Biti empat – prednost ili je to samo… naporno?

Čini se da je biti empatičan rijetka, ali i poželjna osobina, koju danas, cijenimo više no ikad prije. No, isto tako biti empatičan nije lako, to znaju najbolje oni koji u svojoj empatiji osjete veliku sreću radi drugog bića, ali isto tako i njihovu veliku patnju. Kako se nositi s empatijom u današnjem svijetu, ako ste jedan od osjetljivijih bića?

Svi imamo prijatelja ili prijateljicu, koji na patnje životinja pati više od drugih. Jedna moja prijateljica mi je rekla da je znala satima plakati na slike ostavljenih pasa, koje nas napadaju na svim društvenim kanalima. Ta patnja ju je odvela u polu-depresivno stanje, nesanicu, a na kraju je morala poskidati sve stranice na kojima postoji mogućnost da vidi još jednu malu, nesretnu njušku. Druga prijateljica, koja je volontirala s izbjeglicama jedan dugi period, toliko je bila potresena sudbinama male djece koja su ostala bez svega, da je morala prestati volontirati jer nije prošla minuta dana da nije razmišljala – ‘kako je njima sada?‘, što ju je činilo tužnom po cijele dane. Visok stupanj osjećajnosti, mogućnost osjećanja tuđe velike sreće, ali i nesreće, osjećanje tuđe energije, samo su neke su od karakteristika empatičnih ljudi, koji danas prema procjenama čine oko 20% sveukupnog stanovništva.

‘Većina empatičnih osoba jasno će prepoznati empate u sebi, no bez dovoljno brige o tom dijelu svoje osobnosti, većina njih može patiti od preplavljenosti negativnim osjećajima poput stresa ili tuđe negativnosti, koju jako osjećaju, a to ih može dovesti do emocionalnog burnouta.’

…navodi psihijatrica, dr. Judith Orloff, autorica knjige ‘The Empath’s Survival Guide‘.
Kako bi empatija bila zaista prekrasan dar pojedincu koji je ima, empatične osobe moraju znati postaviti granice, a najčešći problem od kojeg pate pacijenti dr. Orloff su situacije u kojima ne znaju reći – ne.
Empatični ljudi upijaju stresne emocije kao emocionalne spužve, a one mogu s vremenom prouzrokovati napadaje panike, depresije, gurnuti u ovisnosti o hrani, sexu, drogama… lako ulaze u stanje konstantnog umora i iscrpljenosti.

Kviz dr. Orloff – saznajte da li ste kategorija ’empat’
JESTE LI EMPATIČNA OSOBA?
1. Da li su vas drugi ljudi znali okarakterizirati kao ‘preosjećajnu’ osobu?
2. Ako je vaš prijatelj uznemiren, da li i vi počinjete osjećati isto?
3. Da li imate osjećaj da je vaše osjećaje lakše povrijediti nego kod drugih osoba?
4. Da li postajete anksiozni od prejakih osjećaja mirisa, žamora ili buke?
5. Da li preferirate uvijek ići sa svojim autom, da se u svako doba možete vratiti kući bez ovisnosti o drugima?
6. Da li se prejedate kada ste pod velikim stresom?
7. Da li vas je strah da vas partnerski odnos često guši, ili da će vas još jače gušiti s vremenom?
Ako ste odgovorili ‘da’ na minimalno tri pitanja – vi ste povremeni empat. Ako je ‘da’ odgovor na više od tri pitanja – pronašli ste svoj emotivni tip – vi ste, čestitamo, punokrvni empat.

No, i empatični ljudi mogu naučiti živjeti s tim velikim darom. Kako oni pronalaze svoju emotivnu ravnotežu? Postavite suosjećajne granice!

Empatične osobe imaju tendenciju da lako upijaju tuđu negativnu emociju ili energiju, tako da je postavljanje granica – must! Izbjegavajte čitanje teških i uznemirujućih vijesti, izbjegavajte gledanje teških filmova, odmaknite se od toksičnih okruženja i recite jasno – ne, ‘energetskim vampirima’ – svim onim teškim ljudima koji vas iscrpljuju. Limitirajte vrijeme i razgovore s takvim ljudima, svaki put kada se osjetite preplavljeni teškim osjećajima. S druge strane pažljivo slušajte svoju intuiciju i kada su u pitanju odnosi koji vas oplemenjuju.

Cijenite svoj dar!
Umjesto da se osjećate kao vanzemaljac ili ako se osjećate da negdje ne pripadate jer ste preosjetljivi’, prihvatite činjenicu da je vaš softver jednostavno drugačiji – vi posjedujete super-sposobnost osjetiti duboke osjećaje, osjetiti tuđu energiju, imate bolju povezanost sa svojom intuiticijom, ali i veliko suosjećanje za rješavanje problema. Slavite svoju sposobnost ‘stavljanja u tuđe cipele’ jer takva iskustva mogu obogatiti vaš život, a osjećaj zahvalnosti upravo vama dolazi brže baš zbog te mogućnosti, empatije.

Uzmite si vremena da usporite
Empatične osobe dobivaju mnogo vježbanjem meditacije. Stišavanje uma i dislociranje od previše stimulacija nam može pomoći da probudimo svoju intuiciju i da se povežemo s većim smislom naše duhovne svrhe. Meditacija također jača sposobnost da ostanemo usredotočeni usprkos stresnoj situaciji – kada disanjem ostanemo fokusirani na svoje biće umjesto na ono …sve drugo.

Isperite sa sebe toksičnu energiju!
Istina je da ne možemo uvijek izbjegavati ljude ili situacije koje nas energetski iscrpljuju, a kako bi pokušali izliječiti emocionalni mamurluk (osjećate ga kao maglovito stanje u glavi, iscrpljenost ili simptome fizičkog obolijevanja), isprobajte meditaciju pod tušem. Stanite pod mlaz vode i ponavljajte ovu afirmaciju (u sebi ili na glas): ‘Neka ova voda ispere s mene svu negativnu energiju, iz mog uma, tijela i duha.’ Osjetite svaku kap vode na svom tijelu kako vas čisti i obnavlja, dok se toksična energija ispire s vas i odlazi tamo gdje pripada, u kanalizaciju.
(Ne okrećite očima, samo probajte. Probali ste i čudnije stvari od ovoga, sigurna sam.)

Groundajte se!
Brzo rastuće znanosti koje se bave utjecaju prirode na well-being nam sugeriraju kako kontakt sa Zemljinim elektronima smiruje živčani sistem. Znači, doslovno, izađite u prirodu, izujte se i bosim nogama se ‘uzemljite‘ – povežite se sa Majkom Zemljom. Udahnite svježi zrak punim plućima, dirajte kamenje, sjednite pored vode, s nogama na Zemljinom tlu. Zamislite da ste veliko drvo, čije korijenje kreće iz vaših stopala, te vas povezuje s centrom Zemlje. Možda zvuči pomalo čudno, no, ako su empatični ljudi toliko jako otvoreni za primanje tuđih osjećaja ili energije, zašto ne bi pokušali s onim potpuno prirodnim, što stiže iz Zemlje? Uostalom, i plaža je dio Majke Zemlje – lezite na plažu, zamislite da ste kamen (realno, to i radite po ljeti na godišnjem).

Tražite emotivnu/psihološku pomoć
Neki put je dovoljno razgovarati s prijateljem, još bolje s psihijatrom ili psihologom o toksičnim odnosima koji vas muče, kako bi ih brže izbacili iz organizma. Ako imate osjećaj da nijedna od navedenih metoda vam ne može pomoći kako bi se riješili osjećaja preplavljenosti, iscrpljenosti zbog drugih i sličnih pojava, stručnjaci vam mogu pomoći u pronalasku prikladnog načina za vas. Oni pomažu u rješavanju i ovog problema, kojeg je najvažnije prepoznati i osvijestiti!

Bonus od mene
Kad sam shvatila što mi točno donosi ta ogromna osjetljivost i rekordno -ekspresna mogućnost oblačenja tuđih cipela, odlučila sam to okrenuti u svoju korist. Od privatnog do poslovnog. Minimaliziram negativne vijesti, medije doziram kapaljkom, a kada se nalazim u situaciji u kojoj preda mnom stoji potpuno nesvjesna osoba, uživljena u svoj životni feed, kao jedinu točku doživljaja svijeta, takvoj osobi dajem za pravo da još nije zagrebala u svoju osobnost i autentičnost, a onda je i meni lakše – zakoračim na taj nivo shvaćanja i ne gledam život iz svoje perspektive shvaćanja. Postanem malo ‘površnija’ i sve postane lakše.
Osvještavanjem vlastite osjetljivosti, lakše i brže detektiram viškove u svom životu – od ljudi do stvari i ne zamaram se više tuđom percepcijom stvarnosti, jer je moja ona s kojom moram živjeti i s njom se slagati.
Empatična ja, je od mog života napravila ‘1/1 minimalizam’, ali osjećaj mira nikad nije bio veći.