ kakve sad mogu proraditi, već pričam o jednom unutarnjem cirkusu, koji se događa ponaosob. Pa je li to siromaštvo u duši, na kojim nivoima i u kojim životnim situacijama vrlo individualnih razina, ali dovoljno identično intenzivno. Na mikro nivou.
Shvatili ili ne… Idemo dalje.
Ovo ionako nisu tekstovi za ljude koji nemaju vremena za sebe.
Ili koji misle da sve najbolje znaju o sebi. Evo linka za posljednje.  

Zašto ovoliki uvod u nešto što u naslovu nosi ’emocije’, a u podnaslovu ‘kineska tradicionalna medicina’?

Jer;
a) tradicionalna kineska medicina gleda na čovjeka kao na biće stvoreno od prirode – emocije su te, koje nas učine bolesnima, jer biće je kao energetski sklop. ‘Čovjek’ se gleda kroz ideju da u svim bićima kola životna energija Qi, koja ako nema ‘slobodan prolaz kroz tijelo’ može dovesti do različitih oblika bolesti u tijelu;
b) u sumanutom mikro ritmu, kakvog pokušavamo pratiti gasimo doslovce dijelove nas, kako bi lakši trčali, misleći da držimo stvar pod kontrolom, a ustvari radimo veliki problem u kretanju energiji Qi;
c) jer se ovako kompleksne teme, ne mogu razumjeti kroz 3000 znakova (tko god radi drugačije, radi više štete nego koristi). 

Jesam li negdje pročitala ili sam si sama stvorila zaključak na temelju tone pročitanog, nemam pojma, ali stvarno vjerujem da jedino tko ovdje ‘drži’ tu prividnu kontrolu je mozak. On je ustvari  i jedini, koji može pratiti taj ‘nenapisano-napisani u kamenu’ ritam kakvog si izaberemo da ćemo pratiti, jer on jedino što i ima je ‘ideja’. Fizička egzekucija je na drugim dijelovima.

Jedno vrijeme svi zajedno dobro trče i laufaju kroz sve luđi i luđi život (dvadesete na primjer, počeci tridesetih), ali s vremenom ostatak bića krene kaskati (tridesete uglavnom) pa onda zastajati u većim razmacima (kasne tridesete, četrdesete), dok ne krepa od nemoći (sve poslije ponaosob i ovisno uglavnom o izborima koji nas mame u zone komfora kada nas sve vuče van njih). Naše tijelo ‘padne’, nečije na operacijski stol, nečije na krevet ako ima sreće, skrahirano od silnih razočarenja i pitanja, koja nam mozak odmah ispaljuje na naše pokušaje ‘vraćanja snage’…

‘Pa što je ovo bilo? Zašto nisi ovo napravila/o, sad bi bilo drugačije i ne-ovoliko teško? Kako drugi ljudi fino žive, pa vidi ih na društvenim mrežama, a ti ne možeš? Sjeti se ‘nečeg iz prošlosti sličnome ovome’, sjeti se posljedica, sjeti se osjećaja, sjeti se riječi, sjeti se obećanja, sjeti se pogleda, sjeti se i onoga čega se ne sjećaš, a onda i svega onoga kad si bio mali, ako možeš… A sad sa svime ovime iz prošlosti, zamisli budućnost!’

Paleći pritom sve emocije, koje samo čekaju neko ovako lagano pitanje. Doslovce bilo kakvo, samo da se mogu aktivirati daljnji osjećaji, pa misli, pa osjećaji… Tim redoslijedom, u tim intervalima i bez greške. Iako mrzim izraz ‘lako tako’… Kad je mozak u pitanju, bome ‘lako mozgu’… On je, takav genijalan, zaštićen u svojoj tekućinici, u lubanji. Mora i biti, ne? (Zamislite da je Tesla pao na glavu nekad…)  

No, što se događa s ostatkom našeg bića, koji je svoju ‘tekućinicu’ ostavilo nakon prvih 9 mjeseci? Je li moguće da još uvijek smatramo da su um, duh i tijelo odvojene stavke? Jasno je, znaju ptičice na grani, kako pokvarimo tijelo – trošenjem i ne-dobrom prehranom. Kineska tradicionalna medicina nevjerojatan fokus stavlja na hranu, no danas se time ne stižemo baviti.
No, kvarimo li tijelo samo hranom, cugom i ostalim što smo već spremni utrpati u sebe, u svrhu boljeg raspoloženja? Zašto osjetimo, fi-zi-čki, teške emotivne situacije? Tipa, ‘šaku u trbuh’, kada dobijemo otkaz ili samo čujemo nešto neugodno, što nikako nismo htjeli čuti? Zašto osjetimo fi-zi-čku vrućinu kad se približimo osobi koju želimo? Zašto fi-zi-čki osjećamo ozbiljan strah kakvog može osjetiti žena, koju mlati frajer ili jedan frajer pred dvojicom većih kretena u tramvaju? Zašto osjećamo fi-zi-čki kada srce jače počne pumpati, dlanovi se znojiti pa ošamućenost kada smo s nekim tko nam to radi? Zašto nas brige i nezaustavljivi vlak misli, fi-zi-čki drže budnima dugo prije nego sunce izađe? I zašto u konačnici osjećamo fi-zi-čku bol kada ostanemo bez nekoga tko nam je bio nešto jako važno u životu? Što fi-zi-čki boli, a mi brzinom munje to zanemarimo, jer imamo prečeg posla ili je to samo ‘normalno’ (normalno u ovom slučaju spada u osobnu procjenu)? Kuda ode to ‘nešto’ što je evidentno dovoljno snažno da osjetimo fizičku manifestaciju u tijelu? 

Gdje onda udaraju te emocije, prema starim, pametnim Kinezima?

Životna energija Qi, putuje tijelom kroz meridijane, ‘povezane’ na određene organe u tijelu. Kada živimo u optimalnim uvjetima, kada je tijelo zdravo, Qi kroz tijelo piČI ravnomjerno, održavajući ravnotežu između Yina i Yanga. Osnovno pravilo tradicionalne kineske medicine je da sve u sebi sadrži suprotnosti / dualnosti, a na nama je da održimo ta dva suprotna pola, u kakvoj-takvoj ravnoteži kako bi energija mogla teći. S vremenom su organima dodijeljeni i elementi; drvo, vatra, zemlja, metal i voda.

Ne treba sve shvaćati olako i doslovno, pa tako ni ideju da se samo emotivnom regulacijom ili lažnim pozitivnim načinom razmišljanja može izliječiti rak na primjer, ili koja boleština se već ‘poaktivira’ u nama kada smo jako slabi. Tajna leži u presjeku svih informacija i (vjerodostojnih) izvora, koje možemo iskopati. Zapadna medicina postoji s razlogom, ali bome je isto je i s Istočnom. Zapadna medicina više je koncentrirana na liječenje posljedica, Istočna ipak na liječenje uzroka.
Dualnost. Suprotnost. Balans. Mir.

Tko ne zna (evo linka), odlazak u Plasma Saal, i gledanje mojih organa pod ‘frekvencijskim mikroskopom’ inspired by Tesla, rezultiralo je šokantnim otkrićem da moja jetra ne radi dobro. Nisam radila tada krvnu sliku, išla sam na informativni scan i test. Mislim, nije da ne popijem koju, ali na onaj društveni način u miksu ostalih osjetila. Ana mi je objasnila da svaka emocija nosi svoju jačinu (frekvenciju), i već pogađate – na toj skali one ugodne su visoko, a one grozne, koje ne želimo osjećati, za koje se pravimo da ne postoje većinu vremena – nisko. Koliko smo ‘nisko’, toliko smo slabi tjelesno, a ako smo ‘visoko’, toliko smo i jači tjelesno. Pa tako i moja jadna jetra tada. U crvenom. Također mi je rekla što je moglo dovesti do tog stanja otežanog funkcioniranja jetre, a naglasak je bio na emociji ljutnje i svih popratnih osjećaja (nepravde, bijes i ostalo iz spektra), koji mogu izaći iz tog spektra. Je li ti nekad netko napravio neku jaku nepravdu na primjer? Jesi ikad osjetila jaki bijes ili ljutnju? Well…

Da ne duljim (joke of the day), evo organa i emocija koje su pametni, stari Kinezi povezali nevidljivim točkicama u nekom svom balansu, nekad kad nije bilo ni mikroskopa ni rendgena. Al’ eto nekim čudom imalo je smisla i radi. Nažalost, ne stignemo danas pokriti detaljno najvažnije aspekte kineske medicine; akupunkturu, pet elemenata koji moraju biti u balansu, samu Qi energiju ili prehranu… Ali dajte koji dan, izaći će već tekst na nekom mediju koji voli već pojednostavljene teme.

SLEZENA
pretjerana mentalna aktivnost kao što su brige, pretjerani fokus na određenu temu, anksioznost

Njezina filter-funkcija je mega-uključena u probavu hrane i apsorpciju nutrijenata, popravak eritrocita, stvaranjem limfocita, jedno od središta imuniteta, služi kao ‘spremište ‘krvi’… ima slezena dosta svog važnog mikro posla u svrhu makro sustava. A ako je slezena pod udarom gore opisanih emocija, čitava stvar može rezultirati umorom, gubitkom apetita, slabom probavom, bolovima u trbuhu, (pre)mekanom stolicom, slabosti u mišićima, ali također i u slabom razmišljanju, učenju, lošem pamćenju… standardni simptomi zar ne? Vrlo su mogući u toni drugih situacija i (samo) dijagnoza, a kome na pamet padne da možda, ne znam, stres, opći ili usmjeren na jednu frontu, razmišljanje koje više liči na vlak koji nezaustavljivo juri glavom, ima popriličan utjecaj na rad ovog organa, a posljedično na sve?

PLUĆA
pretjerana ili dugotrajna tuga i sve što dolazi iz tog spektra u svim nijansama

Zadaća pluća je valjda sad, nakon svih Covid_Shiza – jasna.
Disanje nam donosi energiju zraka i pomaže distribuirati ju kroz cijelo tijelo. Usko surađuju sa svima, pa tako bubrezi zbog toga reguliraju vodu u metabolizmu, imunitet bez pluća ne postoji, ona reguliraju žlijezde, osiguravaju vlažnost u stanicama… Imaju pluća svog posla i bez nevidljivih sila emocija.
Da možda nešto ne valja s plućima, stari, mudri Kinezi su to vidjeli kroz skraćivanje daha, znojenje, umor, kašalj, prehlade, alergije, astme i ostala poznata stanja, ali i kroz (pretjerano) suhu kožu, depresiju i (pre)učestalo plakanje.

JETRA
ljutnja, bijes, zamjeranje, frustracija, iritabilnost, ogorčenost, depresija

Funkcije jetre bi trebale biti poznate odraslim ljudima, ali nekako i to je zdravo za gotovo, kao i sve. Ključna je dakle u metaboliziranju hrane, u procesu detoksikacije tone toksina koje unosimo u sebe na dnevnoj razini, glavna u procesu stvaranja kolesterola ali i skladištenju istog, koji dođe putem krvi iz tijela, a može to izbaciti putem žuči (često vam se ‘pali žuč’? Kako stojimo u regulaciji gore napisanih osjećaja?)… Ako netko ima posla sa skoro svim, našim životnim odabirima, to je gospođa jetra.
Njezinu funkciju su Kinezi gledali i kao glavnu kada je u pitanju smooth sailling energije i krvi kroz naše tijelo. Smatrajte pod energija – sve ono što treba stići i do zadnje stanice u tijelu, kako bi i ta stanica odradila svoje kak’ se spada. Mudri Kinezi bi u obzir uzeli menstrualne bolove, distenziju grudi, glavobolje, iritabilnost, vrtoglavice, neprimjerenu ljutnju, promjene na koži u suhoći, crvenilo očiju i ostale promjene na/u/po očima, tendonitis (upala tetiva)…

SRCE
nedostatak radosti, entuzijazma i vitalnosti, mentalni nemir, depresija i očaj

Funkcija srca, ah. Zadržimo se na praktičnom zasad. Tako da srce pumpa krv kroz cijelo tijelo te na taj način dostavlja kisik, pa… svemu i svima u tijelu, ukratko. Srce voli stabilan i regularan ritam, a tako i utječe na životnost i duh. Život, tijelo i srce vole stabilan ritam, to bi trebala biti polazna točka svih razmišljanja i akcija.
Otežan rad srca Kinezi su promatrali i kroz simptome kao što su nesanica, ubrzano lupanje srca, neregularni otkucaji srca, loša dugotrajna memorija te psihološki poremećaji. Ponovo, dosta općenito, ali u tome je i trik za pametne, koji idu po još jedan ‘zašto?’.    

BUBREZI
strah, nikakva životna volja, nesigurnost, izoliranje…

Funkcija bubrega je (među ostalim) filtriranje krvi kako bi se ista u krvotok vratila pročišćena. Višak vode, elektorlita i ostalih toksina će iz tijela izaći putem urina. Oni također, proizvode tri izuzetno bitna hormona  – hermatopoetin, renin i kalcitriol… Ma, ne-liječničkim opisom, bubrezi, kao i ostali imaju ulogu u tijelu… da se smrzneš. Evo više o njima, ovdje.
Prema kineskoj medicini, bubrezi su jedan od najvažnijih organa, jer predstavlja osnovu Yina i Yanga – održavanje života; zaduženi su za rast i razvoj ali i sazrijevanje. Usko su povezani s radom pluća. Neuravnotežen Qi u bubrezima može rezultirati urinarnom inkontinencijom, prečestim uriniranjem, noćnim znojenjem, suhim ustima, slabom kratkotrajnom memorijom, bolovima u donjem dijelu leđa, zvonjavom u ušima i ostalim slušnim problemima, preuranjenom pojavom sijede kose, gubitkom kose, osteoporozom…

Još samo ovo…

Za kraj, priča koja dobro priča sve ovo prije, nadam se da će izaći bez one neke, općeprisutne osobne patetike. Ako je i bude, zanemarite i koncentrirajte se na rezultat i zaključak, molim.
Nedavno su u kratkom razdoblju, iz mog života ‘otišle’ osobe koje su spadale u top 5 najboljih osoba koje poznajem. Prvi odlazak nekako shendlaš, a onda se dogodi i drugi, onaj koji napravi jednu ogromnu prazninu. Svemir te baci u vatru pa da vidi od čega si, valjda, jer uslijedi čudan period življenja – nula meditativne discipline, hrana jedva ulazi kroz usta, društveni život – nula, alkohol je prisutan sa svakim gostom koji dođe, dani prolaze u tišini, disanju i žmirenju. I to je sve tako ‘normalno’, proživljavanje svih emocija koje se dogode, osvještavanje svake nijanse emocija i osjećaja koji se dogodi, puštanje da sjednu stvari na svoje mjesto.

No, ja sam imala još jedan drugi problem u svemu tome, čekao me jedan operacijski zahvat, a prije njega sam morala napraviti sve pretrage, da me uopće puste na stol. Sve pretrage sam pomaknula što bliže datumu operacije, jer… Na što moje tijelo liči, nisam htjela pomišljati uopće, jer nema šanse da me prime u bolnicu u ovom stanju. Uzela sam posljednjih tjedan dana prije termina da se donekle pokušam dovesti u fizički red. Nisam ušla u režim sportaša, vratila sam meditaciju ujutro, barem 10 minuta, natjerala sam se da hodam s psom, natjerala sam se slušati muziku koja me čini boljom, od hrane sam u jelovnik ubacila bogati smoothie, kojeg bi pila kroz cijeli dan. Nije baš neki režim, složit ćemo se, ali je bio moj maksimum.

Pogledali su mi sve, a mene najviše brinula krvna slika naravno. Kada je medicinska sestra rekla da mi je organizam kao u sedmogodišnjeg djeteta, da su mi sve vrijednosti na sredini sredina, uključujući i jetru (Molim? Kako je to uopće moguće?), zahvalila sam se na posljednjih pet godina discipline, shvaćanju i učenju koliko emocije utječu na fizički dio tijela i kolika je važnost prihvaćanja svake od njih.
My point – i kada sve stane, kada se čini da po nama padaju gromade kamenja – jedino što sam ispravno i kontinuirano radila bile su ’emocije’ – nisam dopuštala nijednoj da ostane zaglavljena, osjetila sam ju itekako, na momente se htjela potući s njom, priklat ju kao što je ona mene klala, saznala i priznala si zašto je ovdje, prihvatila ju i pustila da prođe. A pojavi li se opet, jer hoće, nenadano i odjednom – ponovo ću proći iste procese, još malo pametnija za neku novu nijansu.