Walk & Talk – moć hodajućih sastanaka

Još do jučer, ovakav tip sastanaka bi na sam spomen bio lagano preusmjeren na urede ili kafiće, no Covid-19 pošteno je uzdrmao stare i tradicionalne principe života i poslovanja. Zoom je zavladao domovima, a nakon izlaska iz karantene, veliki broj tvrtki odlučio se na nastavak home office poslovanja zbog ušteda i bolje produktivnosti zaposlenika. No, sjediti cijeli dan ima identično loše učinke na fizički dio nas, bez obzira gdje sjedili, dok lijepo vrijeme, sunce, zelenilo i pjev ptičica izrazito dobro djeluju na čitave nas – naš duh, um i tijelo. Drugi put umjesto Zooma predložite šetnju, uzmite kavu/čaj/vodu za van i gledajte kako se walk&talk sastanak pretvara u najproduktivniji sastanak dosad!

Walking meetings ili ‘hodajući sastanci’ aktivnost je koja na zapadu bilježi porast među poslovnjacima i kreativcima već par godina. Oni su bili omiljena poslovna aktivnost i Stevea Jobsa; pisac njegove autobiografije prisjeća se kako je Jobs inzistirao da se njihov prvi susret dogodi negdje na otvorenom. Mark Zuckenberg također je ljubitelj ‘hodajućih’ sastanaka (Steve Jobs je bio prvi koji ga s time upoznao), a posebno voli odvesti potencijalne nove radnike u šetnju kroz šumu, prije nego odrade razgovor za posao. Također, na primjer, akvizicija WhatsApp-a (19 milijardi dolara) realizirala se nakon par takvih sastanka između Zuckenberga i Jana Kouma. Jeff Weiner, Richard Branson, Obama… svi oni su u jednom trenutku postali ovisni o takvim sastancima. Kako i ne bi?

Dignite ruku svi vi, pogotovo vi kojima je dnevni zadatak konstantno kreativno izražavanje, osmišljavanje, razvijanje strategija bilo koje vrste, dogovaranje novih suradnja, (nastavi niz), i koji na spomen sastanaka u konferencijskim dvoranama, natrpanim uredima, depresivnim uredima, pomislite samo na broj sati koje ćete uzaludno potrošiti? Budimo realni, ali baš uzaludno. Naravno da ako se sastanak sastoji od Excelica, ploča za pisanje i ostalih rekvizita, da ćete odraditi što treba.

No, za kreativce koji maštaju za život, ‘uzaludni’ sastanci su noćna mora.

SJEDENJE JE NOVO PUŠENJE
Prevelik je broj istraživanja koji dokazuju kako sjedenje u uredima u trajanju od 7 do 10 sati, katastrofalno djeluje na naš mozak i tijelo, da bi se to moglo i dalje ignorirati. Zašto? Ako pripadate grupi zaposlenih u uredima, koji i svoje ‘gablece’ jedete pred kompjuterima, onda pripadate i u grupu koja takvim načinom života šteti svom srcu, predjelu mozga povezanom s pamćenjem, ima više šanse oboljeti od dijabetesa ili tumorskih oboljenja različitih tipova i u konačnici, grupi koja je rizičnija kada je u pitanju ‘rana smrt’. Da, ovo zvuči grozno. Istraživači su otkrili da osobe koje spadaju u grupu onih koji sjede u uredima 10 sati (nije ni 9 baš daleko), imaju u krvi više proteina koji se zove troponin, kojeg, u kratkim crtama, otpušta srčani mišić kada ulazi u kategoriju ‘oštećeno’.

A sada ide jedan onaj grozni spoznajni moment za sve one koji potpuno opravdano smatraju da iako sjede većinu vremena kroz dan (8 i više sati), ali par puta tjedno odlaze na umjeren trening u obližnju teretanu ili na neku drugu aktivnost, drže stvar pod kontrolom. Prema istraživanju koje su izveli istraživači sa Sveučilišta iz Michigana, dnevno vježbanje u trajanju od 75 minuta, iako sa čitavim spektrom pozitivnih učinaka na različite dijelove tijela, ne umanjuje štetnost koju je izazvalo osmosatno sjedenje u uredu.

Prema vodećem autoru studije, profesoru Ulfu Ekelundu, s Visoke škole za sportske znanosti u Norverškoj, koji je proučavao milijun ispitanika kroz 16 različitih, manjih studija (ispitanici su bili stariji od 45 godina i dolazili su iz različitih dijelova svijeta), ako sjedite u uredu više od 8 sati na dan, rješenje se nalazi u dnevnoj aktivnosti koja traje minimalno jedan sat! On također naglašava da je sjedenje pred televizorima u trajanju od 3 sata dnevno jednako loše, jer za sobom povlači i dodatne štetne aktivnosti – jedenje nezdrave hrane, na primjer. Što nam preostaje?
Birajte – ili sat luđačkog tempa u teretani kad završi posao ili… hodanje?

HODAJUĆI SASTANAK PREKO TELEFONA?
Ja sam više fan ‘kafana i restorana’ sastanaka, jer me odgojilo u socijalizmu valjda, ali smatram da je za uspješan brainstorm sastanak na kojem će frcati ideje prvenstveno potreban jedan dobar miks dobro pogođenih karaktera, uspješnog upravljanja sastankom, atmosfere u kojem se sastanak održava, estetike prostora, i tako dalje i bliže. Ako smjestim sastanak u kafić ispunjen zelenilom i ugodnom muzikom, i s puno jastuka, ugodnije je razgovarati, a onda je lakše i dogovarati. No, isto tako u posljednjih par godina, spletom okolnosti, a nikako vlastite želje za vječitim izlascima po kiši, snijegu i ostalim elementarnim situacijama, moje šetnje s psom su postale idealan trenutak da telefonski odradim sve kreativno što mi je ostalo ‘visjeti u zraku’ taj dan, tjedan ili mjesec. Nešto što bi znala mjesecima neuspješno dogovarati zbog različitih životnih situacija, poslovnih obaveza, nedostatka ideje ili nedostatka motivacije.
Čak i u odnosu na ugodne atmosfere ugodnih kafića i restorana – kreativne ideje, osmišljavanje, predlaganje, nadopunjavanje još boljim idejama – sve je to puno brže došlo dok sam brzo hodala. Nije baš ni čudno zašto je to tako.

Istraživanje sa Sveučilišta Stanford pokazalo je da ispitanici koji su morali osmisliti nove načine upotrebe već poznatih predmeta dok su hodali, su predložili čak 60% više ideja od ispitanika koji su morali napraviti isto, ali dok su sjedili za svojim radnim stolom. 60% više ideja!

A SADA OPET MALO O HODANJU
Samo 30 minuta hodanja na dan poboljšava stanje organizma tako što smanjuje rizike od srčanih oboljenja, demencije, različitih tumorskih oboljenja, a pozitivno djeluje i na cirkulaciju, kosti, mišiće, poboljšava držanje, ravnotežu… Jer, hodanje jeste ipak najprirodniji oblik kretanja čovjeku iz doba pećinskog čovjeka, a nismo baš toliko jako evoluirali da naš mozak to samo tako zaboravi. Za bildanje tonusa mišića, ipak treba ubrzati korak i krenuti laganim uzbrdicama, no to mislim da dođe nekako prirodno, ako se odlučimo za ‘hodanje’. Hodanje je sjajno za depresivce i za one koje pate od nagomilanog stresa ili anksioznih poremećaja, ono potiče otpuštanje seratonina, ‘hormona sreće’. I to čak niti ne mora biti priroda (iako priroda dodaje ekstra bodove našem mozgu i tijelu), jer, fizička aktivnost je fizička aktivnost. Pa bila ona i u žustrom hodu po Ilici.

HODAJUĆI SASTANCI NISU ZA SVE
Za početak, ne treba ljude, buduće sastanke, dobiti na prepad, i reći – nećemo sada sjediti, idemo hodati po gradu ili obližnjem parku. To su iznenađenja koja malo tko voli, i vjerojatno neće dobro proći. Ipak malo proberite po kontaktima s kojima se planirate naći, pogledajte Instagram profil i hashtagove, pristupite suptilno, jer takvi sastanci nisu ukorijenjeni u balkanski način života (kafana i restorana). Također, bilo bi dobro pogledati rutu koju bi obišli; neka traje 30 minuta, i ipak, da znate kuda idete. Ako će vas konstantno buniti smjer kretanja – to će odvlačiti fokus s teme razgovora, a moglo bi ostaviti nesiguran dojam na sugovornika. Hodajući sastanci, također, nisu dobro rješenje za grupne, veće sastanke. Treba voditi računa o tome da svi čuju o čemu se razgovara, i da netko iz naše grupe ‘hodajućeg sastanka’ nema problema sa sustizanjem ostalih.

Jeff Bezos prije sastanaka takvog, aktivnog tipa, svima u timu pošalje dokumente koje trebaju proučiti prije, kako bi bili spremni i kako bi stvorili dobru bazu za razvijanje novih kreativnih ideja i smjerova.
Jedan na jedan su omiljene tehnike gore spomenutih poslovnjaka, i ciljano su usmjereni prema otpuštanju kreativnih sokova i opuštanja. Neka to bude cilj i vašeg idućeg ‘hodajućeg’ sastanka. Počnite smišljati rute!