‘Planina me smiri i onda mogu bolje napraviti odmak od svega što me muči u tom trenutku’ – Ivana Valter Zuban

Ivana se prije nekog vremena odvažila na samostalnost u poslovnom smislu, te otvorila agenciju ‘Studio7’, koja se bavi kreiranjem vizualnog sadržaja za digitalne kanale. S novootkrivenom kontrolom svog vremena, Valter je počela koristiti blagodati istog, te je njezina ljubav prema prirodi dobila novu dimenziju. Onu u kojoj sada već može povući paralelu kako je kada kreativac dobiva šume i planine na kapaljku, kad stigne i onda kada kreativac može otići u nju.. jer samo osjeća da joj treba odmak.
Izvolite, probajte se inspirirati tuđom zaljubljenošću u planine, možda je vikend pred nama onaj u kojem ćete otkriti neki novi planinarski puteljak u vašoj okolici!

Fotografije: privatno vlasništvo

Kad si otkrila šume i zelenilo, kako si krenula? Tko te prvi nagovorio i kuda si išla?
Oduvijek sam voljela ići u prirodu… ići na izlete, istraživati razna nova mjesta. Ali šuma, šuma je nešto posebno za mene.
Ozbiljnije hodanje po šumi dogodilo se prije kojih godinu dana kad me najbolja prijateljica odvela na Velebit. Nikad neću to zaboraviti, još nas je i bura gore snašla, ali bez obzira na zube koje je planina pokazala taj prvi put i na prvu, sve to me oduševilo…
Danima poslije toga nisam mogla zaboraviti na iskustvo i feeling koje sam gore osjetila. Taj vibrirajući osjećaj u tijelu, bistra glava, mir u meni, pozitivniji stav prema svemu s čime se moram suočiti, samo su neki od benefita koje svaki puta iznova osjetim kada se vratim s planine.

Šume ispuštaju spojeve koji nam pomažu, kada zapnemo u stvaranju, trebali bi posjetiti obližnju šumu i malo se prepustiti miru. Što tebi radi šuma?
Meni su šuma i planinski krajolici jedina mjesta gdje mogu reći da ne mislim o tome ‘što ću sutra’ i kako nešto moram ili ću tek riješiti. To je mjesto gdje jesam baš u tom trenutku, gdje dišem, totalno se praznim i istovremeno punim. To je mjesto potpunog mira i onog osjećaja kojem valjda svi težimo….da osjetimo da smo u tom trenutku sami sa sobom. Planina me smiri i onda mogu bolje napraviti odmak od svega što me muči u tom trenutku. Kada se spustim nazad i vratim u dnevni ritam obaveza, osjećam kako lakše hendlam poslovne i obiteljske obaveze ili izazove.

Također, ono što uvijek osjetim na kraju zahtjevnijih ruta jest doslovce lakoća postojanja – lakša sam emotivno i psihički, a tijelo je za to vrijeme radilo. Od tog miksa budem puna energije i lakše se fokusiram na rješavanje situacija pred sobom.

Svaki odlazak u šumu ili penjanje po nekoj planini mi se uvijek duplo vraća… Šuma kao da uzme sve te brige, dileme, strahove i onda vrati mir.
Stvarno, kada bih se našla u jako intenzivnim i teškim trenucima, potrudila bi se ‘izgubiti’ u nekoj šumi, barem na kratko. Samo zato jer znam da nakon toga, sve te situacije se čine jasnije. Stvari, koje god da jesu i koliko god da su teške, ipak sjednu na svoje mjesto, a onda barem imam polaznu točku za riješiti taj problem. Dok sam u onom osjećaju prije, kada me emocije valjaju lijevo-desno, ne znam ni otkud početi riješavati.
Zahvalna sam što živim tu gdje živim i što je prekrasna priroda tako dostupna. Samo trebamo zakoračiti i tamo smo.

Ti si jako dugi niz godina provodila u drugačijem okruženju nego danas, od PR-ovke koja brine o aktivnostima nekih od najvećih klijenata u zemlji do samostalne obrtnice, koja upravlja svojim vremenom – koliko si mirnija danas, iako si vrlo vjerojatno, puno  nemirnija po pitanju financija i obaveza, o kojima nisi morala razmišljati dok si radila za nekoga? Da li osjećaš da je tvoje tijelo zahvalnije na ovakvom načinu života nego na onom kojeg si vodila prije?
Pa moj život danas i nekad su dva različita života. Sličan mu je s te strane što i danas moram žonglirati između privatnog i poslovnog, između želja i potreba. No, ono na čemu sam zahvalna je činjenica i osjećaj koji proizlaze iz nje; da sama upravljam svojim vremenom, a ne netko drugi – mojim vremenom. Mogu imati posla preko glave, i ‘ubijati se’ od posla danima, ali onda mogu nakon toga uzeti dan, dva slobodno usred tjedna, jer mi treba i raditi stvari koje volim i koje me ispunjavaju.
Osjećaj odgovornosti i broj briga na leđima su i veći nego prije, kad sam radila za nekoga. Biti samostalan obrtnik u Hrvatskoj nije utopija blagostanja.

No, opet, meni su sloboda i mogućnost kreiranja vlastitog života na način kako meni odgovaraju, jednostavno neprocjenjivi.

A rezultat toga danas je bolji taj neki bolji cjelokupni osjećaj.
Više osjećam stvari, imam više vremena posvetiti se, čemu god želim i trebam. Imam prostora za istraživanja koja me zabavljaju i zbog kojih sam kreativnija.

Gdje sve hodaš? Ideš li sama ili s obitelji? Tko su ti najbolji suputnici za planinarske puteljke?
Kad je planina u pitanju, funkcioniram u raznim kombinacijama ljudi i svaka mi je posebna na svoj način.
Kad ide obitelj, jako me veseli kako klincima pomičemo ‘granice’ gledanja na svijet dok smo u prirodi.

Super mi je vidjeti kako se potpuno opuste s vremenom, pa se zaigraju, istražuju, prestanu misliti o telefonima, Internetu i igricama, vidi se da baš uživaju i da ponovo postanu djeca koja koriste maštu.

Planinarim i s jednim planinarskim društvom, a kad sam s njima, onda i vidim neka super mjesta, na koja se sama vjerojatno ne bi usudila ići. Također, s njima, gotovo uvijek pomičem svoje granice. Na primjer, užasno se bojim visina, a s planinarskim društvom često sam u situaciji da se imam priliku suočiti baš s tim užasnim strahom. Bude to zanimljivo i zastrašujuće u isti tren, ali mene zove na još… Super mi je osjećaj biti okružena ljudima koji su prošli puno više od mene, što na planini, što u životu, a na puteljcima uvijek nesebično dijele iskustva i dojmove.
A treća kombinacija su moji prijatelji. No, gotovo uvijek i na svim tim planinarenjima, samnom je moja najbolja prijateljica. Bilo da idemo solo, s klincima, obiteljima ili planinarskim društvom. S njom je dovoljno da se pogledamo i znamo da je vrijeme za šumu, ona je ipak moj najdraži suputnik za lutanja po prirodi.

Ti si oduvijek bila spremna na pakiranje kofera u par minuta i na let u drugu zemlju! No, kao svi, i ti si se ‘morala’ nanovo zaljubiti u naše planine i prirodu kojom smo okruženi, kako zasad ide?
Iako mi jako nedostaju putovanja u druge zemlje, jer su mi zaista velika inspiracija za posao, ovaj period sam svjesno odlučila da ću iskoristiti vrijeme na način da ću istraživati ljepote prirode oko nas.
Oduvijek sam zaljubljena u prirodu, a sada sam samoj sebi rekla, dok ne budem ponovo pakirala kofere za neke dalje destinacije da ima kod nas toliko toga za otkriti, toliko toga što ustvari oduvijek želim vidjeti.
Lijepa naša je stvarno predivna, jedinstvena i baš posebna u toliko segmenata. Imam jako puno destinacija na svojoj bucket listi, ali dok situacija ne bude drugačija, istražujem ljepote našeg Gorskog kotara, Velebita, Zagorja, Žumberka, svih tih prirodnih bisera, koji su udaljeni na sat, dva vožnje od mog doma… tako da imam stvarno u čemu i uživati. Trenutno mi je važnije i od granica sa susjednim zemljama, da su one između naših županija otvorene, da nam to opet ne zatvore.

Koja je tvoja sljedeća destinacija?
Toliko toga želim vidjeti da kad krenem misliti na sve planove ulovi me panika hoću li uspjeti, ikada! No svakako želim na neku višednevnu turu po Velebitu (tamo se jako volim vraćati). Ako bude ok sve s granicama u planu je ruta po Sloveniji – Triglav me čeka, Durmitor i Dolomiti, također… Veselim se!