5 stupova Biohacking filzofije
Biohakiranje je ustvari i pojednostavljeno – sinonim za upoznavanje vlastite biologije tijela toliko dobro da možete svojim svjesnim potezima utjecati na optimizaciju istog.
Biohacking filozofija oslanja se na hakiranje vlastitog tijela (i sve što ulazi u njega) kako bi što duže i kvalitetnije živjeli. A u takvo, novo i mikro-detaljno upoznavanje vas – s vama samima, ulaze svi kompleksni procesi koji se događaju u nama. Sve ostalo i površnije od ovog opisa neće dovesti do potpune optimizacije, nego samo djelomične, što znači da taj neki optimalno-puni kapacitet ne može ni biti ostvaren. Ne bi danas ulazila u koncept biohakiranja, koji za cilj ima napraviti od pojedinca ‘Superhuman biće’ – o tome kako možete u sebe popikati čipove i ostale mjerne instrumente kako bi pratili performanse… Pričam o nekim, općim kategorijama nas. Pa onda ako i kada savladamo njih, ako osjetite prostor i potrebu za upgrade pomoću tehnologije, so be it.
Još jedna važna stvar, biohacking koji se oslanja na sve opcije, je pravi biohacking. Što znači uzimanje informacija iz svih smjerova (znanost je jedan od tih smjerova), a u slučaju promatranja tijela znači zapadnjački pogled, ali i onaj istočni. Dvije medicine, dva različita pristupa životu, koji se savršeno nadopunjuju i daju najoptimalnije u konačnici.
‘Biohakiranje je proces u kojem koristeći se znanjima iz znanosti, biologije i samostalnog eksperimentiranja preuzimamo kontrolu i upgradeamo tijelo, um i život. A još jednostavnije, biohacking je istovremeno mijenjanje okoline oko nas, ali i onoga što je u nama, kako bi imali veću kontrolu nad biologijom.’
Dave Asprey
Vrijeme je, da ustvari, objasnimo ono što će tek uslijediti kada pričamo o jednoj moćnoj, #buzzword, kao što je ‘biohacking‘, kroz određeni period. Jer kao i sa svime, kaskamo za trendovima oko desetak godina, a ovaj upravo dolazi pod lokalno medijsko povećalo. Opasnost ovakvih filozofija, uvijek ide ruka uz ruku s projektivnim momentima, koji se događaju kada nešto čitamo. Izraz ‘projektivnost’ je najveća opasnost perspektive, to nas je naučio dr. Handl, a ono čega nismo još do kraja svjesni (ako uopće) da danas grozna opasnost leži u neprepoznavanju relevantnih izvora, od onih koji to nisu te da je kritičko razmišljanje – velik izazov za mase. Guglati ‘doktorska rješenja i dijagnoze’, danas bi trebalo ići u kategoriju ‘ne smijete više glasati, predajte osobnu’.
Pa stoga, saznajte na vrijeme, koji su konkretni potezi ali i kroz ispravan opis, koji su ti neki, glavni postulati biohakiranja vlastitog tijela, da ne padnete u zamku kozmetičkog hakiranja, misleći da ste na tragu novog Supermena, a vjerojatnije je da… niste ‘hakirali’ um ili još teže ’emocije’. Mislit ćete da ste Superman, a ustvari ste… samo man.
I evo jedne male tajne… ako čitate Gosimple od početka Gosimplea, i tu i tamo vas je neka rečenica piknula u neki tanki dio vas, ne brinite, ulovili ste se hakiranja vlastitog tijela već prije nekog vremena, samo niste znali. Nisam ni ja, ali that’s another story.
1. Spavanje
O spavanju sve najbolje. Jer… Ništa ne kvari naše biće kao nesanica, a djeluje kao domino efekt, i to na sve dijelove nas. Ako ste mislili da nespavanjem umarate ‘samo’ svoje tijelo i svoj mozak, to je samo dio jednadžbe. Vaš mozak se kroz nesanicu troši nemilice i još k tome ne regenerira se ispravno kao što bi činio isključivo tijekom spavanja, jer ga cijedimo kao mokru krpu, dok tijelo odlazi polako u crveno.
Izazovi s pamćenjem (kratkotrajnim ili dugotrajnim) su jedna od posljedica nesanice, a uzmemo li u obzir količinu informacija kojeg trpamo u mozak (svaki scroll, svaka rečenica, svaka riječ i svako slovo, pa onda sve emocije koje se dignu uslijed svih tih poteza, koje se pretvaraju u nove misli…), kada će mozak obraditi sve te informacije i potrpati ih u odgovarajuće ladice, uključujući recycle bin? Nema kad, a mozak kao da se pretvara u neku suludu društvenu mrežu sa suludim brojem objava koje moramo gledati, gdje ne možemo nikoga hideati (tek to ne možemo pred mozgom) i gdje je, količina objava, ustvari natjecanje, a ne kvaliteta sadržaja.
Promjene raspoloženja su također ozbiljna konsekvenca, pa koliko već izdržite sami sebe, ili drugi vas. Kratkotrajne živčanoće su samo dio promjena raspoloženja, jer kod dugotrajnijeg nedostatka sna, laka ste meta za depresiju i ostale psihičke bolesti i poremećaje, koji zavladaju vama, a da ni ne znate.
Nesanica će razvaliti imunitet, raste rizik od dijabetesa, pojavljuje se nemogućnost koncentracije i razmišljanja, povećan rizik od nesreća, povećan rizik od visokog tlaka, nizak do nepostojeći libido, povećan rizik od debljanja što vuče svoj set problema… Statistički gledano, moglo bi ovdje sad stajati 50 do 100 stvarnih i ozbiljnih rizika nesanice, koji mogu dovesti do hororističnih scenarija u tijelu, ali nećete ih tako ozbiljno shvatiti uslijed konstantnog ponavljanja istih riječi i rečenica (upozorenja) sa svih strana. Ako ‘mislite’ da je razlog nesanici fizičke vrste? Ok. Onda možete posjetiti neku od poliklinika ili ambulanti, koje se bave poremećajima spavanja. Uzrok se traži na svim dostupnim adresama. Ali, posjetite pritom i psihijatra, kako bi mozgu olakšali količinu misli, kojima se bavi kad legnete u krevet. Jer, to je i razlog zbog kojeg ste budni, nije li tako? Ja predlažem i hipnozu, naravno. To je bila možda i the best metoda ulaska u vlastiti um, koju sam probala da saznam još više.
Ako je nesanica jedan od stupova koje ne možete trenutno ‘osvojiti’ ili ‘slomiti’, jer nikad ništa nije lako, krenuti u biohacking sebe, moglo bi vas napokon i uspavati s vremenom, jer ćete raditi na svim drugim dijelovima, pa će se i taj čvor otpetljati nekad i odjednom ili samo polako. Briga o sebi je lančana reakcija, kako učite o sebi, otključavate dijelove sebe i uvijek postoji još jedan korak kojeg želite napraviti. Kad tad neki od tih koraka gaze preko nesanice, ravno u čvrsti san.
2. Fizička aktivnost
Tijelo je sredstvo. A u tom sredstvu dešava se čarolija. Treba naučiti, ponovo, ovaj put s razumijevanjem, što, gdje, kako, zbog čega… Što su živci točno, pa ‘kako taj mišić’ nešto, što se to događa kada se nešto drugo potroši, i slične ‘biologija’ teme. Sve u tijelu i sve te poveznice između, barem donekle. Jer se na osvještavanju ideje treba raditi paralelno, početi povezivati možda neke procese.
Ne treba postati doktor znanosti, ali ma samo i dobre osnove, ali s razumijevanjem. Utoliko i svi ti silni mišići, sam taj naš kostur, zglobovi svi već na pola potrošeni, kičma presavinuta i skoro puknuta od svih tereta i sjedenja… Sve to ‘fizičko’ što se troši na nekom nivou, taj oklop koji štiti ‘matičnu ploču’, na svim nivoima savršen baš kao i unutrašnjost, ali shvaćen zdravo za gotovo. No, i ova trećina našeg bića samo je dio nas koji je nevjerojatno povezan sa svim procesima i psihe na primjer. Jer zašto bi inače fizička aktivnost izuzetno pozitivno djelovala na općenito psihičko stanje, a pogotovo depresiju? Ili fizičko ispucavanje u boksačkom ringu jer ti je nadređeni ili životni partner otišao na… ‘jetra’? Ciljano vježbanje koje preporuči stručnjak s nekakvim mjernim alatima, a pogotovo onaj koji zna čitati nalaz krvi je dobar početak. Mora se znati polazna točka, zar ne? Što više neka osoba ima kredibiliteta kada je u pitanju znanje i poznavanje ljudskog tijela, to je sigurnija dijagnostika. Kako u doktorskom smislu, tako i u fitness smislu. Ne treba shvatiti baš skroz doslovno no rečenica ‘moje tijelo – moj hram’ jeste dobar pravac. Ono to i jeste, ali ne treba staviti sva biohack jaja u ovu košaru. Ne raditi na drugim dijelovima, je šteta u tom slučaju, budući da za disciplinu vježbanja ipak jeste potrebna kvalitetna ustrajnost i predanost, skill, koji je presudan u svim drugim disciplinama savladavanja biohackinga. Tko je discipliniran u sportu, može postati izuzetno discipliniran u meditaciji, na primjer, a to je tek spoj.
Biohackeri level pro, kombiniraju različite tehnike vježbanja s Wim Hof metodama i različitim kombinacijama disanja, spajaju više tipova metoda u jednu, svoju custom made, prate svoje rezultate te nadograđuju metode shodno njima ali i novim otkrićima.
3. Prehrana
Realno, ovo je kategorija s kojom svi krenemo nekad mijenjati svoje tijelo, a naša prva dijeta bila je i prvi pokušaj biohackinga. Vjerojatno potpuno krivo i amaterski, ali… nismo imali dovoljno informacija.
Hrana je nekako najlogičnija da bude pravi biohack materijal za građenje, jer nam je to dovoljno logično i jasno. Kakvo gorivo, takav motor. Danas je svijest o važnosti zdrave prehrane poprilično visoka, informacije (uglavnom upakirane u reklame) nas bombardiraju sa svih strana i teško je biti objektivan i kritičan. Prosječan korisnik ‘medija’ ustvari nema dobra znanja, ako ih ima uopće o tome što je današnji medij, kako medij danas funkcionira u odnosu na prošlost medija i što su predstavljali tada. ‘Iskustvo i detalji’ su neki kriterij po kojem bi trebali možda birati koga ili čemu poklanjamo dragocjeno vrijeme.
Osim hrane u ovu kategoriju spadaju i dodaci prehrani, što je opet novi level zavrzlame, pa utoliko ponavljam riječ ‘stručnjak’. Tečajevi nutricionizma i ostali takvi, su korisni, ali nikako dokaz kompetencije, isto kao što to nije IG profil, izdana knjiga s receptima ili status na FB. Nažalost, današnji (medijski) kriteriji su strahovito nisko (od produkcije do proizvoda), a to je sjajno… sivo područje za nikad bitniju ‘samoprozvanost’.
Level Up u biohakiranju prehrane su sigurno pojmovi ‘nutrigenetika’ i ‘nutrigenomika’ – bave se istraživanjem utjecaja nutrijenata na gene i kako su individualne razlike između pojedinaca glavna razlika u odgovoru tijela na nutrijente, a mogli bi biti odličan biohack alat za personaliziranu prehranu. Ali, prvo osnove, onda level up.
Sve što je Sebastijan ikad napisao na gosimpleu, ima veze s ovim dijelom. A to je biohacking prehrane kakvog želite. Ne pitati susjeda za mišljenje jer je susjedu pomoglo, ili novu hit nutricionisticu, jer to piše da je – u opisu profila na Instagramu… Pitati nekoga tko zna čitati iz vaših krvnih nalaza, po mogućnosti ima doktorat iz nekog područja, ali još važnije – priča što misli i živi kako govori da se treba živjeti.
4. Um / mozak
Ovaj dio spada u doslovce trećinu našeg bića (spoj tijela, uma i duše). I toliko su komplicirani ti neki, momenti u istoj, da otključavanje pojedinih dijelova iste može izazvati ozbiljan opći intenzitet. Doktori za glavu postoje s razlogom, pa tako ljudi koji poznaju mozak i procese kakve može izvesti um su krucijalni u ovom dijelu. Otpetljavanje čvora uma, mislim da ne prestaje nikada. Samo kao i s pravim, velikim zapetljanim čvorovima i stvarima, krenemo sloj po sloj s površine pa koliko nam se da.
Ovdje također, uz asistenciju objektivnih doktora, ključnu stvar igra kontrola misli, ili kako već zvali taj trening. Jer ipak, meditacija, tehnike mindfulnessa, bilo kako već nazivali trenutke koje odvojite u danu kada se stavljate u poziciju da promatrate misli te da sudjelujete u nadogradnji istih ili na koji god već način participirali u igri s mozgom, je prastari biohack trik. Skill poput promatranja misli će se divno nadograđivati s ’emotivnom regulacijom’ (stoji odmah ispod, pod br.5), a kako ustvari svi ovi procesi ne idu jedan bez drugog, jer smo komplicirani softveri, dobra simbioza uma i emocija, značit će jačanje i jednog i drugog dijela. Kada se digne neka emocija, stiže misao koja ju kreće opravdavati, a dok to opravdava stvara nove osjećaje, koji se lijepe na nove misli i tako u krug. Kada ste u mentalnom treningu kao što su gore opisane tehnike, onda prema jačini osjećaja možemo osvijestiti da su misli ponovo preuzele kormilo, razumijete? Zapetljamo se, osjetimo silinu osjećaja koje prate neko razmišljanje, i onda sine samo jedna misao ‘pa dobro prestani. Ozljeđuješ se.’ … Misli se uspore, uspore se svi ti osjećaji, koji ih prate i… Upravo smo se vratili u sadašnji trenutak i dali si novih pet minuta odmora od takvih cirkusa.
Da ne bi sve ostalo na teškim temama, evo fun biohack fact – orgazam je jedan od alata za biohacking mozga. Također.
5. Emotivna regulacija
Ovo bi mogao postati skill ovog tisućljeća, koliko je važno naučiti, razumjeti ali i savladati samu ideju ’emocija’ u današnje vrijeme ili ono koje slijedi. Sad se već osjeća globalna neka potreba za dekompresijom, ali je to još uvijek vjerujem daleko od samog čina shvaćanja. I to ustvari ne znači samo ‘ostati miran u situaciji koja to nimalo nije’ jer to je bliže prisilnom spuštanju tog vala emocija, koji se diže iz nas. Tehnikom ‘poklapati taj val, novim kompletom racionalnih misli dok val ne prestane davati znakove energije’ prije ćemo doći do tsunamija, nego do smirivanja… dajte si vremena za taj eksplozivni eksperiment i pazite koliko će koštati na kraju.
Ovo je područje koje također možete proći s nekim od izabranih doktora za glavu, ali možda još i važnije, s nekim tko ima izrazito visoku emotivnu inteligenciju te stupanj empatije.
Emotivna regulacija, laički znači otprilike, osjetiti taj val, a onda i razumjeti zašto je taj val došao. Osjetiti sve do jedne nijanse tih emocija, priznati ih da postoje, a ne ih negirati jer su izazovne (da ne napišem bolne). Osjetiti i ne vezati se mislima uz njih, znači – propustiti ih.
Dobra emotivna regulacija značit će također razliku kada je u pitanju i psihološka otpornost, koju želimo razviti, njegovati i jačati. Laički, ako smo svjesni emocija u nama, onda nećemo raditi ‘osobnu katastrofu/dramu’ tamo gdje je nema, ukratko.
Emotivna regulacija među ostalim znači da dobro upoznamo sebe koliko smo osjećajni, jer svi smo, pitanje je stupnja, pa da priznamo sebi (i možda baš nikome drugome) koliko uživamo u nečemu i koliko nešto volimo, koliko god to zvučalo teško za izgovoriti, to su samo vrlo banalne riječi, kojima smo dali vrlo osobu i emotivnu komponentu. Isto znači i definirati koliko ne uživamo u nečemu, koliko to ne volimo, i biti s time okej.
A ono što ulazi u emotivnu regulaciju je također i naše shvaćanje emocija, a možda najvažnije davanje značenja i očekivanja tim emocijama. Jednostavno, zdrava emotivna regulacija znači među ostalim, emociju izreći kao da pričamo o žilama u tijelu, samo što su ove žile nevidljive i čine našu dušu. Get over it i gledajte kako postajete zdraviji na svim nivoima.
6,7,8,9,10…
Jednom kada ulovite svoj ritam u biohakiranju i ako ćete raditi na točkama 1-5 u ritmu u kakvom već vama odgovara, tražite svaki dan svoje izvore sreće i izvore sretnih hormona. Naučite prepoznati, osjetiti, ne raditi ništa, biti sami sa sobom i budite zahvalni što ste postali svjesni koliki zapravo imate utjecaj na svoje biće, a samim time i na svoj život. Emotivna težina izreke ‘život se događa’ vječito je teška samo onima, koji vole gurnuti glavu u pijesak od težine (nažalost, najviše podsvjesno). Nama ostalima, koji smo odlučili aktivno sudjelovati u njemu i kroz njega, život pruži ipak momente vrijedne življenja, koje možemo prepoznati kada se događaju, pa i u najsuptilnijim nijansama. Nije li to… cilj?
Sretno & Srdačno vaša
(biohackerica) S.
