U kojem smjeru idu skillsi i zanimanja budućnosti?

Razmišljate li o sigurnosti svog posla, kojim god da se poslom bavite? Jeste li – sigurni? A još važnije, jeste li spremni za eventualni ulazak na tržište rada, nakon godina provedenih kod istog poslodavca, možda i kod najsigurnijeg -mame države? Koja su zanimanja i skillsi, koji će se tražiti u (ne tako dalekoj) budućnosti?

Pitanja za sagledavanje realnog stanja stvari;

Razvijate li svoje skillse, ili ste ostali na posljednjem updateu od prije, koliko godina? Što ste naučili na svojim fakultetima, kada, i da li vas to znanje može sigurno dovesti do (sigurne?) mirovine? Razmišljate li o poslovima budućnosti, ili ste pragmatik / tipični hrvatski cinik, koji vjeruje da se takve promjene neće dogoditi za vašeg života u ovoj zemlji?

Nije lako postavljati pitanja, a pogotovo sebi, a pogotovo ona koja nam remete eventualna predviđanja komforne budućnosti.
ALI.
‘Život’ je ove godine pokazao čitavu lepezu onoga što nam može servirati i vjerujem da nisam jedina kada kažem da nisam sigurna da je to to.
Mi maleni (pod ovim mislim kao država) smo još uvijek u nekom bubble životu, ako imamo sreće pa nitko naš nije obolio od korone, da nam nisu sva jaja u istoj košari koja se zove ‘najam apartmana’ ili da nas je unazadio potres. Vijesti o proračunu su još uvijek samo vijesti, a ne surova realnost, koja utječe na naše plaće ili poreze. Turisti bez maski (nitko ih nije ni tražio da stave maske, jel’ tak?) su ipak ostavili nešto eura po fiskalnim računima…

…ali pričekajmo prvi mraz, da vidimo koliko ćemo se smrznuti od vijesti i stvarnosti u kojoj se nalazimo. 

NEODRŽIVI SUSTAVI
Država nam godinama već srlja u mega – velike probleme, a neodrživi megalomanski sustavi zahtijevaju puno veću aktivaciju privatnih poduzetnika da sve to može preživjeti. Matematika je jasna, kada se tome dodaju uvjeti u kojima poduzetnici rade, a ja se evo, nadam da će uskoro sve presušiti, kako bi mogla krenuti reorganizacija zemlje iz pepela.

Nažalost, ako su nam roditelji radili i živjeli u sretnom socijalizmu, onda je i u nas utkana ideja vjerovanja o poslovima nekih zaboravljenih vremena. Izraslima na tada – vrhunskim sveučilištima. Poslovima koji se rade od faksa do penzije, u kojima se ima/nema što raditi, i ne znam zašto, uz zvuk, uvijek imam sliku tih nekih klompi koje lupkaju po starim parketima.
Meni ti poslovi oduvijek znače ništa više nego stagnaciju i trošenje živaca, talenata i mogućnosti na uzaludnim radnim mjestima. Znam, postoje ljudi koji rade kao mravi, poznajem ih i ja dvoje, ali kad slušam priče tih ljudi o tome kako većina ‘radi’ na državnim sisama… to je porazno za ljudsko biće i sve što ono može stvoriti. Čvrsto sam uvjerena da se ovakva gramziva* hobitnica krađe, muljaže i živog blata, koji guta svaku aspiraciju zaposlenog, može promijeniti, samo urušavanjem, metastaziranjem u samu sebe.

*Pogledajte riječi koje se spominju u kontekstu pretraživanja riječi – gramziv; pohlepan, častohlepan, osvetoljubiv, ohol, vlastohlepan, eogističan, uobražen, tašt, potkupljiv, samoljubiv, samoživ, lakomislen, koristoljubiv… funny, not.

SKILLSI, SKILLSI I SAMO SKILLSI
Pričajmo danas zato o upgradeu! Za sve one (privatne ili državne) koji shvaćaju da je prošlo 5 do 12, i da je cijeli sustav, kakvog poznajemo u smjeru poniranja.
Microsoft je u travnju iznio odličnu analizu budućnosti poslova, a među ostalim i problematike zaposlenja u doba Covid-19 (i što će biti nakon, ako ikada dođe taj ‘nakon’), a među ostalim su naveli startnu problematičnu poziciju u kojoj se nalazi današnji poslovni sektor, na kojeg utječu uglavnom dva faktora; rapidni rast AI tehnologija, koje već par godina najavljuju jedno novo doba automatizacije, a s dolaskom pandemije, taj rast je još brži i jači te veliki pad ulaganja u znanja zaposlenika unazad dva desetljeća, na koje je utjecao komoditet informacija na dlanu – Internet.
Predviđaju također da će kroz idućih pet godina, globalno radno okruženje moći ‘apsorbirati’ 149 milijuna poslova u novim tehnologijama, a software development kao najveća grana među njima. No, ništa manje bitno će biti zastupljena zaposlenja u obradi podataka, cyber sigurnosti i zaštiti (digitalne) privatnosti. Iako utjecaj neće biti ravnomjerno raspoređen, i jasno, ovisi o zemlji i tržištu kojeg imamo pred sobom, digitalna transformacija dotaknut će se doslovce svakog kutka globalne radne snage; od proizvodnje hrane (324 000 novih poslova) do zdravstva (2 milijuna).

MEGA DIGITALIZACIJA
Gledajući lokalizirano tržište, ekstremno je važno učenje novih znanja u digitalnim tehnologijama, a ne zaboravimo da mi kao zemlja dolazimo do apsorpcije novih pojmova i trendova s minimalnim zakašnjenjem od 5 godina u odnosu na naprednije zemlje. To i je jedan od glavnih alarma koji se pale kada je u pitanju naše, nikakvo tržište, kojem je potrebna osnovna digitalizacija i edukacija u nekim sredinama.
(digresija – pričala mi je jedna poznanica, koja je zaposlena u nekom državnom uredu za nemam ni sama pojma više što – kako je u jednom trenutku dobila nekog novog nadređenog, koji je došao s nekom promjenom vlasti, i koji je za čitavo vrijeme svog ‘mandata’ imao kompjuter na stolu, ali nikad ukopčan u struju i da doslovce, je tajnica morala isprintati mailove da ih on pročita.)

‘Covid_19 ludilo’ će neminovno i dalje gurati u prvi plan oslanjanje na jake digitalne skillse, svih vrsta. I sigurno je da se taj tip posla ‘sviđa’ svakome tko je jednom stavio post na društvenu mrežu – ‘to svi mogu i to svi znaju‘, tako da je konkurencija neumoljiva, a digitalnih kreatora na sve strane.
No, s vremenom će se (barem u jednom dijelu) kristalizirati ponuda u odnosu na potražnju jer kvaliteta uvijek ispliva tamo gdje se u nju ulaže, dok će amaterstvo pripasti onima koji će i dalje digitalni svijet gledati kao na svoj privatni profil s Facebooka ili Instagrama. I to je ok. No, ako postoje aspiracije u tom smjeru, potrebno je ipak nešto i naučiti.
LinkedIn ima odličnu platformu za učenje; to je jedan kvalitetan i poduži popis tečajeva, koji se plaćaju ili koji su besplatni. Sve i da je sada vaša osobno / profesionalna situacija pod kontrolom, mozak voli nove stvari, pa…

SPAJANJE KLASTERA I RAĐANJE NOVIH ZANIMANJA
World Economic Forum je nekada u siječnju izašao s projekcijama za 2020., a sad… jesu li uzeli baš u obzir kakav scenarij stiže u veljači, ne znam. Ali, vjerujmo svi skupa, nekim pametnijim ekonomskim stručnjacima i vizionarima, u kojem smjeru novih skillsa i znanja treba držati oči širom otvorene.
Najbrže će rasti potreba za zanimanjima, uslijed spajanja 7 ključnih klastera, s naglaskom na važnost ‘ljudskog faktora’ u svima od njih;  

AI i obrada podataka; inženjerstvo i ‘računarstvo u oblaku’ / poslovanje u oblaku; ljudi i kultura; razvoj proizvoda; prodaja, marketing i sadržaj; ekonomija brige i skrbi; zelena ekonomija

No naglašavaju da nisu tehnologije jedino znanje koje će biti potrebno u budućnosti.
Soft skillsi poput suradnje s drugima i efektivne komunikacije na radnom mjestu pomest će velik broj znanja i sposobnosti pred sobom, baš zbog tako rapidnog rasta novih tehnologija i AI – pojačava se fokus prema ljudima.

Successful professions in future will increasingly require both “digital” and “human” competence. 

Jon Younger, Forbes

Barem onima koji će u bliskoj budućnosti biti vrijedni tržištu rada, zbog grijanja stolice i znanja kojeg su upijali u jednom trenutku života, onda kada im se ležalo na kauču i gledalo Netflix.

PS. Ako vam sve ovo zvuči predrastično u odnosu na ono što trenutno znate, velika potražnja na ovim prostorima je i za šljakerima u širokom krugu zanimanja; ličioci, fasaderi, elektroinstalateri, serviseri grijanja i klimatizacije, zidari, vodoinstalateri…  u svakom slučaju, u tijeku je prilagodba na sve češće spominjani izraz – ‘reinventing yourself‘, bolje nam je svima da ga objeručke proučimo.