Meditacija – disciplina koja stišava naporni um, posprema prenatrpane, umne ladice i mijenja mozak nabolje

Postoji jedan, nama ljudima potpuno prirodan način, kako da utišamo vlastiti um. Nešto što je došlo u paketu s našim tijelom, kao jedan od alata, koji su nam dostupni u svakoj sekundi dana. Meditacija i svjesno promatranje trenutka dugoročno mijenjaju način na koji pristupamo životu. Naravno da imam i istraživanje koje to dokazuje.

Fotografije: Martina Kenji, Unsplash

Bilo je za očekivati, da će nam svima umovi ući u turbo mode u jednom trenutku življenja života u Covid_Kaosu (i u post-potresu). Bez obzira na psihičko/fizičko/emotivnu spremu od prije. Barem u mom uzorku ljudi koje susrećem i znam. I poprilično nevjerojatne transformacije života su se dogodile u posljednjih godinu i pol, sve na bolje, a iz nekog osjećaja zaglavljenosti, u koji nas je ufurao Covid_Kaos, pa ostavio da se borimo sa spoznajama. Sigurno toga ima i oko vas. Da ne spominjem teme poput napadaja panike, anksioznosti, depresije, burnoutanja, svjesnosti da nedostaje neki joie de vivre, da nedostaje začina, dubine, da nedostaje ‘nešto’ u što se ne može uprijeti prstom…
Zanimljivo je gledati čitavu stvar iz perspektive Before/After Covid_Kaosa, kada pričamo o ljudima i kako se ipak, nešto promijenilo… perspektiva, fokus, percepcija, način, kako vam drago, a meni ponajviše jer se to uopće događa…

Otvaranje vlastitih umova odnosno možda bolje rečeno, svjesnost koja se jače okrenula prema nečemu neopipljivom – energiji, mislima i osjećajima što posljedično dovodi do dublje analize nas samih. Htjeli, ne-htjeli.

A ‘borba’ s mislima nešto je što nas sve veže. Što su veći i jači trigeri oko nas, to um još jače divlja, logično, jer dobiva još više informacija iz tijela s kojima samo ubrzava procese i sam vlak misli, kao ulje na vatru. I kad pomislite da vam je dovoljan vlastiti život i sve što nam priušti u nekom trenutku, da je to ulja čisto dovoljno… mi smo paralelno ovisni o najvećem zagađivaču naših umnih prostranstava, o ekranima. O jednoj imaginarnoj stvarnosti, koja tek diže podsvijest (koju ne poznajemo) na površinu. Sve zajedno, naš um ‘kompresira’, skladišti i najvažnije – sve pamti, kako bi u budućnosti imao još više informacija i odgovora na neku novu situaciju. Gosimple jezikom – potpuno nesvjesno punimo glavu sranjima, bilo da ih upijamo preko ekrana ili ih stvaramo u glavi, jer ovisimo o tome da (sa)znamo odgovore (iako ih znamo ili uopće ne trebamo), koji će nam dati osjećaj prividne kontrole (uma nad emocijama, a posljedično kvazi-kontrolu nad životom), dok stvaramo scenarije koji se nisu dogodili i nad kojima nemamo apsolutno nikakvu moć kontrole.
(Posljednja je teška rečenica, za dublje razumijevanje, ponoviti čitanje par puta.)

MOZAK VOLI RED, DISCIPLINU I KVALITETNOG MENADŽERA KOJI ZNA UPRAVLJATI NJIME – MEDITACIJA NAS UČI UPRAVO TOJ ULOZI
Prva i osnovna kriva percepcija koju stvorimo, potpuno podsvjesno je osjećaj kojeg imamo, kada misli jure; da nemamo nikakvu kontrolu nad njima – toliko jako to osjećamo i tako onda percipiramo stvarnost. Čitav taj proces je izrazito subjektivan, jer je naš. Kad se sjetim cirkusa u glavi, koliko je bio intenzivan i snažan, doslovce nije postojala mogućnost za drugačiju percepciju istog. No, istina je ta da mozak voli dobrog menadžera, koji zna kako ‘komunicirati’ s mozgom, koji zna prepoznati kada mozak ima žutu minutu, onaj koji će reći – dosta!

Znamo da mozak nikad ne odmara pa i kad mi odmaramo fizičko tijelo. On koristi 20% energije samo dok smo mirni i gledamo televiziju, a dok spavamo mozak se baca na rješavanje toksičnog smeća, koje smo nakupili tokom dana, živčane stanice se ‘reorganiziraju’, mozak oblikuje nova sjećanja, učvršćuje stara sjećanja i povezuje ih s uspomenama. On neumorno radi na tome da izbaci suvišno iz svog protokola i napravi mjesta za sve nove informacije koje ćemo u njega staviti.
Pokušala sam naći baš kao full autoritativnu vijest o tome koliko misli prođe kroz naš mozak na dan, da zakucam, ali informacija ‘varira’ od 60.000 (2012.) do 6.200 (2020.).
Ako stavimo 6.200 u kontekst 60K, onda se čini kao – pff, nikakav problem, što je 6 hiljki za mene! Ali ako je s druge strane nula, onda je to poprilično velik broj. Sve i da je izmjeren u stanju nekakvog kvazi mirovanja (kao što je gledanje filma – istraživanje iz 2020.), koliko mislite da  dodajemo ulja na vatru i kojim tempom, kada smo u stresnim situacijama? A što kada je više fronti oko nas koje ‘gasimo’ ili koje pokušavamo dovesti pod kontrolu? Koliko misli stvaramo iznova i iznova, jer nas tijelo non-stop podsjeća na nekakvu akciju – emocijama koje ispaljuje u smjeru uma? Osjeća se u tim trenucima kao da smo bliže 60K, zar ne?  

Budući da je i putovanje svijetom vjerojatno ‘jeftinije’ od onog, na kojeg krećemo da pronađemo vlastiti mir, ipak teško da si možete priuštiti pola godine bijega iz realnosti, u maniri ‘Eat, Pray, Love’ (iako bi to bilo tako dobro izvesti, uf). Svejedno je potrebno ostati donekle normalan u granicama vlastitih ludosti, na način da možemo funkcionirati u zajednici i donositi odluke kroz svaki dan, koje nećemo plaćati za par godina s kamatama. A ja jedino što znam da u tom kontekstu konstruktivno djeluje na naš život jest meditacija. Tablete za anksioznost su pomogle uvijek kada je fizički manifest stresa ispucavao kroz prsa, antidepresivi – kad su trebali i za što su trebali, ali u mom slučaju život na tabletama nije bila opcija. Zaglaviti doživotno u ublažavanje težine posljedice, a ne uzroka – no go!  
Doslovce se smijem na glas dok ovo pišem jer mi je kroz glavu prošla misao (ili onaj netko tko razgovara s nama kad mislimo, da to, mislimo) – daj zamisli da TI nisi ušla u meditaciju! TI! O kojoj ovise još neka druga živa bića. Moj cijeli život bio bi potpuno drugačiji. Moja cijela životna filozofija bila bi drugačija, ideja življenja života bi bila drugačija i vrlo vjerojatno još uvijek izrazito usmjerena na vanjsko i materijalno, a ne na unutarnje stanje. Na sebe. O nesigurnosti da ne počinjem. Sigurno ne bi savladavala stresne situacije ovako brzo i vrlo direktno kroz njih. Uključujući čitav deluxe paket emocija koje ti neki stresovi nose sa sobom.

Promatranje misli, detekcija onih koje izazivaju emotivne reakcije, svjesnost disanja u pravom trenutku, izuzetna moć koncentracije na sadašnji trenutak, fokus… ako se vratimo na vlak misli koji juri, onda nas meditacija uči da pronađemo sve te male gumbiće koji se moraju postiskati ili pogasiti, da bi naš super hi-tech misaoni vlak mogao tako kvalitetno brzo juriti ili… Smanjiti nabrijanost.     

Ova ekipa je sastavila ni više ni manje nego 100 benefita meditacije, pa izvolite, do kud stignete.

‘TO NIJE ZA MENE’… A ZA KOGA JE ONDA MEDITACIJA?
Ne morate biti deklarirani hippie da bi prakticirali meditaciju, mindfulness i svjesno disanje. Dovoljno je biti čovjek, koji osjeća da mora smiriti kaos u glavi. Kada god pričam s nekime, o tome kako, na primjer, moj sugovornik osjeća da ne može više nastaviti u ovakvom tempu ili načinu života, a ja onda spomenem meditaciju i svjesno disanje, kao jedinu stvar koju sam naučila u svom procesu izvlačenja iz kako se tada činilo, nezaustavljivih, mentalnih proljeva, a da me iz njih, ne samo naučila prepoznavati ih i smiriti moje tijelo, nego i dobrano poravnala za budući život, postoje tri grupe odgovora;
– ja sam to probala/probao, to nije za mene, moje misli su presnažne/prebrze. (ovo je super-subjektivno, jer svi imaju isti osjećaj kada misli jure 500km/h.)
– ja idem na boks/bench/bicikl/nastavi niz… pa se ispušem, ispucam, is-štogod. (super za sport, ali to nije isto niti je efekt isti. Yoga, Tai Chi i ostale dicipline su izuzetak)
– ja to ne mogu. (nije baš točno reći ‘ne mogu’, već ‘mi se ne da’, kao što se meni ne da ići u teretanu, nije da ja to ‘ne mogu’.)

Naravno da svatko, tko traži svoju sportsku varijantu rješavanja stresa, će i naći nešto, hvalabogu da je tako. Ali ja ustvari pričam o tome da meditacija nije isto što i fizičko iscrpljivanje u svrhu nekoliko trenutaka sreće i praznog uma i da je meditacija treniranje organa mozga, amigdale i svega ostalog što se popali i ostane gorjeti u trenucima kada nas život i situacije oko nas valjaju lijevo-desno, u visokim amplitudama. Meditacija pali drugi set gumbića, dugoročno. Da su ‘ispucavanje sportom’ i meditacija isto, onda ne bi imali čitav set nevjerojatnih sportaša, koji su predani toj aktivnosti, a od kojih je dovoljno navesti samo jednog, čovjeka iz druge dimenzije, Michaela Jordana, jer… ‘The Last Dance’.

Njegov ‘dar’ nije bio skakanje u vis ili brzo trčanje ili gađanje koša. Njegov dar je bila mogućnost da bude potpuno u sadašnjem trenutku. I to je bila razlika.

Mark Vancil o Michaelu Jordanu

Generalizacija s jakom dozom stigmatizacije izraza ‘meditacija’ snažno je prisutna u društvima kao što je naše – još uvijek snažno zatvoreno i tradicionalno. A ustvari jedino što možemo staviti pod generalizaciju, jest to da nisu sve meditacije za svakoga. Potrebno je neko vrijeme da nađemo neki svoj ‘model’, svoju tehniku i način na koji pristupamo meditiranju. To je stvarno jako individualno. Pa i unutar istog tipa meditacije, kao što je vođena meditacija; svatko ima određeni tip vokala, kojeg može slušati danima, pa koliko netko priča, što će se dešavati, koje su želje, koje doba dana nam je najbolje za  meditaciju, je li ležimo ili sjedimo… Ovdje su svi tekstovi na Gosimple-u što se meditacije tiče, ovdje su svoje iskustvo opisale Dunja i Martina, a ovdje, u posljednjem odlomku su neke kratke, vođene s kojima je sasvim legit započeti dan, završiti ga ili samo na 10 minuta maknuti se u spavaću sobu, wc na poslu (ako ne radite u nekoj hip kompaniji koja ima sobu za mindfulness) i poslušati dobronamjerni, smireni glas s druge strane, kad god nam treba break.

SVAKODNEVNO PONAŠANJE MIJENJA MOZAK, A MEDITACIJA MIJENJA MOZAK NABOLJE
Završit ćemo s kratkim objašnjenjem i ekspresnim torpediranjem meditacije u super skill kategoriju – možda to vaš ego voli čuti? Možete postati super skill wow human?
Jedna od prvih, koja se bacila u znanstvena istraživanja o učinku meditacije na mozak, bila je neuroznanstvenica s Harvarda, Sara Lazar. Zbog ozljede noge prije maratona, kojeg je htjela istrčati, fizioterapeut joj je savjetovao da se koncentrira na istezanje, pa je Sara upisala, jasno, yogu. Sama je opisala, u intervjuu za Washington Post, kako je slušala učitelja, koji priča o svim benefitima koje yoga, disanje i meditacija donose, a istovremeno mislila – pričaj što želiš, ja sam ovdje da se istegnem. No, kako je vrijeme odmicalo, a Sara i dalje trenirala, primijetila je da je puno smirenija, bolje se koncentrira, puno je suosjećajnija, na stresne situacije reagira drugačije… povezala je dva i dva, potpuno se oduševila i zaljubila u samu ideju da je svoje istraživanje za doktorat, kojeg je ganjala u tom trenutku života,  prebacila na pronalazak odgovora što to točno meditacija radi mozgu.

U prvoj studiji, Lazar je promatrala osobe s bogatim iskustvom meditacije, a koji su usmjerili pozornost na unutarnja iskustva (bez mantri ili skandiranja). Ono što su otkrili u ovoj grupi, jest da meditacija može usporiti ili spriječiti starenje frontalnog korteksa (stvaranje sjećanja), odnosno da su iskusni meditatori u starosnoj dobi između 40-50 godina imali jednaku količinu sive tvari kao i oni između 20 i 30 godina.
U drugoj studiji, angažirani su ljudi, koji prije nikad nisu meditirali, koji su prošli program treninga smanjenja stresa na temelju pozornosti. Tečaj se sastojao od svakodnevnog vježbanja pažnje, skeniranje tijela, yoge i meditacije u sjedećem položaju, sveukupno u dnevnom trajanju od 27 minuta. Nakon osam tjedana svi polaznici su imali povećan volumen mozga u četiri regije;

Magnetska rezonanca pokazala je da su skupine koje su meditirale za razliku od onih koji nisu, imale povećanu koncentraciju sivih stanica na području lijevog hipokampusa, stražnjeg korteksa, temporomandibularnog-parijetalnog čvorišta i malog mozga.

Sara Lazar, Ph.D.

To su dijelovi mozga za učenje i memoriju, regulaciju emocija, preuzimanje perspektive, koje je… promijenila meditacija. Ona direktno utječe na ‘neuroplastičnost mozga – sposobnost da se mozak mijenja, što ustvari znači da mi možemo imati kompletno aktivnu ulogu u tim procesima.‘

Ako ste odlučni u namjeri da svoj život upgradeate s ovog stupnja na kojem ga trenutno živite, odakle možda ne vidite neku dobru perspektivu ili vas samo prati osjećaj da je svega previše – savladavanje ove discipline, koja će nailaziti na onaj najveći otpor u vama, jer ste u ringu s mislima – kod njih doma, dovest će vas s vremenom u jednu, puno smireniju poziciju promatranja svega oko vas. A onda će i vaši potezi dolaziti iz drugačijeg stanja svijesti. Dan po dan. Uporno, svaki dan, dok jednog dana nećete moći zamisliti dan bez barem jedne meditacije.
Za sve kojima, samo što ne pregore sve žaruljice od manevriranja kroz životne situacije od kojih se okreće želudac i koji možda misle da je možda došao trenutak u životu da pogledate tko ste, što ste i od čega ste se izgradili do ove točke života… postoji tehnika koja vas vodi do odgovora, potpuno prirodno. Kao i u svemu, loptica je na strani vaše slobodne volje, pitanje je želite li uroniti ili ostati na mlakoj površini, na kojoj oluje, imaju najviše manevra za divljanje.

Iliiii ako smo već na morskim aluzijama, kako kaže moj omiljeni Jon Kabatt-Zinn;

PS. Bitno. Meditacija i ostale tehnike promatranja sadašnjeg trenutka nisu niti mogu biti tehnika koja će riješiti vaše neke zdravstvene probleme, vaša psihička oboljenja, kojih možda niste ni svjesni (s depresijom, na primjer, je to nažalost taj scenarij)… Doktori i stručnjaci postoje s razlogom, kao i neke tablete. Barem kratkoročno. Stres, pritisak i sve ostalo iz tog spektra, mogu unakaziti fizičko tijelo (pod time pogotovo mislim na imunitet), a u doba divljanja Covid_Kaosa, to je zadnje što želimo. Peace.