Burnout part II – toksični ljudi (dovode do ludila!)
Moj psihijatar ih zove ‘anđeli čuvari’, a prvi put kada je to rekao sam pomislila da ima većih problema nego ja. Danas ih sama stavljam u tu ladicu bez problema, i mijenjam svoju putanju. Burnout je iscrpljenost cijelog organizma, a upravo nas toksičnost drugih, može prebaciti preko te tanke linije.
Trebalo je jako dugo da naučim prepoznati štetu koju si nanosim nekim ljudima tako što ih držim u svojoj neposrednoj blizini. Ti ljudi svi imaju zajednički naziv koji ih gura u kategoriju preagresivnih proizvoda za čišćenje kućanstva iz prošlosti – toksični. Zvuči baš napadno i ružno, ali, kada netko toliko jako utječe na vaše stanje duha, a da vas fizički ni ne takne… koji je drugi naziv za otrov? Vjerujem da je u pitanju ‘tvrdoća’ ega, barem iz mojih primjera; nemogućnost odstupanja od tvrde rigidnosti kojoj dopustimo da nas vodi, a koja je nastala… well… kroz život.
TOKSIČNI NADREĐENI – OPASNI PO ZDRAVLJE
Toksični odnosi, ali oni osobne prirode; oni obiteljski, oni sa zlostavljačima, obiteljskim žrtvama, zahtijevaju osobniji pristup – onaj kojeg dobijemo kod psihijatra, na primjer. Jer, ako se toliko dugo borimo s idejom da odrežemo na primjer, toksičnog nadređenog iz života, koliko dugo nam treba da to izvedemo sa članom obitelji i da li je to uopće smjer? Dobar psihijatar bi mogao znati.
Burnout je velikim dijelom posljedica loših odnosa u privatno/poslovnom okruženju, ne samo prevelikog obujma posla, koji nam leži na leđima. Zato, pričajmo malo o toksičnim nadređenima.
Mogla bih krenuti u nabrajanje različitih karakteristika, koje će u visokom postotku opisati i vašeg nadređenog, za kojeg možda već i sami neko vrijeme imate osjećaj da svaka njegova ili njezina izgovorena riječ truje svaku zdravu stanicu krvi u vama, ali to neće ništa značiti. Zašto? Jer se sjećam kako sam s kolegicama izmjenjivala takve članke, i zgražala se nad ‘istinom’ koju čitam u njima, jer kao da su opisali neke poslovne situacije ili ljude kao da su bili tamo. Ali, s gašenjem tog linka, i dalje smo svi ostajali u istim odnosima, na istim poslovima, u istim pozicijama, samo još možda malo ipak, zdravstveno lošije, jer smo sada znali da postoji dijagnoza za takve ljude, a mi nemamo kuda pobjeći od tuđe medicinske dijagnoze ili zakonskog prekršaja.
Možda je ono u čemu ćete prepoznati toksičnost ljudi zbog kojih se osjećate loše, a da nemate pojma zašto, jest ono što povezuje sve toksične ljude s kojima sam se susretala kroz godine – oni prkose svakoj logici.
Bezbroj što privatnih, što poslovnih situacija znale su me dovesti do ludila upravo zbog činjenice da su rečenice koje sam znala slušati bile toliko nevjerojatne da sam uvijek žalila što nisam imala svjedoke da čuju nebulozu koja je tako jeftino bačena pred mene. I ne samo mene, već pred sve one koji su bili u odnosima s tim osobama, u odgovarajućim situacijama.
Te osobe uvijek imaju odgovor na pitanje koje je pred njima, nevezano da li je odgovor u ikakvoj korelaciji tematike koju nosi pitanje. Bitno je odmah reagirati, jer tako pokušavaju držati kontrolu nad smjerom razgovora – on uvijek mora ići u smjeru koji njima odgovara. To su upravo sve one situacije koje prepričavate s kolegama s posla, koji su također u situaciji ‘taoc’ baš poput vas. I ne zaboravimo na osjećaje koje bude u nama takve nebulozne situacije!
Kada netko na logično odgovara suludim, kada na postavljeno pitanje odgovor daje neznanje i podobnost umjesto profesionalizma, objektivnosti i umijeća upravljanja ljudima, a mi moramo zašutjeti jer smo u potplaćenijem razredu… to budi snažan osjećaj nepravde u nama.
Nerijetko i osjećaj vrijeđanja same inteligencije. A mi moramo zašutjeti, odnosno, progutati još jedan gutljaj iz te kante, okrenuti se na peti i posramljeno se vratiti na svoju jeftinu stolicu s mišlju – molim te da dobijem na lotu, pa ću mu/joj onda pokazati srednji prst.
No, realnost je ta da kada je toksična osoba ona koja potpisuje plaću, nevjerojatno je lako pasti pod taj utjecaj i godinama se na peti okretati, uvijek prema istoj stolici ali svaki put s još malo gorčim okusom u ustima i još malo ubrzanijim otkucajem srca. I to je potpuno ‘prirodno’, vjerujem.
Mi samo, emocionalno povezujemo, taj bijedni papir s istaknutim previsokim doprinosima, uz vlastitu egzistenciju, što nam je također potpuno prirodno – ako se sjetimo da su sigurnost i topli dom visoko na #lifegoals listama našeg mozga. A kada se emocionalno povežemo s tom cifrom, koja nam doslovce život znači, ona ili onaj koji nam tu cifru i isplaćuje, ili se barem diktatorski odnosi u predstavljanju značaja te bijedne cifre, onda je ta osoba ona bez koje mi doslovce ne možemo živjeti.
Sick, but true.
A upravo u toj kanti govana leži korijen problema burnouta koji će, sigurna sam, neminovno uslijediti ukoliko se ne izvučemo iz tog otrovnog kruga.
OPASNI IGRAČI NISU SAMO TOKSIČNI. NJIMA NIJE STRAN POREMEĆAJ ‘NARCISOIDNOSTI’
Ako u ovu kategoriju spada osoba koja vam ispisuje plaću, čestitam, u problemu ste ukoliko ne krenete raditi žestokim tempom na sebi. Pod time mislim na duboke introspekcije, pomoć i ostale pripravke, koji djeluju u svjetlu poboljšanja vašeg samopouzdanja ili što god vaš feler bio. Iako, potpuno iskreno, vjerujem da je jedino rješenje maknuti se na prvi udarac šake u želudac, ali svi znamo da dopuštamo godinama i godinama da prođu u istim, ubojitim situacijama, prije nego reagiramo. Baš kao i svi mi ostali, sa svojim nedijagnosticiranim poremećajima, tako i mega-toksični, potpuno nesvjesno koračaju kroz život, ne pretpostavljajući da možda prouzrokuju bolesno stanje osobama koje su im u dohvatu. Ali opet, neki od njih kao da vrlo inteligentno uživaju u kaosu kojeg prouzrokuju. Kako god da jeste, osim potpuno nepotrebnih, nepredvidljivih i kompleksnih problema, koje su u stanju prouzrokovati, jedino ustvari što treba brinuti da kao takvi, oni uzrokuju našem organizmu stres koji spada u kategoriju ‘crveno’. I to je ono od čega se treba bježati.
Nije nikad problem jer se neka osoba ne slaže s nekim, jer je energija jednostavno na drugačijim valovima, jer osjećate tu osobu drugačije od nekog drugog, a taj osjećaj nije ugodan, itd, itd… nije to uopće problem, zašto bi si svi pobogu morali odgovarati kao par puzzli.
Problem je samo u tome što vama i vašem organizmu (imunitetu, ako vam je lakše) radi način ophođenja, verbalne, ali i neverbalne komunikacije druge osobe. Pogotovo one koja je takva, samo zbog vlastitih frustracija, ali je još k tome i vama nadređena. U istraživanju Odjela kliničke psihologije Sveučilišta Friedrich Schiller iz Njemačke, znanstvenici su otkrili da izlaganje stimulansima, koji uzrokuju jake negativne emocije (baš poput onih koje osjećamo kada smo u žrvnju toksičnih osoba) uzrokuju, ali dakle, masivni stres. Bilo da se radi o okrutnosti, agresiji, izrazitoj negativnosti, čak i ‘vječitim žrtvama’ sindromu ili samo ‘običnoj’ ludosti, toksični ljudi naš mozak vode u stanje stresa kojeg moramo izbjeći pod svaku cijenu. Svaku. Cijenu.
ZAŠTO SAM MU/JOJ JA NA PIKU?
Osjećaj da smo nekome na ‘piku’ lako je varljiva kategorija koja spada u subjektivno. Ovdje pričam o situacijama kada pored vas, situaciji u kojoj je vaš nadređeni zauzeo nepriličan stav, komentar ili uvredu na vaš račun, to sluša još barem jedan par ušiju. To su one situacije koje dižu obrve među kolegama, to je onaj nerazumljiv jezik toksičnih umova, kojeg naša logika ne razumije i ne može dešifrirati.
Ona jedna tiha, skoro pa neprimjetna rečenica, koja je možda mogla otići ispod radara, ali je znalački plasirana u epicentar vašeg unutarnjeg bića, koji je reagirao nekakvim osjećajem u želucu.
To je ona neargumentirana i uzaludna rasprava, u kojoj jedna strana priča o jednom, a druga kroz napade mijenja smjer razgovora u koji želi otići. Jer je to jedini smjer u kojem se osjeća sigurno za razgovor, koliko god to zvučalo besmisleno nama ostalima koji smo prisiljeni to slušati. To su svi oni ljudi koji na argumente reagiraju agresijom, a oni koji isplaćuju plaću – ciframa i rečenicama – ako ti nećeš, ima tko hoće. To je da, onaj, bezbroj situacija kojima ste svjedočili.
Primijenite ovaj scenarij i na privatni odnos. Svi smo been there, done that – kada se glavne premise odbijaju jedna od druge, kada se čini da su strane na dijametralnim stranama iste ideje, kada je energetsko iscrpljivanje toliko jako, da na kraju i još jedne intimne shize se osjećamo kao iscijeđene krpe. I ponovo, nije ničija krivica. Izgleda da… ne ide.
ENERGETSKI VAMPIRI
Jednom sam prilikom sjedila s dr. Vlatkom Kalapoš (doktor energetske medicine, psiho energo-terapeut, kromoterapeut), jednim od vodećih stručnjaka u regiji kada je u pitanju osobni razvoj pojedinca. Odradili smo jedan od onih najzanimljivijih intervjua zbog kojeg voliš svoj posao, kada smo mic po mic polako ušli u razgovor o mojem, tada, aktualnom bolovanju u tom trenutku. Taj smiren čovjek, iznimno ugodne komunikacije i tona, nije znao nikakve detalje, znao je dovoljno da potegne pitanje toksičnih ljudi i situacija u kojima se nalazim te da povuče paralelu između toga i mog narušenog fizičkog zdravlja u tom trenutku.
‘Ne poznajem Vas, ne poznajem Vašeg nadređenog, i vjerujem da su obje strane u pravu kada pričaju da se osjećaju tako i ovako. No, ono što ja mogu primijetiti kod Vas i kako možete riješiti svoju situaciju u najboljem scenariju, to je ionako ono što govorim ljudima kada mi kažu da imaju problem s mobbingom… Vi ste tipična, vrlo osjetljiva osoba puna energije koju nesebično daje i dijeli, svima tko se nalazi u Vašoj blizini. No, nisu svi takvi. Postoje ljudi koji zbog određenih faktora nemaju to što Vi imate. Ne znaju to ni stvoriti, a to trebaju. I onda se oni doslovce ‘zakače’ na osobe poput Vas i uzimaju Vašu energiju. To su primjeri energetskih vampira i jedino kako se možete riješiti toga je maknuti se iz te situacije, ako već druga strana to neće učiniti.’
Čovjek mi je sasuo u facu u jednoj rečenici nekakvo olakšavajuće rješenje, koje uključuje riječ ‘vampir’ i koje mi dosad nitko nije ponudio na taj način, činilo se dosta jednostavno, ali, zar da? Da.
On je rekao ono što ja dobro znam, samo nisam znala zašto se osjećam ‘na piku’. I to je također, kao i obično prepoznavanje fizičkih simptoma koje nam tijelo proizvodi kada smo blizu takvih osoba, polazna točka za rješavanje problema, samo je potrebno krenuti u tom smjeru.
‘Ja nisam ono što osjećam kada sam u blizini takve osobe. Ja sam puno više od toga.’
Jer, kada crpite osjećaje zadovoljstva iz mišljenja drugih ljudi o vama, vi više ne upravljate vlastitim osjećajem sreće i tog istog zadovoljstva. Zar ćete stvarno kreirati svoju sliku o sebi, samim time i način na koji ćete živjeti ovaj kratki život na temelju otrova, kojeg je netko zbog vlastitih ‘demona’ i osobne nerealiziranosti (= truda kojeg je potrebno uložiti u rad na sebi) ispalio u vašem smjeru?
Poslušajte i vi mog psihijatra. Dopustite da upravo ‘ta’ osoba postane vaš osobni anđeo čuvar, najljepše mu/joj se zahvalite na neprepoznavanju vašeg potencijala, okrenite se na peti jednom zauvijek i u odlasku dignite srednji prst, za osobni gušt. Osjećat ćete se kao predsjednik svemira, a to je sasvim dovoljno za krenuti u novom smjeru i vidjeti kakvi smo u novim poslovnim i privatnim ulogama!
