‘To se jednostavno osjeti… možeš li biti 100% svoj s osobom s kojom dijeliš život.’ – Intervju Marta Cerovečki & Hrvoje Zalukar
Htjela sam predstaviti jedan par koji možda ne vrišti svaki dan s portala, nego netko tko stvarno može inspirirati svojim pričama i postojanjem. U tome i leži vjerodostojnost i autentičnost osoba, zar ne, u življenju života onako kako pričaju da žive. Marta i Hrvoje žive ono što vjeruju, bez nepotrebnih kompromisa, kojima slobodni ljudi nisu robovi. Svjesni su da njihova jakost leži u izborima koje su izabrali tokom života, poštujući svoje biće i svoju intuiciju. Oni stvaraju zajedno u misiji da pomognu prvome do sebe. I imaju tonu biljaka u stanu.
Pravi feel good ljudi.
I Nina.
Fotografije: Martina Kenji
U životu sam napravila bezbroj intervjua, ali ovo je prvi ikad u kojem sam željela doći u dom ispitanika, a onda još k tome ispitivati o privatnim stvarima i odnosima – nešto što je uvijek bio moj disclaimer kada bi razgovarala s nekim prije intervjua – ‘mene Vam ne zanimaju Vaše privatne stvari.’ (well, well, well…)
Ali Marta i Hrvoje su zarazni u svojoj ekspresiji. Ne znaš je li više uživaš u energiji doma kojeg su stvorili ili u njihovoj energiji. Znate one, neke parove, između kojih se kuži jasno k’o dan da su ‘uštimani u svim čakrama’… prekrasno.
Zanimalo me kako je to biti u odnosu u kojem su oboje od jutra naštimani na stvaranje, kako izgleda jedna sinergija dvoje ljudi koji brinu o cijelom svom biću, koji rade na sebi i koji kroz sve to žive, s nekom nevidljivom lakoćom. I koji su naočigled ludi jedno za drugim.
(Moguće je, ljudi!)
Marta – glumica, spikerica, pjevačica, muza, suosnivačica ’69 Wisdom Retreata’ Theta Healerica…
Počela si u smjeru Velike Britanije i studiranja engleskog jezika te povijesti umjetnosti, ali Svemir je imao druge planove s tvojim likom i djelom. Nekad putem našla si se ispred kamera, mikrofona i publike. Kada si shvatila da želiš oblačiti tuđu kožu i oživjeti neki lik s papira? Koji je tvoj flow u tvom poslu?
Davnih dana bila sam upisala studij povijesti umjetnosti jer sam nekako tada mislila da ima smisla krenuti od te baze. Znala sam da želim stvarati, da mi je važno kreativno izražavanje, no i da je potrebno imati pojma o umjetnosti i kulturi kroz povijest. Danas se ne bih s time bavila, ne sviđa mi se baviti umjetnošću u teoriji, zazirem od toga. Teoretičari, kritičari, filozofi, puno je to previše umnog, a tu smo da stvaramo u fizičkom obliku, i da koristimo maštu. Mašta ne znači puko fantaziranje, mašta je doista kreacija korištenja našeg fizičkog.
Um se toliko u sve petlja, a tako je zapravo ograničen. Postoji viša svijest, viša inteligencija, i naš veći potencijal od onog koji nam je pokazan kroz odgoj i obrazovanje.
Dok sam se pripremala za studij pjevanja na glazbenoj akademiji profesorica me savjetovala da razmislim o glumi kako bih se oslobodila pred publikom. Danas mi je puno jasnije kako je puno lakše ostvariti ciljeve ako ih zakamufliramo u ‘usputne’ stanice. Korisno je i demistificirati sve te ‘velebne’ momente i doista se prepustiti igri. Dati najbolje od sebe u svakom trenutku najlakše je bez očekivanja i vezanosti za rezultat, i stvarno si možemo priuštiti doživjeti nešto novo, bez da smo robovi navika i dosadašnjih iskustava, kakvi god oni bili.
Koja je tvoja prva asocijacija na ‘prošli’ život u Velikoj Britaniji?
Interesantno mi je kad god me pitaju za moj život u Velikoj Britaniji, kako se uvijek prisjetim ljubaznosti i finoće ljudi koje sam tamo upoznala i s kojima sam surađivala. Prvo mi je to bio pozitivan šok kad sam primijetila da ljudi nisu nepotrebno netrpeljivi, nepristojni i kad ne urlaju jedni na druge. Uglađenost i pristojnost, a bez one neke hladnoće kojom se generalno karakteriziraju Englezi, su vrline koje su me se posebno dojmile. I danas su mi to prioriteti u svim vrstama odnosa.
Počela si tražiti nešto više za sebe, nekad sa 16, tada si prvi put krenula na meditacije – kako si se upgradeala putem po tom pitanju, što si sve naučila do danas…?
Da, sa 16 godina osjetila sam snažnu volju i potrebu za duhovnim radom i rastom, no tada okolina nije bila toliko ‘podržavajuća’ za tako nešto kao što je to danas. Tragala sam za pravom tehnikom više od deset godina. Putem sam upoznala razne vrste komplementarnih učenja koja oplemenjuju duh, otpuštaju tenzije i ostvaruju sklad na svim razinama. No tek kad sam počela prakticirati tehniku Theta iscjeliteljske meditacije konačno sam bila zadovoljna i mirna jer samu toj tehnici pronašla zaista sve. Važno je samo znati koje je pravo pitanje… i odgovor odmah dolazi.
Ono što sam doista naučila, a da je najvrjednije je da nema odvojenosti. Mi nikada nismo odvojeni od Stvoritelja, niti od svega što jest, i prema tome nema potrebe za pretjeranim mučnim trudom, naporom i patnjom, ponovnim povezivanjem i dokazivanjem jer zapravo nikad nismo ni izgubljeni ni zaboravljeni. Svako jutro kad se probudim znam da imam apsolutno sve, ja to znam, vidim i osjećam. To nije neka mantra, to je jednostavna stvarnost. To vam je kao da ribu koja pliva idete podučavati o vodi, a cijelo njezino biće i njen život je upravo dokaz da voda postoji. No kako riba ne zna za ništa drugo, ona možda zapravo ni ne zna da je voda njezin život i njezina stvarnost. Do te mjere uzimati čaroliju života zdravo za gotovo i biti nesvjestan je prilično nevjerojatno i tužno, šteta, zapravo. Sigurno nam je snažan svakodnevni uron u materijalni svijet okidač da upravo tražimo još materijalnih dokaza svih vrsta, a sve je već kompletno savršeno. To je jedna vrsta nesporazuma koja nam se javlja kad se ego pita – čekaj malo, gdje sam, tko sam, što sam? I da, zaista smo bombardirani sugestijama da sve ide u krivom smjeru. A sve ide kako ide jer smo mi stvorili takvu stvarnost.
Ništa strašno, trebamo si samo oprostiti, otpustiti sva zamjeranja i ogorčenosti i završiti učenja. Nikad ništa potpuno ne ode iz našeg života dok nas život ne nauči lekciju po koju smo došli. No, ne treba to trajati ni mjesecima ni godinama, niti čitav život. Ovdje i sada i trenutačno je apsolutno moguće i ostvarivo. Potrebna je volja i angažiranost kako bismo ostvarili ono što želimo, no učenje, rad i ostvarenje, sve to ide kvalitetnije kad je u lakoći.
Pogotovo u našoj regiji, generacije ljudi su podučavane kako svoju egzistenciju moraju opravdati, dokazati vrijednost žrtvovanjem vremena, osobne sreće, a i zdravlja. Kako je ono do čega se dolazi kroz muku, znoj i suze doista jedini odraz naše stvarne vrijednosti.
Vrijeme je da se otpuste ti stari ograničavajući obrasci i programi jer oni zaista nikome osim ‘krvniku’ ne koriste.
Što vježbaš danas, koja je tvoja rutina koja te čini zdravom na svim nivoima bića?
Svako jutro Hrvoje i ja prvo radimo vježbe disanja. To pomaže u centriranju, otpuštanju buke u glavi, i u opskrbljivanju tijela kisikom. Obožavam Yogu i često ju prakticiram, no nisam toliko disciplinirana kao Hrvoje. On je više izvježban i fokusiran na tjelesno, a ja sam brža i spretnija duhovno… tu jedan drugog nadopunjavamo, i podučavamo.
Pomažu li ti učenja Theta Healinga u detekciji drugih ljudi? (znaš li na primjer, odmah – ovu osobu želim u svojoj blizini, ovu ne, s ovim klijentom ću raditi, s ovim ne…)
Ja Thetu koristim svakodnevno u svemu što radim, odnosno koristim intuiciju, i ne odvajam se od nje. Mogu intuitivno očitavati druge ljude, mjesta, situacije i biti u mogućnosti procijeniti kvalitetu neke atmosfere. No, ne moramo samo ovisiti o vanjskim utjecajima i reagirati na njih, možemo i ‘podesiti’ svoju vibraciju na visoku frekvenciju i susretati se samo sa ljubaznim, dragim i sposobnim ljudima i djelovati iz svjesne namjere kreirajući život kakav želimo. Ja vam mogu reći je li vam je partner vjeran ili hoćete li dobiti taj neki posao, no puno je vrjednije iscijeliti što god je već potrebno kako vi ne biste bili osoba koja ima neiskrena partnerstva i sumnju u svoju vrijednost… puno vrjednije nego špijunirati ljude. I opet ponavljam, nema odvajanja, mi svi imamo i sposobnost i kapacitet za višu svijest.
Danas kombiniraš znanja i skillse koje si prikupila za života – gluma i Theta Healing, kako idu jedno pored drugog, koliko ti meditacija pomaže u poslu? Kako Theta može pomoći drugima, koji se bave ovakvim tipovima kreativnog posla?
Glumu i Theta Healing spojila sam u tehnici koju je zapravo osmislila moja učiteljica iz Esper studija u New Yorku. Energetski centri podešavaju se na način da glumac zaista može u cijelosti osjećati i kontrolirati, a time i manipulirati svoj fizički, emotivni, mentalni i energetski nivo. Cijeli spektar se utoliko beskrajno širi i igra portretiranja neke duše je jednostavnija, a i potpunija.
Nema tu nikakve mistike. Sve što govorimo i radimo regulirano je frekvencijama moždanih valova.Koristeći theta valove mi se dovodimo u veoma duboko stanje opuštenosti. Mi opuštamo svoj um kako bismo se mogli prepustiti lakšem korištenju podsvijesti i ‘uštimavanju’ svijesti. Svrha rada u theta valovima je usmjeriti pozornost na energiju koja daje najbolje i najbrže rezultate i pomaže nam da shvatimo kako ono što je stvoreno može biti i rastvoreno, presloženo, i onda ponovno stvoreno.
Mozak je elektromagnetski biološki prijenosnik i primatelj informacija i to njegovo obilježje omogućava nam da učimo. Mozak ima dva aspekta: svijest i podsvijest. Važno je da oba ta aspekta djeluju zajedno. Svjesni um upravlja sa samo oko 10%*našeg mozga, on uzima vanjske podatke iz našeg svijeta i donosi odluke. On zna kad su nam osjećaji povrijeđeni i sve to bilježi u podsvijest. Naš podsvjesni um upravlja s čak 90% *našeg života i aktivan je svugdje gdje se pristupa sjećanjima i osjećajima. Podsvijest ima zapis o ovom životu svih ovozemaljskih iskustava s kojima se susrećemo. Naša podsvijest oblikovana je tako da stvara iskustva kao mogućnosti za učenje vrlina. Na nivou duše mi uvijek učimo vrline.
Mogli bi reći da se tu nalaze svi razlozi zbog kojih nam se nešto događa i zašto je važno pitati se čemu nam svako iskustvo služi, bilo ono ugodno ili neugodno, čemu nas uči i što je dobro u tom iskustvu.
*(Bruce Lipton kaže svega 5% je svjesno, 95% podsvjesno, puno je teorija koliko je svjesnosti u našem životu, a koliko ne, teško je pronaći taj podatak kao istinit i takav… i da mu u potpunosti vjerujem, op.a)
Kakve ljudi voliš u svojoj blizini?
Obožavam ljude s puno energije i sjajnim smislom za humor, srdačni i hihotavi ljudi su mi najdraži. I oni koji ne rade drame.
Hrvoje – magistra umjetnosti, fotograf, snimatelj, autor aforizama, suosnivač ’69 Wisdom Retreata’, Theta healing praktičar, autor brojnih umjetničkih izložbi i projekata.
Hrvoje, što je tvoja ljubav u poslu kojeg radiš? Što je ono što te pokreće u svijetu fotografije i filma? Od nedavno si počeo stvarati i glazbu… kada si shvatio da je umjetnička ekspresija tvoj drive i tvoj glas u današnjem svijetu?
Moja ljubav je unutarnji osjećaj kreativnosti i izražanje kroz umjetnički rad. Fotografija i snimanje su primarni, a od nedavno i održavanje radionica svjesnog disanja Pranayama, meditacija u pokretu Qi Gong, kupanja u ledu, theta healing meditacija i općenito svih oblika zdravog života kroz 4 elementa što nazivam ’69 wisdom’. U svijetu fotografije i filma me pokreće unutarnji osjećaj koji mi dođe kao neka lijepa emocija gdje imam potrebu izraziti se. Taj unutarnji osjećaj ili imaš ili nemaš, ne da se naučiti, ili osjećaš umjetnost ili ne, ja sam se, hvala Bogu, rodio sa tim osjećajem, a sve ostalo je unaprijeđivanje i razvijanje sebe. Volim raditi za kazalište, fotografirati portrete, arhitekturu i pejzaže. Da, moj novi projekt je glazba kao četvrti medij kroz koji se izražavam kreativno. Glazba je unutranji proces kao i fotografija, snimanje ili pisanje, to je neiscrpan izvor kreativnosti. Kada sam, od malih nogu shvatio da je umjetnička ekspresija moj drive, već u osnovnoj školi na likovnom, skužio sam da mi je crtanje prirodno i da osjećam radost dok se igram bojama.
Poznat si po tome da cijeniš i biraš rad na analognom fotoaparatu – ako gledamo iz te perspektive, što smo izgubili s ovom masovnom digitalizacijom u umjetnosti?
‘Ajmo reći da je analogna fotografija prirodna kao i domaća hrana s Dolca, a digitalna fotografija je industrijski procesuirana umjetna hrana iz supermarketa.
Digitalizacijom smo izgubili ljepotu, dušu i dubinu medija. Digitalna fotografija ide u smjeru softverske grafike. Analogna* fotografija je i dalje prisutna i umjetnici je koriste. Čak bih rekao da se i polako, sve više vraća u svijet umjetnosti.
Cijeli život si u sportu, rekao si da si otkrio snagu daha kroz sport. Što danas znaš o ljudskom dahu i tijelu?
Cijeli život bavim se sportom, sedam godina sam trenirao plivanje zbog kroničnog bronhitisa. Kroz plivanje su mi se povečala pluća, sjećam se da mi je doktorica na sistematskom rekla da imam skoro duplo veći kapacitet pluća od svojih vršnjaka. Četiri godine trenirao sam veslanje, a hobi mi je bio i spuštanje biciklom niz Medvednicu. Skijam od svoje treće godine života, obožavam planinariti i boraviti u prirodi. Nakon srednje škole počeo sam trenirati Wing Chun – Kung Fu, pa Muay Thai – tajlandski boks, pa klasični boks. U borilačkim vještinama sam preko deset godina.
Kroz sve sportove sam shvatio koliko je duboko svjesno disanje važno za izdržavanje napora, koliko je bitna koncentracija na dah i tehnika disanja. Tako da mi je prirodno došlo da istražim Qi Gong meditaciju u pokretu i Pranayamu koja je sastavni dio Yoge. Kroz Qi Gong učimo kako sačuvati i balansirati energiju u tijelu. Krenuo sam disati kroz tehnike Wima Hofa, a danas se educiram za Pranayama učitelja. Trenutno imam 3 certifikata za razne tehnike meditacija, iscjeljivanja i energetskog rada, a neke od njih su Qi Gong i Theta healing meditacija. Ono što sam naučio o dahu jest da bi trebali osvijestiti disanje kroz nos aktivirajući dijafragmu te biti svjesni da u zraku koji udišemo nije samo kisik nego i drugi hranjivi sastojci; energija koja je potrebna tijelu kao i voda i hrana. Disanje je jedina vitalna autonomna funkcija, koja se može svjesno kontrolirati umom. Disanje može biti ‘iskorišteno’ kao nekakvo ‘podešavajuće’ sredstvo za uravnoteženje i harmoniziranje svih drugih sustava funkcioniranja u tijelu. Ono bi trebali percipirati kao pumpu za obnavljanje svih vitalnih organa i tkiva, svježim zalihama krvi i energije. Znate li, na primjer, da gustoća naših kostiju ovisi o načinu na koji dišemo, na primjer?
Što tebi sve predstavlja broj 69?
‘69 Wisdom’ je filozofija življenja, ravnoteža zdravog tijela, uma i duha, koncept osvještavanja sebe kroz prirodu i spajanje s prirodom kroz četiri elementa. To je formula kako biti sretan i zdrav. Život ne može postojati ako oduzmemo bilo koji od elemenata. Svaki element simbolizira nešto. Zemlja te hrani i daje ti dom i sigurnost. Zrak, odnosno vjetar, kroz disanje osvještava i pročišćava um, dok kroz meditaciju postižemo unutarnji mir. Vatra, odnosno Sunce daje energiju, toplinu, snagu, diže moral i raspoloženje te regenerira. Voda daje život, pročišćava nas emocionalno, hidratizira, a oponašajući vodu učimo kako se adaptirati kao voda, odnosno kako pronaći put, kao što voda uvijek nađe.
69 simbolizira i ravnotežu svega u svemu, Yin Yang, sadašnji trenutak postojanja, umijeće življenja kroz koje učimo kako održati tijelo, um i duh u ravnoteži.
Što nisi još probao i iskusio, a volio bi?
Nisam probao skočiti iz aviona a volio bih sa ili bez padobrana… svejedno mi je jer ima znanstvenih dokaza da su ljudi preživjeli skok iz aviona bez padobrana.
Koja je tvoja dnevna rutina njege?
Svako jutro zagrlim Martu i našu pesicu Ninu, ustanem se, istegnem cijelo tijelo, napravim vježbe disanja Pranayamu ili neku sličnu vježbu disanja, zatim slijedi hladni tuš ili kupanje u rijeci ili izvoru (ako smo na vikendici), popijem 2 čaše izvorske vode, pročitam neko lijepo štivo da osvježim misli i krenem u dan… popodne radim trening cijelog tijela i završavam dan s Qi Gong meditacijom, a navečer radim Theta iscjeliteljsku meditaciju.
Kakve ljude voliš u svojoj blizini?
Volim iskrene, direktne, pozitivne, trijezne ljude koji imaju svijest o svome zdravlju i životu.
Vas dvoje odajete dojam ljudi koji su 150% kreativci. Gdje sve, na kojim poljima danas u ovo vrijeme velikih promjena, ispoljavate svoju kreativnost? Na čemu sve radite trenutno?
H: Radimo zajedno Thetu, glazbu, retreat 69 wisdom i razne kreativne projekte.
M: Razmišljamo o arhitekturi, uređenju vrta, planiramo putovanja i svakodnevno radimo na komediji. Glazba nas kompletno veseli i želimo zajedno stvarati i tako da Hrvoje mixa, a ja pjevam.
Pričajmo o vašem autorskom projektu ‘69 Wisdom Retreat‘ – koga zovemo na taj retreat i što možemo reći polaznicima, što će naučiti na tom retreatu?
Zovemo ljude koji bi htjeli raditi na sebi, osvijestiti svoje zdravlje i poboljšati način života, zovemo ljude koji žele osjetiti prirodu i zdravi način života.
Koje tehnike vježbaju polaznici na retreatu? Što ste primijetili da je vježbanje tih tehnika donijelo dobrog u vaš život, kroz dugogodišnja učenja?
Polaznici uče svjesno i kontrolirano dijafragmalno disanje kroz Pranayamu i Qi Gong te ih učimo kako konzumirati prirodu kroz četiri elementa; zemlju, vodu, zrak i vatru. A onda i kako ta četiri elementa implementirati u svakodnevnicu. Pokušavamo zajedno osvijestiti koliko je taj proces važan za naše zdravlje – biti povezan s prirodom. Kao što su životinje i biljke povezane s prirodom, svi smo mi sastavni dio nje i ona nas.
Ljudi su danas zbog urbanog života i zaokupljenosti poslom zaboravili na svoje zravlje i na neke elementarne važnosti konzumiranja prirode kao npr. piti izvorsku vodu ili izlagati se sunčevim zrakama. Sunce nas hrani i s drugim hranjivim sastojcima, ne samo s vitaminom D kako većina misli. Helioterapiju sam osvijestio prije deset godina i znam koja je važnost hranjivih sastojaka koje nam pruža izlaganje Suncu. Velika je važnost čistog zraka u planinama, šumi i svježeg morskog zraka jer u gradovima zapravo kronično fali kvalitetnog zraka. Također bosonogo hodanje – spaja nas izravno s elektromagnetskim poljem zemlje.
Svakodnevno izlaganje hladnoći, tuširanje ili kupanje u hladnoj vodi aktivira imunitet i to bi trebali osvijestiti jer imunitet nas štiti od svih bolesti.
Nas dvoje cijeli život učimo razne tehnike i stalno oplemenjujemo znanje. Ja sam kroz sport od malih nogu naučio važnost disanja, bos hodam od kad znam za sebe jer puno vremena provodim u prirodi. Sve te tehnike osnažuju nam zdravlje i čine da smo sretni, da imamo balans u tijelu i životu. Postim već godinama, a post je jedino pravo čišćenje i samozacjeljivanje tijela.
Stres je ljudska reakcija, ali i izbor – nas dvoje ne biramo stres, jer živimo slobodno kao freelanceri. Biramo projekte za koga ćemo raditi i kada, to je sloboda, zato smo i krenuli raditi svoje radionice da osvijestimo ljude kako biti zdraviji i slobodniji.
Kako provodite dane? Kako živite život – jeste li introverti ili ekstroverti, volite li veća društva ili intimnije atmosfere? Koja je najbolja verzija dobre zabave za vas dvoje?
M: Mislim da smo oboje jako ekspresivni, voljni dijeliti dojmove i razmišljanja, pa stoga i ekstrovertni, ali ima razdoblja i kad se povlačimo u sebe ili u tišinu prirode. Ponekad nam treba i puno mira od svega. Dakle pretpostavljam da to sigurno znači kako smo u savršenom balansu jednog i drugog.
H: Provodimo dane uživajući u životu, fizički smo aktivni, svjesno dišemo, meditiramo, smijemo se, putujemo i kreativni smo, jednom riječju živimo u lakoći. Sramežljivi ekstroverti ili otvoreni introverti. Volimo se družiti jer ljudi su socijalna bića po prirodi. Najbolja verzija dobre zabave za nas je party na otvorenom, sa dobrom mjuzom, gdje svi plešu i smiju se. Po mogućnosti svi smo maskirani – svatko u svojem ludom kostimu.
Što ste sve naučili o sebi kroz godine i odnose, a da možete danas uspješno primijeniti na vašu vezu? Što je, po vama, važno da dvoje ljudi ima i da ostvari u među sobnom odnosu, a kako bi imali dobar odnos?
M: Nas dvoje od prvog susreta fenomenalno komuniciramo.
Imamo isti smisao za humor, iste vrijednosti, iste ideale, i neke neobične skrivene ideje koje se do sad nismo usudili podijeliti s nikim. Sve su to jako istančane i specifične stvari u kojima se ljudi ili totalno pogode i povežu pa se zajedno inspiriraju i brže ostvaruju, ili se uvijek malo natežu, love i kompromitiraju. Mi imamo nevjerojatnu sreću što smo se ipak nekako u isto vrijeme posložili u sebi, pa tako i jedno s drugim. Jednostavno je i lako kad ste s nekim na istoj razini i kad se intenzivno osjećate i nadopunjavate. Oboje smo hipersenzibilni, no percipiramo to i razumijemo kod ovog drugog i zato smo iznimno pažljivi, puni razumijevanja i podrške. Hrvoje je meni ogromna inspiracija u svojoj ustrajnosti, vatrenosti i predanosti. Ja sam pak posebno strpljiva i gotovo manijakalno optimistična osoba.
H: Iz svakog odnosa nešto naučimo ali mislim da je najvažnije u odnosu osjećati se slobodno komunicirati sebe, izražavati se kada to želimo, biti iskren i otvoren.
To se jednostavno osjeti – možeš li biti sto posto svoj sa osobom s kojom dijeliš život. Inspiracija je u meni konstantno od kada znam za sebe, a zato smo i zajedno jer smo prepoznali kreativnost jedno u drugome.
Sudaraju li se kreativci u vezi ili se istinski duboko razumiju, jer znaju i poštuju tuđe osjećaje i kreativne procese… što za vašu vezu znači sličan mindset i drive, da živite kroz svoju kreativnost nesmetano u odnosu jedno na drugo?
M: Kreativnost na svim poljima, inteligencija, inovativnost u rješavanju izazova sve je to jako sexy i to sve može ugrožavati samo osobu koja se osjeća nedovoljna – sama sa sobom. Mi se uglavnom kroz cijeli dan zajedno smijemo i to nas od jutra stavlja u pravi mindset za lijepo stvaralaštvo. Novi i svježi pogled na neki projekt je uvijek dobrodošao, a ukoliko osjetimo otpor, nezadovoljstvo ili manjak strpljenja, uđemo u meditaciju, otpustimo sve što nas koči, instaliramo si da znamo kakav je to osjećaj biti siguran i slobodan u toj određenoj kreaciji… i idemo dalje.
H: Imamo individualne i zajedničke ideje ali u svemu se slažemo i podržavamo.
*Cijeli intervju snimljen je, naravno, analognim fotoaparatom.
