‘Tijelo sve pamti, a pogotovo potisnute emocije’ – Intervju Lea Gobo

Kada zapadna medicina ne pronalazi rješenje, ustvari je Sizifov posao i dalje samo sanirati posljedice. Okrenuti se filozofijama koje se tiču zdravlja bića jedino je logično. Logično iz dva razloga; prvi – jer nismo probali pa ne znamo i drugi, jer su to jedine filozofije koje su stavile emocije u tu kompleksnu jednadžbu. O emocijama i kako se izvlače one najzakopanije, kroz test i priču – s Leom Gobo.

Zen your Life centar mjesto je gdje se idemo pobrinuti o svom zdravlju, ali o onom dijelu zdravlja kojeg ne gledamo na rendgenima, i onom dijelu zdravlja kojeg nismo baš svjesni da pati. Onaj dio kojeg shvaćamo (ako ga shvaćamo uopće) vrlo zdravo za gotovo.

Fotografije: Martina Kenji

Danas pričamo (među ostalim) o Fresh Balance Detox tretmanu, kojeg sam isprobala, vođen od strane Lee Gobo.
Lea i ja se znamo od prije, iz naših ‘prošlih života’, kada sam ja bila urednica, a Lea cover zvijezda tog, jednog ljetnog broja. Iako se mogu sjetiti velikog broja cura koje su ‘nosile’ te naslovnice, Lee se sjećam kristalno jasno jer je to je bio cover kojim smo se duže bavili, jer sam joj ‘spašavala’ madeže na leđima od poludjelih Photoshop ovisnika u produkciji… Pet godina kasnije, Lea ‘spašava’ moje organe. Da nam je netko to rekao tada…

   

Od uspješnog modela, koji niže gažu za gažom po prijestolnicama mode u Europi, do Zen Healing terapeuta. Kako je došlo do toga? Ti si imala potpuni ‘zamor’ od manekenstva u jednom trenu, kako se manifestirao tvoj burnout kod tebe?
Bavila sam se manekenstvom 16 godina, a od toga sam živjela šest godina u Milanu i četiri godine u Londonu; to mi je bila ‘baza’ – ali sam zbog posla putovala svugdje kada i kuda god je to bilo potrebno. To je dosta intenzivan posao, bez obzira na sliku koju pruža prema van.
Burnout sam doživjela na jednom snimanju, koje je bilo vrlo intenzivno i trajalo je tri dana. Ustajanje u 5h ujutro, pa sve do 20h navečer uz jako kratke pauze. Nekad tokom snimanja sam počela osjećati iscrpljenost, ali i jaku bol u leđima. Kasnije je to prešlo u snažnu upalu živaca, zbog čega sam imala velikih poteškoća uopće s hodanjem. Unatoč toj boli, htjela sam odraditi snimanje profesionalno i bez davanja do znanja, klijentu i agenciji, da je bilo kakav problem u pitanju.  
Tada sam odjednom postala svjesna da samu sebe mučim – jer sam se bojala da neću biti dovoljno dobra ako pokažem svoje slabosti u tom trenutku, bojala sam se reći da doslovce fizički ne mogu više stajati na visokim, neudobnim petama deset sati…

…bojala sam se odbijanja, a ustvari sam se najviše bojala izraziti ono što mislim i osjećam jer sam bol, umor i iscrpljenost prihvatila kao dio ovog posla.

Tijelo sve pamti, kako fizičke ozljede, tako i potisnute emocije. A kod mene su se one nakupljale godinama kroz poslove i sve što sam tada prolazila. Te emocije su morale negdje izaći, koliko ih je bilo, a kod mene su se pojavile kao bol u leđima i kroz poteškoće u hodanju. Nakon toga u nesanicu, pa dugotrajno stresno stanje zbog svega što se dogodilo… moj put oporavka od tog slijeda situacija i faza, trajao je oko godinu dana.
Manekenstvo je bilo moje učenje, moj rast i moj put kroz kojeg sam isto tako naučila biti potpuno samostalna, a pritom mi je pružilo putovanja diljem svijeta, upoznavanja različitih kultura i nevjerojatna iskustva za sva osjetila.

THETA SVIJET
Kako je izgledao tvoj put otkrivanja i smirivanja, koliko dugo je trajalo ‘traženje sebe’ nakon što si pustila ulogu s kojom si se poistovjetila, kao i svi mi drugi, koji ‘umremo’ za poslove koje volimo – koje si tehnike isprobavala jednom kada si krenula u istraživanje sebe –  što si osjetila, što te tjeralo da istražuješ dalje?
Nakon otprilike godinu dana, vraćam se ponovo u manekenske vode, no jako, jako brzo, osjećam cijelim svojim bićem da to više nije moj posao. To više nije bio svijet za mene, nisam se vidjela u tome. Tada sam krenula ‘tražiti’ gdje pripadam, i taj put je potrajao tri godine. Posvetila sam to vrijeme sebi, obitelji i putovanjima. U jednom trenu sam i prekinula sedmogodišnju vezu, pa sam se vratila u Hrvatsku. Tek tada su krenuli svi moji strahovi, paranoje, panike… izlazila sam iz svojih poznatih comfort zona. Ponavljali su mi se uporno isti obrasci u odnosima, pa sam krenula istraživati i raditi na sebi, tražila sam odgovore zašto…

‘U procesu upravljanja umom, theta valovi su iznimno važni. Theta je ‘vrhunac’ u ‘vrhunskom iskustvu’. Kad su druge sastavnice prisutne, theta vam omogućuje – aha! doživljaj. Ako želite iscijeliti svoje tijelo ili svoj um, theta je mjesto s kojega iscjeljivanje najlakše ulazi u vaš život te duboko prodire i djeluje.’

Anna Wise

Liječenje klasičnim lijekovima i terapijama nisu bile opcije za mene, a kako sam htjela i fizički postati zdravija, prakticirala sam alternativne metode liječenja, kao što su akupunktura, Cupping, Ayurveda, homeopatija…  
Jednom prilikom sam sasvim slučajno srela jednog prijatelja, kojeg nisam vidjela petnaest godina, koji mi je spomenuo Theta Healing i otprilike što je.
Meni je to jako rezoniralo pa sam, nakon pohađanja osnovnog tečaja Theta healinga, otišla i na Zen Your Life tretman kod Mihaela. Ta tehnika, koju je on godinama razvijao i nadopunjavao, je jako dobra i moćna u mijenjanju podsvjesnih obrazaca, koji nas koče, a meni je pomogla da se u potpunosti riješim strahova koji su me mučili. Po učinjenom tretmanu odmah sam primijetila pozitivne promjene u sebi, a nakon tretmana sam u potpunosti osvijestila čime se želim baviti.
Brzo sam završila i sve tečajeve na tu temu koje sam mogla naći, jer sam htjela drugima napraviti ovo što sam ja osjetila kroz proces rada na sebi.

Lako je objasniti ljudima koji istražuju svoju duhovnost što su ‘energetska iscjeljivanja’, ali kako da objasnimo potpunom laiku po pitanju ‘energije’ što može u centru dobrog za sebe napraviti?
Pa ustvari, svi mi se nalazimo u kvantnom polju, i znalac i laik. To kvantno polje se organizira i kreira ‘programima’ (učenjima iz okoline, koja u sebe pospremamo), koji su zapisani u našoj, ljudskoj podsvijesti – svakom ponaosob ti ‘programi’ kreiraju stvarnost, njegovu narav, osjećaje…
Ono što mi među ostalim radimo u centru je da mijenjamo te podsvjesne programe koji kreiraju život pojedinaca koji žele i osjećaju da moraju nešto promijeniti, da su zapeli, da postoji nešto što ih koči, ljudi kojima je potreban novi, rekreiran život, s nekim novim osjećajem drivea…
A s mojim tretmanom oslobađamo nakupljenu energiju (stres, svi teški osjećaji…) u tijelu, kako se tijelo ne bi ubrzano potrošilo, kako bi se vratio mir i balans u tijelo, kako bi netko možda napokon zaspao…

Što je Fresh Balance Detox tretma? Tko je ‘idealan kandidat’ za ovaj tretman?
Fresh Balance Detox je osmišljen zajedno s Mihaelom, a idealan je za ljude koji su u životnoj fazi da su konstantno izloženi stresu. Bilo da je u pitanju posao ili svakodnevne, privatne situacije – to su ljudi koji ne mogu samo tako prekinuti sve spone i otići u planinu na 6 mjeseci, koji su zapetljani u izazovne odnose, to su ljudi koji prolaze intenzivne periode.
Ljudi kojima je potrebna dobra dobra relaksacija.
Tretman služi da se iz cijelog ljudskog tijela, iz svih organa otpuste sve energije i nataložene tvari koje smo prikupili prilikom; konzumiranja hrane, alkohola, ostalih pića i vode, pa čak i udišući zrak, koji nije čist.
U samoj osnovi, svaki organ prikuplja na sebe određenu energiju, pa tako na primjer, jetra ‘skuplja’ ljutnju, bijes, nepravdu – otud i ide izraz ‘ideš mi na jetra!’. Pluća ‘skupljaju’ tugu, gornji dio leđa nas boli i kada dugo nosimo neki emocionalni ‘teret’ u životu… A s obzirom da sve nastaje na energetskoj razini, one se kasnije materijaliziraju kao bol ili bolest.
Fresh Detox Balance tretman je odličan i kao preventivni tretman; ako se zaostale energije emocija otpuste, onda je manje šansi za razvitak bolesti na tom organu. Uz takvu prevenciju, ovaj tretman je odličan za dobivanje boljeg fokusa, povećanje koncentracije, tijelo ipak malo bolje ‘prodiše’, a mi se osjećamo kao da imamo više energije, lakše obavljamo obaveze, bez one dodatne težine nad svim zadacima u danu.

Shvaćamo naše emocije kao neki paket s kojim dolazimo, bez da razmišljamo o njima kao reaktivnim mislima – što našem tijelu rade teške emocije? Zašto je važno osvijestiti ta stanja i raditi na njima?
Teške emocije su energije vrlo niske energetske vibracije, koja na tjelesnoj razini, uzrokuje neravnotežu, a time se povećavaju šanse za pojave bolesti, bilo fizičke ili mentalne naravi. Naše tijelo pamti stresove, i jako je važno početi obraćati pozornost na vrijeme. Pažnju na tjelesne reakcije u tijelu, kao što su umor, kojeg možda osjećate, bez obzira na količinu sna. Nemirni snovi, nemoguća buđenja ujutro, anksioznost, nemogućnost fokusiranja, glavobolje, kožne nedefinirane promjene i bolesti… sve to mogu biti znakovi, koje tijelo šalje, a uzrokovano je svakodnevnim pretjeranim stresom.

Svi smo mi individue sa svojom percepcijom svijeta, i jasno, svima je potreban svojevrstan energetski detox – ali, koliko dolazaka je recimo optimalno da bi osoba održavala svoju energetsku ‘čistoću’? Što je još poželjno prakticirati od aktivnosti ili navika, da bi naša tijela bila energetski na zadovoljavajućem nivou?
To ovisi o stupnju jakog stresa kojem je osoba izložena. Za poslovne ljude koji rade u stresnom okruženju, optimalno bi bilo napraviti ovakav tretman dva puta mjesečno. A ljudi koji nisu izloženi tako visokim dozama stresa, ljudi koji više vremena provode u prirodi i paze na prehranu – njima je dovoljno svakih par mjeseci očistiti zaostatke.
Uvijek je dobro baviti se fizičkom aktivnošću, prakticirati meditaciju i smirivanje uma (da na vrijeme prepoznamo emocije koje divljaju), biti okružen pozitivnim ljudima, onima koji ne ‘sišu’ našu energiju. Ali ono najvažnije je da samo slušamo svoje tijelo i uživamo u tome što radimo svaki dan.

Tretman test!
FRESH BALANCE DETOX TRETMAN

Kao i sa svim tretmanima ‘te’ vrste, za kojeg dobijem preporuku ili me pozovu da dođem isprobati – ja ionako širom otvorene oči, još malo više otvorim… i jedva čekam. To je moj prvi instinkt i osjećaj, mislim da je bitno naglasiti. Jer, ako ja sada nekoga ‘nagovorim’ da ode, a onda taj netko bude u fazonu – ‘nema šanse da meni tak bude’, odmah možemo odustati od energetskih popravaka, na taj način. Ne morate možda jedva čekati (iako, zašto ne), već je dovoljno samo biti otvoren, i ne dopustiti unutarnjem troleru da nam baca negativne komentare unaprijed. Toliko ga valjda možete kontrolirati.
Bitno je možda naglasiti i što jedva čekam – ja jedva čekam saznati nešto novo, a ako ću biti sretna, i osjetiti nešto novo! Za iskusiti iskustvo, najviše trebam informacije koje stižu iz svih osjetila, umne ga samo mogu obogatiti.
Ne informiram se previše unaprijed o tretmanu na kojeg idem, ne znam previše detalja, samo neke osnove i to je to.

A jedino što je konstanta iz takvih iskustava jest to da svaki put kada sam išla ‘open minded‘ na tretman bilo kakve vrste, kada sam slušala sugovornika bez da procjenjujem riječi koje mi govori, već kada sam samo sudjelovala u čemu sam već trebala – uvijek, ali uvijek sam osjetila nešto što sam u glavi odmah pratila s; wow, kak je ovo moguće, wow, ne možeš vjerovati – mislima.

Zen Your Life centar nije ništa drugačije ‘ispao’ nego ostali. Smješten je na istočnim obroncima Zagreba, u podsljemenskoj zen zoni, u mini urbanoj vili s čije se terase pruža pogled na zelenilo – Zen Check! Miriše po finim, opuštajućim aromama od kojih ne boli glava – Zen Check! Opuštena i ugodna energija kroz cijeli prostor – Zen Check! Svjetlo, bijelo, zeleno, pastelno rozo, drvene površine u kupaoni, biljke po čitavom prostoru – Zen Check! Možemo biti u papučama – Zen Check! Njih dvoje su ugodni ljudi – Zen Check! Da, ovdje se čovjek ugodno osjeća.
Na početku smo popričali s Leom i Mihaelom, popili kavicu na balkonu, uživali u temama u podne babljeg ljeta… a kada smo odradili tehnički dio priče, pofotkali sve što smo trebali, Lea i ja smo počele.

POSTUPAK
Lea kreće s vođenim opuštanjem tijela, dok se ja polako ‘rastapam’ na mekanom ležaju pod mekanom dekom. Što se samog početka tiče, nisam baš više mjerodavna u brzini opuštanja, jer to danas ide jako brzo samnom, a i po samom opuštanju ulazimo u taj neki zen stadij, u kojem vrijeme prestaje postojati kao koncept, tako da nisam sigurna koliko je trajao taj dio, možda 10-15 minuta. 
Kada je tijelo opušteno, kreće detoksikacija tijela od nakupljenih energija zaostalih ‘teških’ osjećaja koje smo u sebe pospremili.
Ako treba, ponovo pročitajte posljednju rečenicu da sjedne logički što će se dogoditi. Ako je potrebno podsjetiti jer niste pažljivo čitali intervju iznad; emocije dokazano proizvode određenu količinu energije, a prema jako mudrim, pametnim i školovanim ljudima, kada u sebe zatomljujemo teške osjećaje odnosno energiju takvih osjećaja, oni se raspoređuju u različite organe i tamo nažalost, oslabljuju organ i organizam.

Jedan svjesni element iz tog dijela bio je na primjer – dok je Lea nabrajala svaki do jednog osjećaja iz tog spektra, poput krivnje, tuge, nemoći, bespomoći, ljutnje (i tako dalje i dalje i dalje), svaki od njih me negdje ‘zabolio’. Nije me fizički zaboljelo ništa, ali sam svakog od njih bila jako svjesna i kao da sam mogla osjetiti blic-okus gorčine kojeg je nekada ostavio u meni. Kao blic-udarac u želudac. Bila je to kao jedna malena svjesna tisućinka sekunde. Za svaki od njih.
Kada je krenulo ‘čišćenje’ organa od tih energija, tu mi se opet izmjenjivala toplina na nekim dijelovima tijela, a dva puta sam osjetila … kao da sam osjetila postojanje jetre i lijevog bubrega. Ne znam kako drugačije objasniti. Nije to bila bol, nije to bila toplina, samo osjet u tijelu. (I opet ta moja jetra meni kroz glavu prolazi u trenucima nakon tretmana.)

‘Mentalno’ sam u fazi ‘negdje između’. Negdje između sna i jave. Opuštena sam, ali baš jako, u jačem sam stanju mirnog uma nego što sam u 50% meditacija koje radim sama.

Kao da spavam, ali čujem svaku njezinu rečenicu. Uspijevam pratiti misli koje se jave, pa prođu, uspijevam pratiti kretanja energije po tijelu, ako i kada se dogode. Vrlo, vrlo, vrlo ugodan osjećaj bivanja, u kojem ne postoji ništa osim tog trenutka i vas u njemu. Jako dobro.   

Na samom kraju tretmana, tu sam malo slabija s logikom i sjećanjem, Lea kao da je iz mene ‘izvlačila’ svu preostalu energiju iz mene. I tu dolazimo do ‘wow, ne vjerujem, kak’ se ovo događa, wow’ misli. Kao da je svaka moja pora spojena nevidljivom niti na nešto ‘gore’. I kao da ‘netko gore’ samo odjednom krene lagano vući sve te niti, istom silom. Eto. Ni više ni manje, nego takav osjećaj. Fizički sam dakle osjećala što god se dešavalo s mojom preostalom energijom koja je morala izaći.
Otvorila sam oči kao da sam spavala satima. Moje tijelo se osjećalo instant odmorno. Jedino što sam htjela jest ležati na tom ležaju, ništa ne misliti i piti čaj pod dekom satima.
Popričala sam još malo s Leom, o tome kako različito tretman može djelovati na ljude, ovisno o stupnju njihovog stresa, umora i općenitog stanja, pa sam mogla očekivati od pojačane energije do ošamućenosti i zdravog umora. Dok je objašnjavala što može biti kasnije, obje smo shvatile da sam ja ovaj ošamućeni tip, jer nisam prestajala zijevati. Vozila sam kasnije, 45 minuta do doma, i to nije bio nikakav bed. Uživala sam i vjerojatno sam bila najopušteniji vozač u prometnoj špici. Zijevala sam do navečer, non-stop i jedva čekala spavati.

OSJETNE PROMJENE
U tjednu koji će uslijediti, ono što mogu fizički primijetiti da se dogodilo i da ‘osjećam’ promjenu; spavam jače. Ne možda a priori i duže, makar bi mogli i ovdje par bodova dati, ali svakako s puno manje buđenja. Budim se puno odmornija.

Osjećam svako jutro kao da sam svaku večer maznula neku tabletu za smirenje i spavala kao top, ali bez one težine koje bi mi nekad prije takve tablete pružile kao mamurluk. Meni kao ‘lakom’ spavaču, ovo je popriličan hit.

Prvih par dana sam se osjećala doslovce fizički lakša. Nemam vagu, ne važem se, tako da ne znam jesam li i stvarno bila fizički lakša, ali osjećaj me ne vara, jako ga mogu dobro detektirati koliko je jasan.
Dok radim, duže držim fokus, baš kao što je Lea i rekla da će biti. Skoncentriranija sam na sve zadatke koje imam pred sobom, a možda čak i ne zaboravljam zadatke takvom brzinom kao prije. Svejedno ih pišem, ali i brže križam s popisa.
Ne umara me ekran tako brzo.
Također, dogodio se novi moment i vjerojatno će se događati u danima koji idu, kao što uvijek bude kada otvorimo još jedan izvor kroz kojeg možemo sebe promatrati – još sam malo više svjesnija emocija i njihovog utjecaja na tijelo. Obraćam pozornost, još malo više na svoje organe, također. Bez obzira na visok stupanj svjesnosti o njihovom značaju – uvijek mogu još više misliti o njima i o tome što im radim i kako je njima samnom u mom tijelu.
OVO ću ponoviti definitivno.